Hvala hvala!! 

Evo i moje price....moj drugi porod. Dva tjedna prije termina,odnosno 37+5 tocnije. Nedjelja,oko 19h,taman sinu spremili stvari za skolicu i spremanje vecere i polako u vodoravan polozaj. No,ne bi islo tako po planu:). Poceli opet lažnjaci kao šorat,no dobro ajde navikla sam reko proci ce. Ali ovaj put ti "laznjaci" na svakih sat vremena,pa pola sata....hm...pa na 20 min. Dobro,skuzila sam nisu vise lažnjaci to bi moglo biti to. Zovem mamu da ju pripremim da dodje cuvat starijeg sineka,za svaki slučaj. Kaze mama ma joj nije ti to to jos,pa bolilo bi te jace. Btw. Prvi porod poceo pucanjem vodenjaka,pa neznam kak je kad krenu lagani trudovi,prvi su bili ubitacni odmah. I tako ja odmaram do cca 23h. I napokon dolazi ipak mama,i oko ponoci ustalili se na 10 min trudovi,ajmo laganini,torba,dragi i paljada u Vinogradsku pa ako nije jbg nazad doma:). Sve mi neugodno,drugorotkinja a nemam pojma jel pocelo:). Stigli mi....ukratko predala dokumentaciju,pregled i uzv moja curica oko 3100 grama kaze dr taman okrenuta. I sasvim neocekivano ti lagani trudovi me otvorili 6 i pol prstiju weeeee,ostajemo:). Uglavnom,klistir,wc i setnjica i pomalo jaci trudovi i tako 3h uz dopisivanje s mamom i sinekom,dragi ceka i ko baltazar po hodniku tandrče dok ja prek stakla cucim,hodam,disem stanem....huh. Eto mene napokon u 3:30 u boksu,busenje vodenjaka...i opa dragi k meni. E tu je pocelo naravno malo jace. Uglavnom,tri jaka truda prirodna i bez dripa i epi moja curka izasla,3200 i 48 cm. U 4:05 dakle 25 min:)najljepša na svijetu! Slijedi maženje i zivkanje braceka i bake:) eto nas sad uzivamo na moru i prisjecamo se tih trenutaka prije gotovo 5mj:)

moje iskustvo poroda je mogu reći lijepo iskustvo.. s obzirom da sam čitajući razno razne forume vidjela više nagativnih slučajeva, no uglavnom, kod mene ide sve ovako..
približavao se predviđeni termin poroda, svi veseli čekamo.. prođe termin, prođe tjedan dana od termina svi mi govore ma krivo je izračunat termin, bla bla bla.. reko ja još nisam nikog u svojoj okolini čula da je rodila na točno na termin.. sve smo mi različite, a kad će beba biti spremna onda će sve krenuti.. bila na kontroli sa 41+2 otvorena 2-3cm, nikakvih znakova trudova, ctg je znao tu i tamo pokazat koji trud ali ja ga nisam osjetila.. doktorica na kraju pregleda rekla da u subotu znači 41+4 dođem sa stvarima da ću biti zaprimljena u bolnicu. ja reko supeeer, ugledat ću svog princa :) sljedeći dan (petak) nešto mi se počelo motati po glavi da bi to značilo inducirani porod, znači mučenje sa dripom, koje može potrajati i neekoliko sati,što nužno ne znači da ću se i taj dan poroditi... a kad onda oko 18 navečer počelo mene boljet dolje u trbuhu, a nisam znala da li su trudovi to ili zato jer nisam mogla na wc.. i odma počelo na 5,7 min.. a ja čekala bolove u leđima ko pred menzis.. i čekala ja supruga do 23 da dođe s posla, i krenuli mi za b olnicu.. a još prije bolnice otišla sam kod svojih jer sam tamo imala torbe, išla po stepenicama gore dolje i u 23:50 stigli mi u bolnicu, spoje me babice na ctg i vele pa nemate vi takve jake trudove, nećete rodit prije jutra..obave one svu onu papirologiju, i za nekih 10-tak min dođe doktorica, pregleda me i veli ona vi ste potpuno otvorena, brzo i lako ćete rodit :D probuši vodenjak i s stola za pregled drito me šalju u rađaonu.. tako da sam ja ono prvo razdoblje preskočila.. bez dripa i na pravi 5-6 trud se porodila. s tim da me ni u rađaoni nisu trudovi baš boljeli, bilo je ono podnošljivo.. i u 2:10 ugledala svog anđela <3 <3 <3 sam porod ostao u lijepom sječanju.. jedino šivanje malo bilo gadno ali prošlo je... gora strana mi bila ona na odjelu, jer sestre se nisu baš previše trudile da pomognu kod dojenja. jedna sestra mi došla samo jednom pokazat kako se doji i to je to.. al uglavnom porod ostao u lijepom sjećanju.. i da radi se o čakovečkoj bolnici

