Prednosti prirodnog porođaja

U našim rodilištima prirodni porod ne postoji, ili se broji u promilima. Prirodni porod nije vaginalni porod uz medicinske intervencije tipa bušenje vodenjaka, drip i epiziotomija. Stvarni prirodni porod se nebi odvijao u bolnici. Mislim da mi žene iz Hrvatske ne možemo o tome govoriti, na žalost :(

Rodila sam prije 9,5mj,ali kao da je jucer bilo da sam rodila prirodnim putem i odmah dobila svog andelcica u narucje. Suze radosnice su prekrile moje lice. 
Trenutak koji ce ostati u mom sjecanju do kraja zivota. 
I danas mi zna zaspati na prsima i odmah se sjetim prvog drzanja. 

A i zena koja je bila sa mnom u radaonici i sobi komentirala je kako je poseban osjecaj kad rodis prirodnim putem. Na carski kaze ne daju ti prevelik kontakt s djetetom i nakon par dana ti se polako navikavas da je to tvoje dijete,a ovako neki poseban osjecaj vas odmah poveze.(inace je rodila 5 djevojcica,od toga 4prirodnim,a samo 1 na  carski:)) )
Uskoro sirimo nasu malu obitelj u zelji za curicom :) pa bi knjiga bila savrsena za ohrabrenje.. ;))

Prva mi je trudnoća završila u 24.tt. Dan prije poroda dobila sam trudnove, otišao vodenjak i moje maleno čudo rodilo se sa 680g. Sam porod ni trudovi nisu bili bolni pošto sam cijelo vrijeme bila na sedativima protiv bolova, za zatvaranje, za infekciju…ma svašta! Samo se sječam boli kad me sestra dole raširila da bi maleno čudo izašlo van…čak i da to nije napravila vjerujem da bi bez problema dijete izašlo van :D ( i bez te boli bi prošao porod) …naravno… jer takvu štručicu roditi …ma niti je ne osjetiš. :D
Htjela bi još jedno dijete, stvarno se nadam da će me ovaj put sreća više pratiti te da ćemo dogurati do kraja…. i da zaista osjetim taj pravi porod. :*

Nisam rodila na carski pa da mogu usporediti…no, s obzirom da me rana od epiziotomije ubijala 2 tjedna a ni poslije nije bilo bajno, sretna sam da nisam isla ma carski jer bi opotavak bio jos tezi i jos teze bih se brinula za bebu, i ovako sam se jedva dizala po dijete.

Druga prednost je opcenito dozivjeti sami porod, to je prekrasno iskustvo za zenu i kao takvom sam mu i pristupila, opusteno i nasmijano. Srecom, iako bolan porod je bio lagan. 

Nazalost, tatu na porodu me mogu staviti kao prednost jer nije bio tamo a nije mi ni trebao. Kontakt prsa na prsa, nista posebno kao sto drugi pricaju

Rodila sam kako bi se reklo *prirodnim putem *.
Cijelu noc i cijeli dan sam setala s trudovima po bolnickomhodniku. Kao pustaju me da sve ide prirodnim putem.
Na kraju su mi vodenjak oni probusili i dali par kapi dripa.
Prosla sam bez epiziotomije zahvaljujuci babici .
Drugo dijete (naravno ako ude) zelim roditi skroz prirodno i bez olike panike kao prvo.

Prednost je sto je to iako jako bolno u biti predivno iskustvo. Svaka koja moze trebala bi to dozivjeti.
Ja nisam bila u nekom ludilu od srece al osjecaj se nemoze opisati. Evo trnci mi i sad produ kad se sjetim.

Nazalost moj muz nije bio samnom i nezna u biti staje propustio. Previse su neinformirani i uplaseni a u biti stvarno bi mi dobro dosao. Ako nista da se brine za mene da ne ostanem sama. Kod carkog reza tonecebiti al ako vas puste da prirodno radate lako moguce. Mene jesu i da nisam zvala bvjerojatno bi se sama i porodila.

Prvo dijete sam rodila vaginalnim putem uz minimalne intervencije prije 4 godine. Te minimalne intervencije su bile - probijanje vodenjaka (jer nije sam puknuo ni kad sam bila 8 cm otvorena) i širenje zadnji cm kako bi beba mogla proći (jer sam 4 sata “zapela” na 9 cm, a beba je tražila van). 90% ostalih 13 sati trudova sam prohodala, babica mi je pomogla da ne popucam tijekom tiskanja i moja curka je mojim i njenim naporima izašla van bez dripa, tiskanja trbuha ili ičega drugoga sličnoga.
Boljelo jest, ne može se reći da nije (bilo bi mi ustvari i čudno da nije), ali ništa što se ne može “izgurati”. A osjećaj zadnjeg truda i saznanja da je to malo čudo došlo na svijet meni je bio sličan euforiji. Jedina zamjerka koju imam je ležeći položaj pri rađanju. No, u 10 mjesecu me čeka drugi put porod i nadam se da ću uspjeti zatražiti stolčić, a ako ne to, onda bar da me pridignu malo na stolu, da mi bude lakše tiskati. Ali svakako se nadam opet vaginalnom i što je više moguće prirodnom porodu.

