
Miki, a znaš šta ću ti reći? Teško je uspoređivati nekoga kao što je tvoj muž, koji toliko radi, i nečijeg muža koji radi 7, 8 sati i nakon tog je kod kuće... Ne mislim da ga ne zanima il da ne brine, nego su neki muški jednostavno takvi! Zna da ćeš ga obavijestit o svemu šta se događa pa je samim tim i upućen u sve.. Samo je takav! Lijepo bi bilo da se sjeti sam, ali neke jednostavno moras pogurat, nema druge 🤷♀️ Sigurno ti je jako dobar, jer ne bi bila s njim u braku da nije, pa se sjeti tih dobrih stvari! 🙂 A kad treba, malo se i naljuti na njega i sjeti ga da je to vaša beba, a ne tvoja! Možda s nekom toljagom po glavi 😂😂
👨🏻41, 👩🏻35
3 godine pokušavanja
u lipnju 2020. krenuli sa MPO(poliklinika IVF)
Asthenoteratozoospermia
AMH: 38,2
1.postupak: 06/20-AIH: neuspješno
2.postupak: 07/20-ICSI- ELONVA, MENOPUR, ORGALUTRAN I BREVACTID 5000 -punkcija 21 js, 12 oplođeno,
2 blastice(obe vraćene), nema 🐧
beta 10 dnt-649, 12 dnt- 1897
24.04.2021./01:43= 💝
Eeh cure kada smo se već dotakle teme braka, razumijevanja i svega ostalog, voljela bih da čujem oda vas kako Vaši muževi sa Vama funkcionišu sada za vrijeme trudnoće. Ne znam zašto, ali ja ponekad imam osjećaj da sam sama u svemu tome, da li me hormoni previše razdiru i onako sam po prirodi nekako osjetljiva, pa mi sada sve više dolazi do izražaja. Uglavnom, moj muž mnogo radi, po 13 ili 15h dnevno, na terenu obično i mi stvarno rijetko pričamo o trudnoći, o bebi i svemu tome. I ja sam mu čak jednom rekla kako se osjećam kao samohrana majka, jer sve nekako to rješavam sama. I kad kažem za pregled, danas mu javila da je u petak, kao super, dobro je, a meni to sve nekako oskudno s riječima, ……..
Ja sam u prvoj trudnoći čitala da se muškarci povežu s bebom kad se rodi i onda im treba neko vrijeme. Ja sam pitala muža i kaže da je to tako. Ja pretpostavljam da oni nemaju isti osjećaj za trudnoću kao i mi. Što je i normalno.
E sad, moj muž puno radi i ja onda ne očekujem da skakuće oko mene i da stalno pričamo o trudnoći. On zna da ću sve bitne stvari ja njemu prenjeti. I sve bitne odluke oko trudnoće ćemo donjeti skupa.
Na moje preglede u prvoj trudnoći, kad nije bilo korone, nije išao samnom jer je radio. Ne zamjeram mu, jer znam koliko nam je taj njegov posao bitan jer nam je glavni izvor prihoda.
Ono što je meni najbitnije je da ja imam podršku i pomoć oko sina sada i buduće bebe koja će doći. I bitno mi je da ima veliku želju graditi odnos s njima.
Miki, možda se tako osjećaš jer puno radi pa imaš dojam da nije dosta uključen. A i muški su takvi, nije on taj koji nosi bebicu ispod srca pa ni ne razumiju i ne osjećaju to kao mi. Možda je i takav da ne pokazuje baš osjećaje, a nama sad hormoni divljaju pa to jedno s drugim rezultira time da misliš da si sama u svemu tome. I vidiš da ipak brine da paziš na sebe i bebicu. Moj me dragi recimo stalno opominje zbog mog paničarenja, jednostavno ne razumije zašto toliko brinem. Ne razumijem ponekad ni ja samu sebe i znam da je u pravu, ali ponavljam, ja ju nosim i nekako je drugačije ta briga od one muške.