Ja sam rodila prije 3 mj i 20ak dana.
Bio je pakleno vruci dan. Znate i same kakvo je bilo ovo ljeto.
Trudovi su me uhvatili oko 5 ujutro. Nista pretjerano jako, nepravilno. Do jutra sam cekala i onda sam vidjela krv na gacicama. Ne kao sluzni cep, nego svjeza krv. Nazvala sam ginekologiju na kojoj su mi rekli da dodem odmah. Prikopcali su me na ctg. Trudovi cesti, jaci, smjestaju me na odjel. Tamo cijelo popodne presetavam.
Trudovi sve jaci i jaci. U 19h vizita. Ja otvorena tek 2 prsta. Doktorica kaze da me pripreme za radjaonu. Nakon klistira trudovi sve jaci. Drzim se za radijatore. Suprug mi dolazi skupa sa mamom. (Suprug je putovao 600km) zato nije bio ranije sa mnom, ali mi je majka bila stalno sa mnom. Nisam bila nikad sretnija nego kad sam njega vidjela. Oko 22.30 odlucuju da je vrijeme za radaonu. Pregledavaju me - tek na 2 i pol prsta. Prokidaju mi vodenjak, da malo ubrzaju, uz moj blagoslov naravno, a izade zelena plodna voda. Lagana panika u boxu. Doktorica se odmah odlucuje na drip. Sad vec ludacki boli. Drip me za 45 min cijelu otvara. Imam ogroman nagon za tiskanjem. Kazu da smijem. Tiskam i nista. Tiskam opet i nista. Tiskam sat vremena, trudovi mi se spajaju. Nema pauze, mislim da cu umrijeti. Stvarno sam htjela biti dostojanstvena dama koja nece vristati. Urlala sam kao da me kolju. Samo vristanje mi je pomagalo. Nakon sat vremena tiskanja i vristanja mome sinu su jako pali otkucaji srca. Skidaju me sa ctg-a. Govore sad ili nikad. Trudovi odjednom staju. Panika. Minutu- dvije se nista ne dogadja. Krecu sa novom dozom dripa. Hvata me trud, babica mi skace po stomaku. Nista, skace druga, rezu me i moj mali princ napokon izade. 

Da nije bilo supruga i mame tesko da bi uspjela. Nevjerojatna podrska. 

Moj mali cvrčak se rodio sa ogromn kefalhematomom na glavi, imao je pupcanu vrpcu oko vrata koja ga je povlacila prema gore, zato nije uspio izaci. I jos k tome moja zdjelica je bila preuska. Poslije mi kazu da bi se dijete puno manje napatilo da sam isla na carski. 

Eto danas mi se place kad se sjetim. Ne zbog boli, koja je bila naravno ludjacka, nego zbog straha da ce mi se sinu nesto dogoditi.

Posljedice su minimalne hvala Bogu. Ima lagano krvarenje u mozgu- kazu da je to cesto. Ima blagi hipertonus pa smo krenuli na vjezbice. Prva 2 i pol mjeseca je danonocno plakao. Cijeli dan i cijele noci. Ali evo sve je proslo i sada je prekrasna bebica.

Placem i dok pisem. Ne ponovilo se. Sorry na pravopisnim greskama. Pisem brzo i sa moba dok se sinek ne razljuti. Hihi.

Drz'te se mame. Sve se moze.

Pozz svima. Moje iskustvo od od 2010... U 29.tj trudnoce prilikom spremanja na rockas pocelo me nesto frkat...kao da moram na wc. I tako ja  vise na vrsta na wc tiskam...reko tvrda stolica. Pocelo to sve jace i cesce..,vidim nije sala. Dosla na hitnu a oni meni gospodjo pa vi imate trudove,cervix popusts,ostajete u bolnici.Stavili me na tokolizu do 34.tj.znaci infuzija od 0-24. Skinuli me s tokolize trudova nije bilo 2 dana i otpustise me kuci. Eto mene nazad drugi dan u ponoc...trudovi dve noci i dva dana uz pokoju inekciju protiv bolova.kazu nemozemo ubrzat porod radi se o nedonoscetu.pokrili me antibioticima,procjenili kilazu na 2200 grama isko sam znala da ima vise. Samo sam Boga molila da s mojim anđelom bude sve u redu. Napokon nakon 2neprospavane noci u 13h puca vodenjak,otvorila se 3-4cm, pravac box bez brijanja i klizme. Inzistirsju na epiduralnoj jer sam bila zelena i klonula. Ja malo skepticna prema epi jer imam skoliozu. Ipak pristanem.prva doza mene opet boli,druga doza tek malo lakse i treca doza me napokon primi da se uspijem malo ofmorit i skupit dnage za tisksnje. U 17:40 folazi na svijet moj anđeo tezak 2880 i 48 dugi. Iznenadili de svi koliki komad za 34.tj. Cijelo osoblje vinogradske bolnice divno,veliko im hvala. Malac prebacen u centar za nedonošcad. Bio u inkubatoru 9 dana i jos 4 dana u kreveticu. Pratili se na goljaku intenzivno kroz prvih godinu dana,imsi krvarenje u mozgu 2.srupnja.Vjezbali...hodali po kontrolama fizijstrs,neuropedijatra,psihologs logopeda...
Danas je to veliki zdravi djecak od 5g i 9 mj. po kojem se ni po cemu nebi reklo da roden kao nedonosce. 
Sada cekamo bracu....u 36.tj. sam. Opet cemo u vinogradsku...samo nek braco priceka jos 10ak dana... Jer pouceni prvim iskustvom ovu trudnocu od pocetka vodimo kao rizicnu i bilo je frkovitih razdoblja al evo drzimo se...  
A jesam se raspisala....a mogla bi jos.
Nadam se da nezamjerite...