Prevarila sve
drage mame kakav ste imale porod?koja je vaša priča?
Treće djete rodila sam na stolcicu, i bas sam se odlučila za to radi te divne gravitacije, ali zapravo me iznenadilo kako to nije nešto značilo. Brzo sam rodila, sve je trajalo oko 3h. Kad su me uhvatili oni zadnji trudovi onda su me sa kreveta spustili na stolcic i to je trajalo oko 15 - 20 min dok nisam rodila. Naravno bebu hvata babica koja lezi doli na podu na spuzvi. Meni su najviše falile rucke i naslon da se mogu malo odmoriti između trudova, jer te naslone na donji rub kreveta i kažu da se uhvatis za rucke od kreveta tako da moraš izvrniti ruke unazad sto nije bas udobno. Možda da me neko pridržava zada da se mogu naslonit, to bi valjda bilo bolje. Onda još cijela delegacija babica i mladih babica na praksi te doktor i svi te gledaju i nešto komentiraju jer svima im je to novo. Mislim da uzdignuti krevet ipak bolji pogotovo za prvorotkinje jer ovo je ipak neudobno, a dođe na isto nema razlike sto se tiče gravitacije.
Drage žene, trudnice, rodilje, majke...
Savjest mi ne dopušta da ne podijelim svoje zadnje iskustvo u rađaoni varaždinskog rodilišta pa evo moje priče:
Oko 2,30h ujutro primljena sam u hitnu ambulantu varaždinskog rodilišta. Nakon obrade i ginekološkog pregleda kojeg je obavio dr. Brijačak (ustanovljeno je da sam 9 cm otvorena) poslana sam sa svojom pratnjom, prijateljicom i doulom u rađaonu. Tu su me primalje prikopčale na CTG i polegle u krevet. Ubrzo nakon toga počela sam osjećati nagon za izgon. Stoga sam molila da mi omoguće da se dignem i budem u vertiklanom položaju jer mi je tako bilo neusporedivo lakše i puno bezbolnije te ako je moguće da to bude porod na stolčiću. No, dr. Brijačak je to odbio, ne zato jer bi bila ugrožena beba (CTG je bio uredan) ili ja (prvi porod mi je završio carskim rezom) nego jer, kako je sam doktor rekao, njemu je tako bilo lakše i tako je imao porod pod kontrolom i posve pregledno,te je tvrdio da trenutno u smjeni nema osoblja (niti primalje niti doktora) koji su educirani za poroditi ženu na stolčiću, a da ne zna niti da li imaju stolčić.
Nakon toga, dakle, za vrijeme bolnih trudova i u najintimnijim trenucima moga života, su uslijedila ponižavajuća kritiziranja od strane dr. Brijačka: kako sam mogla nakupiti toliko kilograma u trudnoći. Zatim, zašto toliko vičem jer njegova žena se nije uopće derala dok je rađala i deranje nije prihvatljivo po njemu u tijeku rađanja. I zbog toga svega me prozvao "psihički nestabilnom osobom"-doslovce tim riječima i govorio da sam u rodilište došla posve nezianteresirana za suradnju i da nemam nikakvo dobro mišljenje o rodilištu,što je potpuna neistina. Kritizirao je i moju potrebu za vodom nakon što mi ju je ljubazno ponudila primalja.
U 3,40h se rodio moj sin - Apgar 10/10.Bila je potrebna epiziotomija pa je ranu trebalo zašiti. No, dr. Brijačak nije mogao malo pričekati da lokalni anestetik počne djelovati nego je odmah krenuo sa šivanjem što je bilo izuzetno bolno i neugodno.