👩 37 - AMH 13
👨 34 - Oligoasthenoteratozoospermia
1. 6/2020 -> ICSI (Betaplus) ET 1 trod. - uspjelo od prve - 👶 🩷; 1 🐧
2. 6/2023 FET 12.06.23. (Betaplus)
Beta I. = 181, Beta II. - 541 ❤️
23.02.2024. Stigla druga curica 🩷
Miki94 - Pa ovako draga moja Miki u jednu ruku te razumijem, u drugu ne..jer moj radi samo 8h i 5 dana u tj, ostalo je slobodan i kuci je posto ima 5min od kuce do posla. E sad definitivno da moze biti nedostatak zajednickog vremena, ali pod tim ne mislim da je on tu negdje u tvom okruzenju, vec bas zajednicko vrijeme. Tipa gledanje serije ili filma, odlazak na kavu, setnja ili tako nesto. Bas vrijeme za vas dvoje. Ne znam mozda ce druge zene ovdje koje imaju itekako staza u braku reci vise od mene. Ali evo ja ti mogu reci kako ja na to gledam i kako mi funkcioniramo. Kod nas ti je vec godinama unazad, otkako zivimo skupa a to bi bilo oko 4god, da ja obavim kuci dok njega nema sve sto treba klasicni poslovi, on dolazi s posla oko pola 3 i to je vrijeme kad pijemo zajedno kavu, pricamo kako mu je bilo na poslu, sta se meni zanimljivo dogadalo dok njega nije bilo i ostalo, nakon toga jedemo i kad se izvalimo pred tv ili pogledamo zajedno neku seriju ovisi kako kad sta pratimo i onda ima svatko vrijeme za sebe, recimo on voli igrat playstation, ja volim citati i imamo neko vrijeme svatko za sebe sto voli, u istom smo prostoru, al svatko radi svoje. Nakon toga obicno izademo van ili radimo nesto po kuci sta vec imamo od vecih poslova oko dvorista itd, poigramo se sa psom, odemo u setnju i slicno. Tu dolazi vecera, spremam mu jauznu za sutradan, on tu nekad bude sa mnom u kuhinji nekad cacka po mobu opet sta voli, veceramo zajedno i opet pred tv navecer skupa smo ili gledamo nesto skupa ili svatko svoje. I obavezno 15tak min miniminum se posvetimo samo nama, bez mobitela, bez tv-a, uglavnom pricamo, mazimo se, pazimo se, sad je uglavnom to vrijeme u kojem pricamo o nasoj curkici, pa on prica s njom u trbuhu i tako uglavnom nekakvo povezivanje i nas dvoje i njega s bebicom.
Nea 💗
Tako otprilike izgledaju dani preko tjedna. Vikendom je to drugacije jer imamo vise vremena.
Bit je u komunikaciji, mi funkcioniramo na taj nacin da mi moramo pricati sta nam se je u glavi tog dana, to je nama pod obavezno. Zato se rijetko i svadamo, vise su to nekakve prepirke nego svade. Bit je imati vremena i za sebe i za drugu stranu. Naci nekakav balans. A u danu se uvijek moze naci makar 5min za popricati, stati, pitati kako si, jesi se umorio itd. Razgovor je sve.
I ja sam se znala osjecati par puta kao da sam sama u svemu, ali to nije tako. To su i hormoni, a i nama je lakse jer ipak mi sve to svaki dan prozivljavamo, dozivljavamo sve te nove promjene i pojave, a oni to ne mogu bas dozivjeti ma koliko si oni to zeljeli zamisljati. Mi mozemo pricati kakav je to osjecaj, ali oni se ne mogu poistovijetiti s nama jer dobivaju sliku samo onako kako im mi to opisemo iako je sve to doista neopisivo. Nije ni njima lako. Njih takoder nitko nije mogao pripremiti na to, niti su znali kakve cemo mi biti. Po meni njima se vise zaokrenuo zivot naglavacke nego nama, jer mi se pripremamo 9mj na sve to, a oni su kao baceni u vatru pa snadi se druze kako znas. Lako je biti su svojim cipelama, ali trebas probati biti i u tudima. Vidjeti drugu stranu svega toga. Tako da razumijevanje je kljucno. Nitko nije rekao da ce biti lako, nece, ali ako ste dovoljno stabilni i jaki, sve se moze.
Nea 💗
Draga Miki, dobro ti je Ines napisala-oni se ponekad osjecaju kao "baceni u vatru" pa nek se snalaze.
I nije isto da li je prva trudnoca ili neka poslije po redu, npr. u prvoj trudnoci nakon pozitivnog testa meni i njemu je prvo bio ogromni strah od odgovornosti i promjene koju dijete sa sobom nosi jer uloge se mijenjaju, necete vise biti samo par koji se voli i dijeli dobro i zlo, nego i roditelji, mama i tata i biti ce tu cijelo vrijeme sa vama i taj jos netko novi-vas potomak.. ali kako je vrijeme prolazilo, tako smo se na tu cinjenicu i navikavali..
Vidjet ces za koji mjesec kako ce se stvari mijenjati na bolje-sto porod bude blize i sto trbuh bude veci-polako ce to njemu i sjedati na svoje-gle, nije ni cudo pa se ne moze poistovjetiti sa tobom kada ga tako cesto i dugo nema..i meni bi bilo tesko-da sam musko i da sam toliko odsutna.
Ako ti je u svemu drugom pazljiv i odan, privrzen i odgovoran, onda se nikako ne moras brinuti jer ce i u ovome postati takav.
Nekim muskarcima je potrebno bas vidjeti bebu pa se tek nakon rodjenja uspiju poistovjetiti sa svim tim, nisu svi isti.
Moj je recimo sada savrseni otac, ali nije znao 100% da ce biti takav dok sam tek bila trudna s prvim djetetom..nisam ni ja znala da ce biti takav 100%-to ti je kao i sve u zivotu pomalo-jednim dijelom kao kolo srece- to se ne moze unaprijed znati, ali iz odredjenih inputa/ponasanja u ostalim stvarima, mozes to sa nekom vjerojatnoscu predvidjeti..
