Priče s poroda

Evo ja konacno uhvatila vremena i rekoh idem napisati svoju pricu
Sve je pocelo 28.9. kad sam na redovnoj kontroli pitala doktoricu dok je obavljala rutinski UZV jel budu oni procijenili koliki je bebac buduci da sam tad vec bila 41+2tt...zena gleda i gleda uzme papire i ode van iz ordinacije...vraca se ona i kaze idemo na drugi uređaj jer nesto mi je tu cudno buduci da je bebac 3tjedna ranije procijenjen na 3350g...i tak ja sva vesela odem na drugo snimanje a tam se drugi doktor sav namrstio...pa mjeri pa gleda i kaze mi uh pa ovo je velika beba...pitam ja kak mislite velika, za nekog je veliko 3800 a za nekog 5000...i kaze mi pa ja procjenjujem da ima oko 4300...ja ostala totalno sokirana i pitam kaj sad i oni me lijepo smjeste na odjel...obave jos CTG dva puta i do 22h mi nitko nista negovori pa sam ja pitala sestre na odjelu šta se događa i jedna mi kaze pa vi ste na rasporedu za inducirani za sutra u 7...ja u šoku vratim se u sobu i sjedim i zamišljam sebe u ulozi majke...probam spavati al bas i nemogu i dolazi sestra po mene u 6h za klistir, jakon toga pravac radaona, u 7h mi prokidaju vodenjak...prije toga mi je sestra izmrcvarila ruku da mi stavi braunilu i jos uvjek nakon 3tjedna imam podljeve...u 9 mi konacno puste muža u rađaonu nakon što sam ih jedno dva tri puta pitala jel mogu vidjet da li je došao...dali su mi gel i prikljucili me na drip (nesjecam se vise tocno kad al znam da jesu)...previjam se od bolova i daju mi nesto za opustanje misica...ja sva izgubljena...povracam po tko zna koji put...trazim loptu da si probam malo pomoci al ni to neubrzava stvar u oko 19h otvorena sam 9cm i osjecam da vise nemam snage a i da bebac nesilazi u porodajni kanal zahtjevam da me posalju na carski sto oni odbijaju...oko 21:30 ja vec dva sata otvorena do kraja a bebac ni makac prema izlazu...skupila se ekipa doktora i pitaju me A KAJ SAD???? onak sva u bolovima i dok mi se cijelo tijelo trese od grcenja zderem se na njih sve da me salju na carski i da su to trebali vec napravit...potpisujem neke tam formulare, dam mužu pusu i otpremaju me u operacijsku...daju mi opcu anasteziju i poslije tog do 3h ujutro vise nista neznam...prvo dok sam se probudila odmah sam pitala za hebaca pa mi je sestra rekla da je roden u 22:18 53cm du i 4160g težak...donose mi ga oko 5h i ja i moj mali Mihael se upoznajemo

Zelim jos samo reci da ne mislim da sam se namučila...bilo mi je tesko i naporno, ali uz podrsku MMa sve sam pregurala...da je osoblje moglo biti uljudnije i pristupacnije moglo je (kako u radaoni tako i na odjelu) naravno cast iznimkama...al eto sve se dobro zavrsilo i mi danas brojimo 22dana iza nas sretni i zadovoljni

AJme Piper... Žao mi je što su te izmrcvarili bezveze... A mogli su bebu u međuvremenu i pogurnuti dolje (kao što sam čula da rade sa hrpom beba ak su majke otvorene skroz).. ali dobro. Bitno da ste ti i Mihael živi i zdravi i da sad uživate.

Piper bas su te izmucili. Ja bi to nazvala nemarom. Bitno da ste dobro oboje I da nije Iimalo nikakvih posljedica. Svaka cast na izdrzljivosti 

piper svaka cast na hrabrosti... slazem se s luki da su bili bas nemarni prema tebi... a i ljuti me to sto u ni jednom casu nisu znali kaj bi s tobom...a nisu ti ni rekli da si na popisu za porod vec si doznala kad si pitala... ali..sad je sve ok i mazi se i pazi sa svojim malim Mihaelom... puseee

piper cestitam na bebici i ne mogu vjerovat da ti nisu ništa rekli da ideš na porod.. bit da ste dobro

Piper glavno da je sve završilo kako treba i da ste ti i bebica dobro!

