Priče s poroda

dragaaa ja nemam komentara na ovo sve sto sam procitala, covjek jednostavno ne moze povjerovati da ima takvih ljudi koji nemaju ni malo obziraa prema  trudnici u bolovima!! uzas uzas no glavno da je sve to iza tebe tjj vas ii   sad uzivajte i mazite se puno 

Antonio grozno iskustvo I bas mi je zao da si morala imati takav grozan porod. Iako svaka pohvala babicama.
Ja iako sam zdr djelatnik ne podrzavam i ne razumijem ovakvo ponasanje ni sestara ni dr. I kako sam starija to imam manje suosjecanja s njima jer uvijek polazim od sebe.
A sad na svaku najmanju njihovu arogantnost saljem lijepo mail ravnatelju bolnice, sestrinskoj i doktorskoj komori koja se pod obavezno mora ocitovat.
Pa eto drage moje, nemojte biti lijene i slobodno napisite ravnatelju pismo zalbe. Jer ovakvo ponasanje nije ni u jednoj situaciji prihvatljivo.

Antonio,žao mi je da si se opet mučila. Evo i moje priče: 12. 08. sam zadržana u bolnici zbog tlaka,ali pošto je bio u redu odlučili su čekati. U subotu ujutro me počelo stezati,ali.otkad sam u bolnici stalno sam bila napuhnuta,pa nisam bila sigirna jel da im spomenem ili ne. U 10 sati kažem mami kak me steže,ali neću prerano paničarit,jer nisam sigurna,stave oni mene na ctg,trudovi su. Uglavnom: u 10.35 otvorena 5 cm,u 11.50 6 cm i probušen vodenjak,u 12.20 moja Ana stigla.

Jeja odlican porod bas mi je drago zbog tebe da se nisi napatila..Cestitke jos jednom :D

Jeja koji porod, ma za poželjeti! A kad bi sve rađale kao i ti....Čestitke!

Jejacestitke  Bas si ljep porod imala, u kojoj si bolnici rodila?

Na Svetom duhu. A doktori,babice,sestre,svi su bili stvarno jako dragi i puni podrške.

Evo i nas. 
Zaprimljena sam u bolnicu na promatranje i CTG 3x dnevno u nedjelju 17.08.2014., zbog trudničkog osipa koji mi se javio par dana ranije. Uz to su mi u bolnici odradili i sve moguće pretrage-sve je bilo u redu, osim jedne stvari, bila sam otvorena 3-4cm. Ali nitko nista nije spominjao, liječio se osip i trebala sam ubrzo kuci.
U utorak, 19.08., liječnik na viziti me odlučio pregledati, i ako sam se dodatno otvorila, krenuti s porodom. Bio mi je to sok! Znala sam da postoji ta opcija, ali mi je bila daleka. Da, na pregledu otvorena 4-5cm i odlučeno je-idem u rađaonu. Odlazim na tuširanje, zovem muza i tresem se od uzbuđenja. Najvjerojatnije cu do kraja dana upoznati svoga prvorođenca. Nesto poslije 11 sam otišla u predradaonu, muž je ostao čekati. Napravljen je jos jedan CTG, klistir, nisu me depilirali jer sam bila sama pripremljena. Stojim u predradaoni, malo setam, babica mi govori da nigdje ne žurim, da se polako pripremim, jer vec ima 2 žene u rađaoni (jedna je rodila u roku 1h, druga 1:30h). U 14h zovem muza i nas dvoje skupa ulazimo u rađaonu. Buse mi vodenjak, i ostavljaju da vide kako ce mi se tijelo ponašati... Ubrzo su krenuli prvi trudovi, nista strašno, sve mi je bilo podnošljivo... Provjeravaju otvaranje, i dobro napreduje, za sat vremena imali smo 1cm napretka. Priključuju me na drip da sve sto brže prođe jer je sve teklo idealno. E onda kreću bolovi. Disala sam kako sam naučila, suprug mi je pomagao, dodavao vodu, mazio me, bio velika podrška... Gledaju oko 17h, otvorena 8cm, i to je super, jos malo... Pojačavaju drip i kažu da sam ubrzo gotova. I onda je stalo. Prestala sam se otvarati, i beba se prestala spuštati. Stavili su me da skacem po lopti negdje oko 18:30. I skakala sam, stenjala, ali glasa nisam pustila... Sva sreća pa je suprug bio sa mnom, ne znam kako bih to sama izdržala. U 20h dolazi liječnik koji me i na viziti i poslao na porod i pregledava, kaže nema pomaka i idemo u sekciju, jer cu se napatiti ja, a pogotovo beba, i moglo bi tako potrajati jos jako dugo. Rekla sam ok, ako zaista nema drugog rješenja... Sve je dalje išlo jako brzo. Zavrsila sam na operacijskom stolu u 20:15, pripremali su sve oko mene, tresla sam se od straha... Poslije 20:30 se ne sjećam ničega... Dovezli su me u sobu oko 21:15, probudili i pustili da spavam. Dakle, dali su mi opću anesteziju. Nesto iza 23h sata su me ponovno probudili i doveli mi supruga, da se samo pozdravimo. Nas Krešimir se rodio u 20:47, 3300g i 51cm. Odmah je zaplako i sve je bilo u redu. Oporavak je bio težak i brz. Sestre su inzistirale na ustajanju, tako da sam jos uvijek u bolnici ali pokretna. Osoblje bolnice je odradilo izvrstan posao do sad sto se nas tiče. Inače, radi se o vinkovačkom rodilištu, o kojem uglavnom ljudi loše pričaju. Sve pohvale idu dr. Čavaru koji me operirao. I inače, beba se nije htjela spustiti jer je bio omotan pupkovinom, tako da-tko zna kako bi tekao prirodan porod. 
Eto, mi se dalje borimo, za par dana cemo kuci ako bude sve u redu... 
I sorry svima na dugačkom postu, ne znam drugačije.

Beš mi je drago što je sve dobro prošlo i što ste vas dvoje dobro unatoč stalnim pričama o "našem" rodilištu. Još jednom čestitam :)