zanimljivo
Meni je iz desne slabije išlo isto prvih dana, doduše i sad imam manje mlijeka u desnoj (možda mi se čini) pa sam ja njemu uvijek prvu desnu davala. Kad je bio jako gladan, navalio bi kao sumanut i tako se i u njoj počelo više stvarati mlijeko 
Što se tiče grudnjaka za dojenje, ja isto imam 2 iz Mullera i 5-6 sporskih grudnjaka iz Lidla, onih za high intensity workout. Meni su oni drazi od klasičnih za dojenje. Samo ih podignem skupa s majcom i mljekomat je spreman 
Nikad ne spavam bez grudnjaka.
Držite se, sve će to proći. Ja sam muku mučila prva dva mjeseca, malo je falilo da završimo na ad-u (duga priča koja je ispričana na temi o skokovima pa se neću ponavljati), sad curka ima 5 mjeseci i tjedan dana i mogu ti najiskrenije reći da sam sve teškoće zaboravila. Mm mi nekad zna reći da jel se sijećam početka i kako sam se super izborila i moram ti priznati da mi je sve to mutno, ko da se dogodilo prije dvadeset godina.
Jednostavno sve početne teškoće zaboraviš ko da ih nije bilo, ostane samo gušt i osječaj ponosa što svojoj bebici daješ najbolje od sebe!
Isplati se pomučiti unatoć bolovima i strahu i hormonima i svemu ostalome. To traje kratko, a ono što slijedi je neopisivo!
Drage moje, ja sam s prvom muku mučila prva 3 mjeseca, što zbog neznanja, što zbog skokova al i navika bebe, ragada, naleta mlijeka. Jedino patronažna nije gurala bočice i ad mi pod nos, čak me je i muž pitao dal mi nebi bilo lakše. Reko bi sad, pa se buš čohal za par mjeseci kad mala počne jest ko lav. Kad sam to pregrmila, poslje se tog sjetiš u magli, ko da ti je neko pričao.
Manja je još bila i pravi ovisnik o cici i grčeve je imala prvih 5 mj, nije voljela nepoznate prostore ni ljude, tak da smo i rijetko izlazile jer je to bio horor. Više sam mislila da ću poludit radi izoliranosti nek kaj ona visi na cici non stop :D Al i to je prošlo, preživjela sam i to (i muž :D ) tak da ono kad se veli, izdrži-proći će, istina je. Znam da je užasno teško i fizički i psihički, hoćeš puknut od umora, neispavanosti, iscrpljenosti i hormona, al probajte još malo izdržat. Jer to radite za svoje dijete, a dojenje je samo mala kapljica u njihovom dugom životu, a to će ih za cijelli život obilježit s dobrim
Moje grudi su već u trudnoći narasle s B košarice na D košaricu, ne znam što će biti do kraja. Ali spavanje u grudnjaku me nikad nije privlačilo.
Čula sam puno preporuka za te topiće iz Mullera, pogledat ću. Hvala
Spavanje u grudnjaku ovisi od žene do žene, kako kojoj paše, vidjet ćeš kad rodiš dal ćeš imati navalu mlijeka, dal će ti cicke biti teške....
Ja sam spavala u grudnjaku samo u početku dok se nisam riješila ragada jer mi je bilo jako nelagodnokad bi mi neka šira tkanina prelazila preko oštečenih bradavica (osobito one grozne uštirkane bolničke spavačice), a rodila sam početkom 12 mjeseca kad je bilo prehladno da luftam cice cijelo vrijeme (što je definitivno najbolja solucija u tom slučaju). Pa sam znala namazati bradavice, staviti jastučić za dojilje i preko grudnjak i tako mi je bilo najudobnije. Čim sam se riješila ragada grudnjak nosim samo po vani, tad ga ne osjetim, a onaj tren kad uđem u kuću imam feeling da mi je netko stavio okove dok ga ne skinem. Što psiha radi
Cijeli život mrzim grudnjake i uvijek sam kod kuće bila bez njega (nema baš ni šta držati, da budem iskrena ), a otkad sam rodila, ne skidam ga jer je inače sve u mlijeku. Noću mi se bebač budi samo jednom između 2 i 6 sati, kako koju noć, a preko dana papa od svakih sat i pol do 4 sata kako mu se smisli. Noći nakon dana kad papa svakih sat i pol 2 su mi užas jer se dugo po noći ne probudi pa su prsa ajme puna i onda sve curi okolo. Tak da eto, bolje imati grudnjake u pripravnosti i za navečer jer ti, nažalost, mogu trebati.
Nixie, vidim da tvoj mali ima 2 mj i da papa kako se sjeti a meni su rekli da ce beba uhvatit neki ritam sa oko mjesec dana, a ja naivna cekam sad vidim da su i to samo price kojih sam se naslusala i u trudnoci a nista nije bilo tako kako su mi rekli..
Ja isto radim kao i ti. Od prvog dana nisam gledala na sat koliko dugo sisa i koliko cesto. Kad su mi rekli da mora svaka dva sata jesti ja sam ga sat vremena budila, to je bio drugi dan u bolnici. Kao sitniji je pa mora cesto jesti. Ali ja sam radila po svom tj. po njegovom i bila sam ponosna sto ga nisu morali hranit u bolnici i dobio je na tezini tako da smo tako nastavili i kod kuce. Ja mu ne namecem ritam i ne budim ga. Eto on se meni budi od ponoci do jutra jedanput i onda nastavi spavat do 11h. I to je meni super. Ja sam se njemu prilagodila. Preksinoc se dogodilo da je prespavao od 2 u noci do 9 ujutro, sike su mi bile prepune ali ih je brzo ispraznio 
Sortiraj odgovore
Najstariji