Zelim ti da se ugodno iznenadis kako ce se to, ako ne prije, a onda sa dolaskom bebe- promijeniti
Brak ah.. 😂Evo 12 godina braka još nisam uspila uci u muski mozak😂 toliko o tome.
Njemu nije problem reci bilo sto a ja bi se za istu stvar rasplakala... I tako stalno taj nerazmjer između njegovog racia i mojih emocija. Musko zensko😁
Blago vama koje s muzem mozete popiti kavu. Ja to ne mogu zamisliti ni u snovima. Jednostavno on inace ne pije kave ali nije stvar u kavi... Nego o tome da on uopce ne voli razgovore opcenito...
Zato ja nadoknadim s prijeteljicama to😂a lagala bih kad bi rekla da ne bi volila i s njim na taj nacin provoditi vrijeme... Inace on dosta radi... I sve se svodi na pojesti, odmoriti se, i brigu oko djece(koja je uglavnom na meni)... Ah mogla bih ovdje do sutra pisati... Ima on dobrih strana e puši ne pije, cistunac je po tom pitanju i jako je odgovoran za potrošnju i novce, voli sve uredno drzati,ne tipično za muskarca, obicno zrna brine o tome.. I obavlja svu spizu, odlazi u nabavke... Tu nemam sto reci, ali narav, tvrdokorna i sve mu je crno bijelo, nema kompromisa.. Tezak ajme.. Al eto nekako sam navikla s njim, a imamo i puno djece pa pređem preko nekih stvari zbog njih.
ᗰIᕼᗩᗴᒪ 6.5.2021.
Lunice, sto se tice kava s muzem-bas mi je zao sto to nemate u praksi-meni je to terapija i jedna od najboljih stvari gdje smo bas samo on i ja-jedan na jedan. 99% mojih kava u gradu i kod kuce je s njim.. ne mogu ni zamisliti nas odnos bez toga. Inace dosta izlazimo i volimo to, ali to uvijek budu neka mirna mjesta-separei, terasice koje nisu prenapucene, gdje nije prebucno i tako to-bas zato sto puno razgovaramo.
Paradoks u svemu tome je da nismo preko dana razdvojeni svako svojim poslom nego smo si uvijek tu negdje, nadohvat ruke, unutar dvorista i kuce i sl. jednostavno smo kompatibilni u svemu-znam da je to izuzetak i da sam prava sretnica zbog toga jer od prijateljica cujem svega i svasta iz njihovih iskustava. Dobro je pa onda barem imas prijateljice za to i naravno nas.☕
Girl1234 čestitam od srca i želim vam mnogo sreće i ljubavi u braku🌺🌺🌺🌺
Nove trudnice dobro nam došle!
Prijavljujem da je muž prvi put osjetio udarce bebe, i to po ledjima😆. Juče smo malo odmarali i ležali tako da je moj stomak bio do njegovih ledja. A ona je bila toliko nemirna da je i muž osjetio udarce na leđima. Znala sam da će se to desiti kad tad, ali nisam to tako zamišljala 😆
Girl1234 čestitke i puno sreće u braku! 💐
Ono što mogu reći iz svog a i iskustva drugih žena oko sebe, treba samo biti i iskren i ne odustajati jedno od drugog. Prva godina kada dođe dijete je većini parova kaos. Koliko god muški sudjelovali, mi uvijek mislimo da mogu više (jer mogu 😅) a i mi se toliko zaljubimo u to dijete i toliko nas okupira da oni budu zapostavljeni malo, tj tako se osjećaju. Ovisi naravno i kakvo dijete ispadne. Ja sam dobila tvrdoglavu nespavalicu i zaista je bilo kaotično.
Ines, moj npr dolazi doma oko 6/7 a dijete nam se budi u 5 tako da kad on dođe s posla ja sam u stanju samo za leć i reći mu da me ne dira i ne gleda 🤣 većinu naših razgovora prekine dijete koje urla i tome slično ...
Jagodice, djeca su puno različita. Mi smo npr za prvo dijete posudili kolica - srećom, jer bi bacili novce u vjetar. Vozila se u njima prvih mjesec dana i poslije odbijanje žešće. Dan danas se ne vozi. Najbolja investicija - manduca nosiljka. Kinderbet realno je isto nepotreban nama dan danas 🤣 spava s nama, dojila sam ju i non stop je sisala i ja ju nisam mogla vadit iz kinderbeta stalno... U svakom slučaju moj savjet, kao i od busybee, gledajte rabljeno, ima super stvari, posudite, razmislite pa kupite tek kad zatreba i tako... Ja radije stavim novce sastrane i odvedem nas na putovanje sve skupa 😁 robice također puno imam posuđeno a čak i kupujem rabljeno... Veselim se kad malo uštedim a i čuvam prirodu. Nisam nikad o tome mislila dok nisam rodila prvo dijete... Niti sam ikad mislila da ću kupovati rabljeno...
Ugl, htjedoh reći, brzo rastu, svakom nešto drugačije odgovara, ne zaletavajte se s kupnjama 😁
Sortiraj odgovore
Najstariji