Što se tiče Karlovačkog rodilišta, prvo bih pohvalila primalje i ostale med. sestre koje su bile stvarno prekrasne. Nakon tog mučnog poroda, imala sam užasne glavobolje zbog epiduralne, brinule su se o meni i bebici stvarno savršeno. 
Tokom poroda, tj. pokušaja vaginalnog poroda, najviše sam zamjerila doktorima što sam neko vrijeme u boksu bila sama. Od bolova sam povraćala i skoro se onesvjestila, a njih nikoga ni na vidiku - sramota!
Na carskom je bio jedan doktor i jos dvije doktorice koje su radile carski. Ne znam kako se zovu, ali bili su stvarno ok prema meni.
Mislim, to što sam ja prošla, ne znači da će tako biti i bilo kojoj od vas, nadam se da ćete imati više sreće sa porodom. 
Ja sam se najviše bojala za svoju bebu i sretna sam što je ona dobro.
I još nešto, obavezno kada idete rađati neka netko bude sa vama u bolnici, ne nužno u boksu, makar ispred vrata da znaju da niste same! Vjerujte mi.... sretno cure.

Priča s mog poroda kreće 19.2. Ujutro kontrola u TA koja je prošla ok, i poslane mi doma, kontrola u ponedjeljak kad nam prolazi termin. I meni čudno cijeli dan, juri na wc, pa neko tiskanje tu i tamo ko pred mengu, ali meni to ne miriši na nikaj. Navečer T i ja gledamo TV, utakmicu, sve žive sažetke utakmica, Provjereno, ja plačem na reportažu o Krijesnicama i spavanje u pol 12. U 12 i 10 puko vodenjak, krenuli trudovi na svakih 7 minuta. I odemo mi za Vž. Primila nas super sestra, obavili pregled i poslana u rađaonu. Dobila klizmu, babica me ostavila da hodam, obavim tuširanje, nema žurbe :) Odvela me u boks di me dočekao T, smjestila me u krevet, stavila CTG, objasnila kaj se može raditi i ostavlja nas da  se  trudimo. I trudile se mi, slušamo radio, mazimo se, drijemam i u pol 10 otvorena 7 cm, doktor zadovoljan jer sve ide prirodno. Babica me vodi na wc, ostavlja da stojim pored kreveta, trudimo se dalje, u 11 otvorena 9 cm, još malo i kreče akcija. Tu nastupa jedna divna doktorica koja mi je namasirala međicu, doktor odlučuje da ne forsiramo izgon, neka se beba sama spušta da ne povrijede rame kod izgona. u 12 dobila drip kad su moji trudovi bili preslabi i prekratki da kvalitetno tiskam. I kreće meni muka, kaže babica prodisati trud,ja vičem da moram tiskati, a ona meni e onda tiskaj :) i tak ja tiskam, i nikako da krene glavica, odnosno, doktorica radi pregled i veli da koliko ide prema van, toliko se poslije povuče. Dopuštaju mi mijenjati položaj, jedan bok, drugi bok, leđa, na boku s nogom privučenom prsima i tak. Babica mi je stavljala tople obloge, zalijala međicu uljem i nije trebalo raditi urez međice. I u 2 do 2 na svijet je došla naša Tessa, duga 50 cm i teška 3 280 grama. Pukla sam iznutra, ali nije trebalo šivati. Ostavile su nas 2 sata da se nas troje mazi i pazi. Hvale nas i babice i doktor na hrabrosti. Na kraju mogu reći da sam imala porod za poželjeti :D

MOže li mi netko objasniti to spuštanje bebe? Što to znači točno. Jer moja beba se nema di spustit :D Hoću reć glava mu je jako nisko i  nisko nosim cijelu trudnoću a noge mu osjecam do ispod rebara kad me udari... Sad sam u 38tjedan usla pa ne razumijem kako se to beba može spustit ako nema mjesta ni ovako :D

E da i doktorica je rekla da sam prst otvorena do bebine glavice... Znaci da je beba dolje... Da mu moze napipat glavu... Ja gledam ove crteze kako to izgleda sve ali i dalje mi nije jasno bas...