Osim toga, u vrijeme predviđeno za prvi podoj i bliskost s tek rođenim djetetom, dr. Brijačak nije napustio rađaonu nego je ostao i vrijeđao moju pratnju govoreći joj da je lažljivica jer mu se nije odmah predstavila kao doula (iako smo formalno ispunile sve uvjete potrebne za imati pratnju na porodu:završile tečaj i platile za prisustvo pratnje na porodu,te dolaskom u rodilište sestri na hitnom prijemu dale potrebnu potvrdu) i da je ostala pri porodu samo zato što je bila pristojna. U više navrata je ponavljao da je samo čekao jednu krivu riječ ne bi li ju mogao izbaciti van,načinjao koje kakve nepovezane i neprimjerene teme za taj trenutak i time provocirao moju pratnju i nanosio nam neugodnosti i jednoj i drugoj u vrijeme tog "zlatnog sata".
Moja prava kao pacijenta i kao ljudskog bića bila su pogažena, zanemarena, obezvrijeđena, dostojanstvo također.
dobra tema da se podjetim...uhhh...Ja svoj ne bih nikome pozeljela..Vodenjak mi je prsnuo ujutru a porodila sam se tek iza ponoci u 1 h ...prvo su pokusali prirodnim putem,zatim epizijotomija pa onda vakum 3 puta ehh kad sam pala u nesvjest i kad je beba prestala disati carski ..proslo je 8 mj od mog poroda jos uvijek ne spavam mirno ,rane na medjici jedva su zarasle ...ja to ne mogu zaboraviti...ali zbog svog malisana kojeg volim najvise na svijetu i koji je cudom ostao ziv pored nasih bezobzirnih doktora prosla bih sve isto ...buducim mama zelim sto laksi porod a nikome kao ovaj svoj...
Moj inducirani porod..horor porod kako sam ga od milja zvala čim je završio..Počele su pripreme za porod rano ujutro u 4ipo..krećemo sa klistiranjem, tuširanjem oblačenje i odlazak u predrađaonu. Odmah dobivam gel oko 7ipo ujutro..do 14h isto otvorena 1cm a trudovi konstantni ali podnošljivi. Druga tura gela stiže u 14h ..te uz konstantne trudove otvorena u 19:30h 3ipo cm..dobro napredujemo 😁. Cijelo vrijeme u predrađaoni odlicna atmosfera..ja sama ležim i čekam..ispratila sam dvije smjene doktora, babica,vizite ali super ekipa osoblja pravi mi društvo i konstantno me ručno šire..nimalo ugodno. U 20h primam epiduralnu, sele me u box u rađaonu..i kako oni kažu moj porod počinje. Do 4h ujutro primila sam 3boce dripa..5epiduralnih doza i nekoliko injekcija za opuštanje mišića. Porod nije bio bolan..dapače pravi porod i trud nisam niti osjetila..samo što je porod trajao skoro 24h. Čim je došla na svijet moja curica...sva muka i bol je otišlo u zaborav.
Bolnica Sveti duh..odlične babice,prekrasni doktori, mrak cijela ekipa..svima toplo preporučam. Sretno
Zelite li znati sve o mom porodu, i boravku u bolnici, osjećaja citajte na mom blogu ima link u potpisu
11.06.2013.
1 godina, 10 mjeseci ago
Najljepši dani u životu svake žene - http://trudnoca22.blogspot.com/
Nevjerojatno kako zaboraviš taj porod i sada mi se čini da i nije bilo tako strašno ali ustvari bilo je jako teško...došla sam u rodilište u nedjelju oko 23 h a rodila u ponedjeljak u 20. Kada sam došla u rodilište bila sam otvorena svega jedan centimetar no ostavili su me jer sam počela povraćati i povraćala sam skoro cijelo vrijeme (rekli su mi da tako podnosim trudove), jako sam se sporo otvarala, u jednom trenu sam pomislila kako zaista dobro podnosim trudove sve dok mi nisu dali drip, to je bilo u 15 h u ponedjeljak , u 20 h je stigao moj mali car. Na samom porodu imala sam super babicu,rodila sam u dva pusha. Fenomenalan mi je osjećaj kada rodiš, nema više boli koja je koji trenutak prije bila gotovo neizdrživa i držiš u naručju novi život i dio sebe, super iskustvo!
