drage moje eto moje price s poroda...
dakle...kao sto vjerojatno znate 19.08 poceli su moji trudovi... bili su na svakih 5-8-10 minuta,medutim kad su trajali vec punih 15 sati bez pomaka odlucila sam otici u bolnicu. u 20:00 sati stigli smo u rodiliste i zaprimaju me... od bolova nista nisam zapamtila kaj su me sve ispitali tamo... dosla je doktorica..pregleda me i veli...otvorena sam za 2 prsta,ali ostajem u bolnici jer ce trudovi jaci i cesci vjerojatno ubrzo krenut..
stavljaju me u predradaonu i daju mi inekciju protiv bolova te me spoje na ctg... trudove ne ocitava iako ja umirem od njih... vele mi da se pokusam odmoriti jer cu vjerovatno ujutro rodit..
oke... ne mrdam nikud kad sam na tog vraga pristekana...trpim bol i cekam... trudove pocinje ocitavat tek negdje oko 3 ujutro...ja sam presretna...sad mi bar vjeruju da imam trudove... jupi
cekam dalje...doslo je jutro...doktorica koja je imala neki plan samnom otisla je kuci...dolazi neki doktor koji veli nakon pregleda...nije to jos nista...opustite se i pokusajte odmorit...o kvragu...nakon trudova koji traju cijelu noc i cijeli prvi dan sad ti jos i odmaraj... pregledava me popodne...i dalje ni pomaka u otvaranju...cekam dalje i trpim...
dode vecer...trudovi na 4 minute....umirem od bolova... molim ih za inekciju protiv bolova,a sestra mi ju odbija dati jer ce mi tad navodno trudovi stati...a moraju mi doci bar na 2 minute i trajati minutu te bit bolni bar 10 puta jace nego kaj me boli... (odusevljena sam toliko da bih najradije skocila kroz prozor sa 2 kata)... odlazim natrag u krevet i trpim...ubija me... jos jedna noc u predradaoni...
dobila sam i drustvo...zena koja je dosla zbog pritiska bez trudova...ali cim dode u radaonu krecu joj trudovi na 4 minute... sve se poklopilo tako da smo svake 4 minute oba dvije jaukale... i za 4 opet i opet i tako cijelu noc....
eto docekala sam i drugo jutro u predradaoni... ludim...cupam kosu sama sebi jer vise ne mogu...podocnjaki su mi do pola lica jer nisam nista jela a ni oka sklopila vec 2 dana... vodu sam pila po skrivecki...
dosla je doktorica na smjenu koja me zaprimila u bolnicu...mislim si ...o boze postojis...hvala ti napokon... cim me je vidjela da sam jos di me i ostavila prije 2 dana odmah je naredila da me stave na drip... oko pola 8 ujutro tako ja na dripu... kad mislim da ne mogu bit gori...trudovi se pojacavaju...a ctg kaze da jos nisu dovoljno jaki... i dalje se otvaram sporo... ludim...
zena pored mene rađa i vice preko zida...mislim si...o majko moja mila...ima li ovome kraja...
zena je rodila...napokon se boks oslobodio (taj dan rodilo nas je 8,a boksi si samo 3)...cekam red...idem li napokon unutra... da...prate zenu van i mene unutra oko pola 9...molim ih da mi zovu muza jer ja vise ne mogu...zelim rodit jer cu se u protivnom onesvijestit... odgovaraju mi...zvat cemo ga mi na vrijeme...necete vi jos rodit.... u krasni kur.....
docekam pola 12...vicem ko luda...izmedu trudova vise ne stignem ni predahnut... napokon mi zovu muza...dosao je za 10 minuta iako mu treba bar 15-20 do bolnice... dojurio je u radaonu i zagrlio me svom snagom... napokon skupa... krenule mi suze od srece jer ga nisam vidjela 2 dana... hrabri me i skrbi se za mene... ljut je jer ja imam nagon za tiskanjem,a oni mi vele da jos nije pravi trenutak... velim im da ne mogu drzat i da moram tiskat...muz mi veli tiskaj...i ja tiskam...ko da je on moj doktor...
napokon je doslo vrijeme izgona... porod za pozeljeti... izgon ne boli nista...trudovi rasturaju... polijevaju me uljem i sve ide lijepo glatko... tiskam ko luda...tiskam...tiskam...kad odjednom izasla glavica... ne vjerujem... pa uopce me nije nista zabolilo...samo se omakla... mislim si super...jos malo i princeza je tu... jos jedan trud i Laura je vani... i tako je bilo... princezica je stigla na svijet 21.08 u 12:29... teska 3200 i duga 49 centimetara... gledam ju i placem od srece... suprug reze pupcanu vrpcu i obilazi me cudna emocija... neopisiva... Laura i ja vise nismo jedan...
iduce pitanje je bilo jesam li puknula posto me rezali nisu... i eto odusevljenja... nisam... ipak sam dobila dva mikro unutarnja sava koje ni ne osjecam... sad sam vec ko da nisam ni rodila...potpuno sam se oporavila... 
Svake pohvale osoblju Opce bolnice Zabok... svaka pohvala doktorici Bračun i sve najbolje za odjel babinjaca...svi su profesionalni na poslu i lijepo je bilo suradivat s njima...
sada me ceka nova avantura...avantura zvana majcinstvo...

Tina draga, baš me je stisnulo oko srca dok sam čitala kako si se napatila  Ali nema toga što mame ne mogu podnijeti, bitno je da je Laura dobro   Sad svi troje hrabro u novu avanturu - slušaj svoje instinkte i sve će biti super 

Bravo za Tinu i Lauru! Čestitke! 

Joj TIna evo bas me taknula tvoja prica...znam koliko si se mucila sa svime i onda jos ovakva dva dana...ali izdrzala si sve i docekala ono najvaznije, malu LAuru 
Skidam ti kapu za sve muke prozivljene...svaka cast muzu, pravi je :)
Uzivajte u najljepsoj avanturi zivota 

Svaka čast, dobro ste se izmučile, ali na kraju bilo je vrijedno svega. Sad slijedi uživancija i maženje. Čestitke još jednom! 

Ajme Tina pricitala sam u jednom dahu i sa suzama u ocima..bas mi je zao sta si se toliko jako napatila,,kad sam dosla do djela sa pupcanom vrpcom samo mi je osmjeh bio od uha do uha nesto prekrasno draga..Svaka cast na izdrzljivosti i sve pohvale tati :)) a sada napokon uzivajte u svojem zlatu :)) nadamo se uskoro nekoj slikici :D pusee

Tina,eto i tebe napokon
 cestitam jos jednom!!!! 
Puse tebi i Lauri 

Tina čestitke još jednom  baš mi je žao što si se namučila al najbitinije je da ste sada skupa 

Ajoj moja Tina  svaka ti cast, namucila si se strasno, ali vjerujem da je sva ta bol nestaa kad si ugledala svoju malu princezu Lauru :) 
Cestitke jos jednom :) Mazite se i pazite

Tina draga, svaka čast na hrabrosti i izdržljivosti. Rađati dobra dva dana nije mala stvar i stvarno si to super izgurala. Čestitam još jednom na curkici i puse šaljem