Draga jesi ti se zeznula pa napisala "kraj 27" tjedna ili si zaista rodila bebicu od 3 kg u 27 tjednu?
Andrea
aha ha ha nisam ni skužila.. da greška, 37. tjedan.. ipak nismo toliko napredne
evo i moje price napokon :)
termin bio 31.12
2.1 prvog odem na pregled kod svoje dokt. prst otvorena i salje me na pregled plodne vode
sve super al tlak povisen pa me odma salju u rađaonu gdje sam se otvorila do 3 prsta, al se tlak smiria pa me smjestaju na odjel
tu mi svaki dan prate tlak, skacem po lopti, svaki drugi dan pregled plodne vode , otvaram se i dalje polako al nista od trudova a doktori cekaju da krene samo
8.1 na pregledu plodne vode otvorena 4 prsta cak i vise (tako je doktor rekao) i dogovara se sa drugim doktorom i odluce da ce cekat jos do sutra pa ce mi inducirat porod ako ne krene samo
taj dan sam se psihicki pripremila i bila uzbudena jer cu sutra napokon vidit svoju malu curu
9.1. jutro 5 i 30 ujutro budim se i osjetim da nesto curi, al mislim da je mokraca, odem do wca kad ono ipak plodna voda, spremim stvari, zovem med. sestru,ona me vodi u rađaonu, obavljam pretrage, ctg ii ostalo,
imam neke male trudove, al sam otvorena 5 prstiju, 3 sestre sam pitala za pratnju al sve govore ima jos vremena dok jedna na kraju nije rekla da je zovem da odma dođe, daju mi antibiotik, vodenjak se obnovio pa su mi ga morali probijat, trudovi se povecavaju , al ne dovoljno pa mi stavljaju drip od kojeg su me ubili trudovi, a nisu mi dali nista protiv bolova, i otvorila se skroz prije 11 sati, kad mi je poceo nagon za tiskanje al dokt. neda jer je cura jos visoko.
no ipak jedna sestra, koja je od pocetka njene smjene dok nisam isla na odjel bila samnom ( i stvarno sam joj zahvalna na svemu), mi kaze ako bas moram da tisakam da ce to pomoc da se cura spusti i tako ja tiskam i tiskam bez prestanka od glupog dripa, al cura i dalje nece van, na kraju sam izgubila svu snagu skupili se doktori i sestre, dokt mi skace na stomak al ja vise nemam snage i nemogu tiskat,
na kraju uspijem skupit zadnji atom snage i uz pomoc doktora u 14 i 25 na svijet dolazi moja prekrasna cura
oprostite sta sam se raspisala (a jos sam i skratila haha)
Moja prica sa poroda iz rodilista u Dubrovniku. Trudovi su poceli u 2:20 ujutro, bol nije pocela sa leda nego sa trbuha i razmak je bio svakakav, 12min, 7min, 3min, 5min i tako puna 2 sata, muz i ja smo bili uvjereni da su lazni trudovi iako je bio samo dan prije sluzbenog termina. Uz trudove sam se uspjela istusirati i obrijati tako da budem spremna za svaki slucaj. (Vodenjak citav i nije bilo pucanja tako da sam bila sigurna da su trudovi lazni.)
Vratila se sa muzem u krevet i pokusala zaspati ali od bolova nisam mogla, odlucili se spremiti i provjeriti u bolnici. Dosli u 4:30 ujutro, sestra me pregledala i rekla da ostajem jer je porod poceo i otvorena sam 4 prsta. Dali mi klistir i cistila se sat vremena, istusirala se i otisla u predradaonu. U 7:15 usla u radaonu i uveli mi muza, trudovi sve cesci ali vodenjak jos uvijek citav. Babica na porodu nije htjela nikakva pomagala nego je inzistirala na potpuno prirodnom porodu tako da niti drip niti busenje vodenjaka nije bila opcija. U 8:40 mi napokon pukao vodenjak, u 9:17 se rodio moj sin <3 (52cm, 3600g)
Ja sam bila prvorotka i zahvaljujuci najboljoj babici koju covjek moze zamisliti porod mi je prosao savrseno, bez ikakvih ublazivaca bolova, bez rezanja i pucanja. Babica me masirala i pri istiskivanju izlila citavu bocu nekog ulja tako da je sve proslo dobro za mene. Ovo pisem samo zbog najdivnije babice Leone kojoj od srca hvala na svemu!
Obriši komentar
Jeste li sigurni da želite obrisati komentar?
Sortiraj odgovore
Najstariji