Prvi porod, 14 sati neizdrživih bolova i niti prsta otvorena (osim onog jednog :)) užas..širili me ručno na svih 10 prstiju...definitivno ne bih to opet ponovila!Mislila sam da sam jaka kao stijena dok nisam skužila da me trudovi rastavljaju na proste faktore, a ja kao cement zabetonirana..Vjerojatno i ne bih još rodila da me nisu ručno raširili ili bi toliko izgubila snagu da bi me poslali na carski. Babica mi je bila užasna..mlada,neiskusna a meni prvi porod...dobitna kombinacija..drugi put bi pokušala nekako drugačije rađati..stolčić ili tako nešto..definitivno!
Moja oba poroda su bila super. S prvom curkom sam dobila trudove u 10 na večer a rodila nešto poslje 6 u jutro, s tim da sam u pol 3 došla skroz otvorena, al vodenjak nije pukao, a imali su veliku gužvu pa su pustili da sam pukne... I kad su me došli porodit, treći trud i mala je bila vani. Više me je šivanje boljelo nego sam porod. Trudovi su bili bolni al bože mili, kod zubara me više boli :D Drugi porod je bio još bolji, kad sam došla u rodilište, rodila sam za nešto više od pol sata. Bila bi i prije rodila da nisam trebala dobit antibiotik :D U glavnom, moje iskustvo je da porod nije niš strašno... Al morate znat da sam radila u prvoj trudnoći do zadnjih 45 dana prije poroda. A u drugoj, ah, dvogodišnja curka me držala u kondiciji :D
ja sam rodila carskim rezom nakon 14 sati trudova. pukao mi je vodenjak u 2 ujutro, otišli smo u bolnicu (nakon što je dragi rekao: sad? kud baš sad?). imala sam trudove na svakih deset minuta ali sam bila otvorena skoro pa ni prst. ostavili su me tako do 10 ujutro kad su me spojili na infuziju za otvaranje, i tako do 16 kad su odlučili poslati me na carski jer sam bila otvorena svega 2 prsta. za vrijeme infuzije šibali su me trudovi na svakih 2 minute a ctg ih nije bilježio. bebson je došao na svijet za 21 minutu + kašnjenje od 9 dana. carski je bio ok, (nije da ga se sjećam jel :)), a kasnije je bilo bolno prvih deset dana, od čega smo 3 proveli u bolnici, rez je bio sašiven iznutra tako da konce nije trebalo skidati. sestre su bile ljubazne ali ne i puno više od toga (nije bilo nekog bližeg kontakta ili prisnijeg razgovora - bilo je tipa: "jeste dobro" u prolazu kroz predrađaonicu) doktori su uglavnom bili jako temeljiti ali i grubi, a ekipa na carskom je bila duhovita onih nekoliko minuta pripreme koju sam bila svjesna. sve u svemu - bolno iskustvo ali ko što se kaže: bilo, pa prošlo :)
Stvarno stoji ona da se porod brzo zaboravi! moj je stvarno bio grozan, ali se vrlo brzo nisam mogla niti prisjetiti boli, već mi je samo ostalo u sjećanju da je bilo grozno. Oko 13 h puknuo mi je vodenjak, ali se uopće nisam otvarala tako da su mi oko 18 h počeli davati drip. Niti to nije baš pomagalo pa su ga stalno pojačavali. U sjećanju mi je samo ostalo kako sam bila prikovana za krevet i nisam se praktički micala 10 sati jer sam bikla prikopčana na ctg i drip.. Sve u svemu, beba je bila jako velika (4200) i nikako nije išla van pa je u jednom trenutku cijela rađaonica skakala po mom trbuhu da princ izađe. Kad je konačno izašao, pala sam u nesvijest, a još veći šok mi je bio kada mi je ujutro pedijatar rekao da s bebom nešto nije u redu. teška upala pluća jer je dugo bio u porođajnom kanalu i od mene pokupio streptokok (a ginekolog iz te bolnice kod kojeg sam privatno išla na preglede nije mi ni rekao da moram napšraviti bris na streptokok prije poroda) skoro sepsa, tjedan dana inkubatora i još tjedan dana bolnice. uz sve to, mene su toliko izrezali da ga izvade da nisam dva tjedna hodati, a još mjesec sjediti. ufff, kad se toga sjetim!
