
Drage moje evo i mog iskustva sa poroda! Marko se rodio 2tj prije termina.
To jutro smo ja,muž i moja mama pili kavu u Zd na kalelargi i kupovali ostatak potrebnih stvarčica.U šetnji sam odjedan put osjetila kako me nešto presjeca u trbuhu i s njima sam se počela zezati kako će mi sigurno puknuti vodenjak i da ću roditi tu na sred kalelarge,medjutim kako je bilo još 2tj ostalo do termina nisu me shvaćali ozbiljno i mislili su da se zezam! Uglavnom došli smo doma,bol se pojačavala,stezanje se nastavilo i trajalo bi po pola minute i sve tako do ponoć dok se nismo odlučili krenuti u rodilište jer je muž mislio da ću odmah roditi,iako ja nisam mislila još ići jer me nije strašno bolilo ipak sam ga poslušala i uzela kofer i sjela u auto! Naravno mama je bila u panici više nego ja i plakala i grlila me ispred auta haha a ja sam kao bila ravnodušna ioako sam se jako boljala poroda,u tom trenu sam bila jako sretna što napokon idemo po bebu :-)
Došli smo iza ponoć u rodilište,sestra me je primila prikopčala na ctg,pratili su otkucaje,ginekologica me pregledala i nakon toga su mi dali klistir,muža poslali doma i rekli da neću prije jutra! Noć sam provela mirno ležeći sama u predradjaoni i priključena na ctg koji nije pokazivao trudove a ja sam ih itekako osjećala(sad znam zašto nije pokazivalo trudove haha) Ujutro slijedi opet pregled i dalje ništa nekih 3cm otvorena,nitko mi ništa ne govori,svi zovu na mob da vide jeli se što dogadja a ja im neznam odgovoriti! Cijeli dan sam provela šetajuči po hodniku sa trudovima, isto tako sama jer nitko nije u medjuvremenu radjao! Nakon cijele noći i dana prešetavajući došao je i taj tren da me odvedu u box i to sam jedva dočekala! U 17.30 sam dobila drip ,muž je ušao unutra i počela je akcija,trudovi na najjače,muž me gleda onako tužno i tješi da će sve biti ok,ja vičem i mislim da neće nikad završiti.Hvatali su me grčevi za vrijeme kad sam morala tiskati i još sam bila izmorena od šetanja cijeli dan i jedva sam skupila snage za istiskati maloga. Već u 20.13 je Marko došao na svijet,bez rezanja i bez pucanja! I to je nešto prekrasno neopisivo! Kad sve danas sagledam pa to i nije bilo tako strašno,bolilo je ali je neusporedivo sa onim osjećajem kada uzmeš to divno malo stvorenje i ruke i napokon ga zagrliš i poljubiš! I sad nakon par mjeseci kad me netko pita za porod sjetim se samo tog čudesnog trenutka kad je Marko iskočio van!
Cure sve ove stvari prije postanu nebitne i zaborave se!
U rodilištu su bili svi manje više ok,ja nisam ništa ni tražila pa me nisu ni maltretirali, za vrijeme trudova u boxu i na samom hodniku te tu i tamo netko posjeti i pita kako ide,ništa pretjerano. Babice su bile u redu,ja sam promjenila 3smjene, na kraju me porodila neka starija babica za tren,mladjima nije baš uspjelo. Jedino nisam bila zadovoljna sa doktorima,jako su bili grubi i nesusretljivi.Al ništa nije važno od kako se to malo čudo rodilo! Uživajte u trudnoći i opustite se što više pred sam porod,nije to tako strašno,ja sam se jako bojala ali taj dan kad je sve krenulo sam zaboravila na strah i postala znatiželjna kako će to sve izgledati,sve se to samo od sebe posloži :-)
Hvala Lilly što si podijelila lijepu priču (i umirujuće riječi) s nama čestitam na malom Marku
Lilly, baš ti je lijepo prošao porod Čestitam!
I hvala na umirenju da su u rodilištu bili ok jer uskoro trebam roditi u Zd rodilištu
Lilly, cestitke od srca. Svaka cast I drago mi je da si imala lijepo iskustvo :))))
14.06.2014. L ♥
Hvala vam svima :-). Joj bilo je tu svega ali bi morala dugooo pisati pola stvari se i zaboravi. Sad mi je to sve smiješno,doslovno sam vikala 3h a muž me poradjao,hahaha u pola poroda sam tražila epiduralnu i carski bilo što samo da završi,pa su se i muž i babice smijale.A njemu sam još svašta izgovorila haha da me više neće taknuti,da je ovo zadnji put,pa su babice govorile da samo to negovorim jer se takve vrate odma dogodine.Njemu su govorile da me on može poroditi jer mi je stalno vikao samo da dišem,davao mi piti,govorio kad će mali van....to je bila komedija baš me sram :-)
Ma ja mislim da je svaki porod takav,nema vam biti što bed, ja sam bila toliko prije sramežljiva i mislila da je sramota vikati na porodu na kraju sam bila najgora hahaha,sve to brzo prodje a dobijete najdivnije stvorenje na svijetu,i taj osjećaj kad uzmete bebu pobije sve gore navedeno :-)
I na kraju je zaključio muž da to i nije bilo tako strašno,mislim ti muškarci!
Hahaha vidjet ćemo kako ću ja proći za drugo i kad ću im se vratiti :-) Da upravo tako,a i pisale su mame tu da baš ono kad misliš da više nemožeš tad dodje to predivno malo stvorenje,koji divan osjećaj i koliko ljubavi i emocija! Svaki trud se isplati kad vidite svoje dijete! Meni je muž jako puno značio i nebi ni drugi put išla bez njega na porod. Predivan je osjećaj kad ga on isto tako može odmah uzeti i poljubiti i biti s vama! Drage buduće mamice to će vam biti najljepši dan u životu! Samo hrabro :-)
Sortiraj odgovore
Najstariji