Slazem se s curama. Uzivajte sad 

piper bitno da je sve zavrsilo i da uzivas u svome sincicu.

hvala cure, mislim da sam imala velike srece jer sam se jako brzo otvarala. idealniji porod nisam mogla zamisliti!

Cure moje drage, evo napokon i moje pricevs poroda...
23.9. U utorak, na redovnoj kontroli u TA sefica rodilista odlucuje da sutradan ostajem na hospitalizaciji zbog trudnickog dijabetesa iako su mi svi guk profili do tad bili u redu... Stigla ja nataste iduci dan u bolnicu ujutro u pol 8, nacekala se, konacno upisala i smjestili me na odjel patologije trudnoce u pol 12. Određena mi je stroga dijeta te dobivam rucak tek u 13h i krecem sa guk profilima. Iduci dan poslje vizite prvi pregled, otvorena 1 prst, plodna voda zrela/mlijecna, određena sam za indukciju u nedelju rano ujutro ako ne krene prije samo...do tad dijeta... Povremeno osjecam bolove, ctg ne ocitava nista. U subotu jaci bolovi, ctg ocitava lagane trudove.
U nedjelju, 28.9., ujutro u pol 6 priprema za rađaonu, klistir, obrijala se sama. U pola 8 smjestaju me u rađaonu, 7.40 pregled, 2 prsta otvorena, cerviks u nestajanju, prokidaju vodenjak. Cak ne boli. U 7.55 drip, u 8 prvi pravi trud. Poslje toga, odmah trudovi ispod 5min. Disem kako mi je primalja pokazala.  Oko 11 osjecam jak nagon za tiskanjem, dolazi doktor, otvorena 9cm! Ekspresno za prvorotku, kazu! Dobivam Dolantin, ne boli nista manje ali spavam između trudova. U 12 skroz otvorena ali se glavica ne spusta...probam tiskati, nema pomaka. Dalje prodisavati trudove. Svakih pola sata dolaze da probam tiskati ali glavica se ne spusta. Oko 14.30 dolazi primalja, kaze glavica se spustila i između trudova me vodi u drugi box na ginekoloski stol na kojem podize naslon da mi olaksa tiskanje! U 15.00 nakon 4 truda rodio se Aleksandar. nakon samog izgona je zapela posteljica te primalja reze brzo pupkovinu a meni daje injekciju Spasmex-a te porađa posteljicu. Rezana nisam, ali sam popucala, 12 savova, po 1 sve okolo! Sivala me sefica rodilista, dala anesteziju i krenula sivati odmah! Uh sto to boli! Zbog tih 12 "povrsinskih" savova, nisam mogla sjesti normalno tjedan dana. Sami trudovi su bili dosta bolni, no mene je vise boljelo kada su mi kod pritiska glavice na debelo crijevo izlazili hemoroidi. Uzas! Posto nisam imala nagon za mokrenjem od kad sam dobila drip, tri puta su mi kateterom vadili mokracu...posljedice toga sam osjecala jos danima jer me uopce nije tjeralo na mokrenje.
Nakon poroda smo ostali 2 i pol sata u rađaoni. Moram napomenuti da je taj dan u vz rodilistu rodilo 11 zena, bila je strasna guzva a samo 3 primalje! Svaka im cast na strpljenju i profesionalnosti. Mozda sam imala srece jer sam poznavala svoju primalju (susjeda mm) ali koliko sam uspjela vidjeti uz svaku su rodilju bile maksimalno!
Na odjelu babinjaca sve super, sestre pomazu maksimalno, bebice uz mame 24h, super, super! Beban je bio pored mene non-stop, kupanje, pregled pedijatra, i sve ostalo obavlja se u sobi pokraj majke. Nema razdvajanja. Kontakt koza na kozu je ostvaren odmah nakon poroda, no prvo sisanje tek oko ponoci jer nam je receno da prvih 24h beba ne treba nista! Ja ipak bebanu ponudila a on odmah uhvatio i povukao i navukao mi mlijeko vec iduci dan da je sve curilo.
Sve u svemu, dobro je proslo iako nisam imala prirodan porod kakav sam prizeljkivala. Bit ce bolje drugi put! 
Eto, oduzila sam unedogled, izgleda da neznam skratiti. 

Antonija cestitam..
Cini mi se ovo sa otvaranjem za prvorotku stvarno brzo. Bitno da je sve proslo uživajte sad