ali najvažnije je da se moj princ stvarno brzo oporavio i nikada nije imao nikakve posljedice :)
ja se stvarno ne mogu požaliti na svoj porod, odlično sam prošla za prvorotkinju. ujutro oko 7 su mi počeli lagani trudovi, ubrzo mi je ispao i sluzni čep, al ja se nisam žurila u bolnicu jer trudove nisam doživljavala kao dovoljno jake. Tek kad mi se razmak trudova smanjio na 3min, počela mi je curiti plodna voda i zaputili smo se u bolnicu. ali još uvijek mi nisu bili toliko jaki trudovi. U 14h na pregledu sam bila ovorena 3cm, i poslali me u šetnju po hodniku. Tek su sad počeli sve jači i jači trudovi. Ja sam se šetkala do 16h otprilike, a onda sam sat vremena prosjedila u prostoriji za pripremu jer više nisam mogla stajati na nogama (trudovi su došli na 1min), i tek sam onda uspjela privući pozornost na na sebe. Kad je sestra vidjela moje lice i držanje, sprašila me u boks. To je bilo u 17h. Doktor me pregledao, bila sam 9cm otvorena, dali mi drip (bespotrebno, po mom mišljenju, al očito im se žurilo), i u 17.35 je na svijet došla moja malena nakon dva truda.
Tek su me zadnji trudovi, oni pred sam porod, boljeli užasno, a sam porod skoro pa ništa
rodila sam dvije curice i to prirodnim putem. trudovi su naravno boljeli, ali sami cin poroda i nije tako strasan. velika podrska u svemu mi je bio muz koji je cijelo vrijeme bio samnom. cijela truednoca mi je bila dosta mirna i nikad nisam imala nikakvih komplikacija. jednom sam nesto sitno prokrvarila, ali to je normalno. doktori, sestre, babica i cijelo med. osoblje su bili predivni. ja sam bila dosta mirna svo vrijeme kao da radam vec stoti put, a ne prvi. rodila sam malo prije termina, jer obicno viseplodna trudnoce tako idu. trudovi su trajali cijelu noc i ujutro sam rodila. prvu curicu u 6 i 15, drugu u 6 i 20. imala sam stvarno lijepu trudnocu i lijepi porod. i jos k pri tome rodila sam na mamin rodendan pa je bila trostruka sreca. puno pozdrava i srece buducim i sadasnjim majkama od mlade mame lee :)
Svaka čast lea_duba na prirodnom porodu blizanki. Ja sam svoje blizanke rodila carskim rezom nakon puknuća vodenjaka, uz spinalnu anesteziju tako da sam ih vidjela odmah nakon poroda. Budući da sam bila budna, nisam osjećala bolove međutim prisutan je jako neugodan osjećaj dok bebe izvlače van. Oporavak je bio dosta dugotrajan, šav je bolio i zatezao, a tek nakon 5 dana mogla sam samostalno napraviti više od deset koraka. Iako je od poroda prošlo skoro 4 mjeseca još uvijek osjećam laganu bol u predjelu reza, s untarnje strane, pogotovo prilikom dizanja tereta ili naglih pokreta.
Kad se samo sjetim svojih poroda prođu me trnci...Ne zbog boli već zbog čarolije koje doživiš poslije poroda.Rodila sam četiri puta,tri curice i jednog dečka.Istina je da najgore zaboraviš a najljepše pamtiš.Ja još pamtim prvi dodir i zagrljaj kad su mi donijeli moju najstariju kćer.Bilo je to prije 15 godina.Još mi je u sjećanju strah da li ću ja znati s bebom.Svaki porod prošao mi je brzo,je bilo bolno ,ali opet nešto prekrasno što bi trebala svaka žena doživjeti.
Obriši komentar
Jeste li sigurni da želite obrisati komentar?
Sortiraj odgovore
Najstariji