Ja jos nemam djece, ali nadam se da ce se to uskoro promijeniti.  Inace, sve sto znam o porodajima, znam iz literature koju citam, ali moram priznati da sam jako znatizeljna kako ce to u mom slucaju izgledati. Prednosti samog prirodnog porodaja su velike. Vjerujem da je poseban osjecaj poroditi se bez lijekova i nepotrebnih intervencija. Na taj nacin rodilja puno jace osjeca kontrolu nad svojim tijelom i svojim djetetom. Ne bih voljela da mi se radi epiziotomija jer sam citala o prednostima i manama tog postupka. Kazu da dijete poslije prirodnog porodaja bude mnogo aktivnije, budnije i spremnije za sisanje za razliku od umora i mlohavosti koje bude kod drugacijeg poroda. Prvi kontakt majke i djeteta, pogled ocima mora biti poseban. Brzo se upoznaju, a dijete bude spremnije i za brze prihvacanje dojke. 
Citala sam mnogo o iskustvima majki rodilja i moram priznati da sam se na mnoga iskustva zgrozila. Zene su prakticki prisiljene uzimati lijekove, poroditi se puno prije nego dijete samo odluci van iako je sve u redu sto meni apsolutno nema smisla i to iz razloga koji nemaju veze s rodiljom nego zeljom lijecnika da se to “sto prije obavi”. Na nekim stvarima se stedi, ne postuje se plan rodilja, njihova zelja postaje nebitna i slicno. Naravno da zelim dijete roditi na sto normalniji prirodniji nacin i voljela bih koristiti minimalno lijekove i intervencije doktora, a naravno da mi je u svakom slucaju najvaznije da dijete i ja na kraju budemo dobro.

Dvoje sam rodila prirodnim putem, prvo sam rodila samo uz minimalni urez međice i samo šivanje me bolilo više od čitavog poroda. Ali već sam drugi dan mogla lijepo sjedit i sve je bilo super. Drugo sam rodila isto prirodno i još brže, ali tad mi je zapukla koža na međici nekoliko mm i to me je boljelo nekoliko mjeseci, nisam mogla lijepo sjedit ni niš. Sad još osjetim nekad stezanje, a curka ima 13 mjeseci.

Neznam točno koje su prednosti meni osobno jer nisam rodila na carski, al to nebih ni htjela prvo zbog narkoze, drugo zbog operacije, treće zbog svega što operacija nosi, zbog nuspojava tada i kasnije. Mislim da je navjeća glupost što neki ginekolozi koji imaju privat danas forsiraju carski rez jer je njima tako zgodnije. Ja nikad nebih na to pristala, zna se kad je carski rez nužan.

Unatoc dugom i napornom porodu smatram da je prednost prirodnog poroda brzi oporavak organizma. S obzirom da planiran vise djece prirodni porodjaj mi to i omogucuje dok carski ogranicava broj poroda na dva, eventualno tri. Na posljetku, oziljak nakon prirodnog porodjaja nije nista naspram oziljka nakon carskog. Ono sto je meni osobno bilo drago jest sto sam ja odmah nakon poroda mogla uzeti dijete u ruke i doveden mi je u sobu sto kod zena koje su rodile na carski to nije moguce jer su 24h na intenzivnoj njezi. Zbog toga ostaju i duze u bolnici dok sam ja vec nakon trindana svog andjela odnijela kuci. 

Moj 1. porod (prije 20 godina) je bio u bolnici, ali potpuno prirodan (mislim, bez dripa, jer zato Bogu hvala nije bilo vremena ) i ostao mi je u sjećanju kao jedno predivno iskustvo. Nisam ni znala da rađam. U 5:30 ujutro počeli su prvi trudovi, ali nisu mi bili bolni (više kao kod menstruacije) i nisam bila sigurna da li su to uopće trudovi, ali koncentrirala sam se na disanje i valjda je to doprinijelo tome da sam kroz njih tako lako prolazila. Iako je bilo još 10 dana do termina, mama mi je rekla da zovem hitnu, jer sam u trudnoći imala malo problema (bila sam 2 prsta otvorena). U autu sam već imala trudove za izgon, ali ja sam stalno mislila da mi se kaka , tako da nisam tiskala nego stiskala. Molila sam Boga da brzo stignemo iz Pazina do Rijeke, kako bih mogla ići na wc. Kad sam došla u rodilište bila sam otvorena 10 centimetara. Dali su mi klistir i poslali me u wc, a ja sam bila sretna što se napokon mogu olakšati. Hvala Bogu da malena nije upala u wc školjku! Kod prvog tiskanja u wc-u puknuo mi je vodenjak i viknula sam to sestri, a ona mi je rekla da mi je to sigurno klistir iscurio. Hvala Bogu, nakon minutu je stigao doktor i pitao gdje sam ja. Rekao je da me odmah odvedu na stol. Ja više uopće nisam imala potrebu za tiskanjem, ali babice su mi rekle kad moram tiskati i za 2-3 truda malena je bila vani.  Nisam ni osjetila kad je izišla. Samo sam vidjela da su je digli u zrak i nisam mogla vjerovati da je sve tako brzo bilo gotovo. Imala je 50 cm i 3300 g. To je bilo u 8h, znači samo 2 i po sata od početka trudova, što je neobično za prvorotku.
Druga curica je isto došla 11 dana prije termina. Navečer sam malo krvarila i muž me odveo u rodilište. Bila sam otvorena svega 2 cm i doktorica je rekla da neću tako skoro roditi, jer nisam još imala trudove i da dođem za 2 dana. Budući da sam prvi put skoro rodila u autu, muž je zamolio doktoricu da me ostavi u bolnici. U 5 ujutro sam osjetila prve lagane trudove, ali svaki put kad bi sestra došla u sobu meni bi trudovi prestali i ona mi nije vjerovala da ih imam. Ja sam se lijepo šetkala po hodniku, koncentrirala se na disanje i veselila se skorom dolasku svoje bebice. Nakon 2 sata osjetila sam da su trudovi onakvi kakve sam kod prvog poroda imala u autu i opet sam zvala sestru. Naravno, trudovi su opet prestali :D:D. Sestra me stavila na aparat koji mjeri jačinu trudova. Čak mi ni on nije vjerovao! Sestra je rekla da imam slabe trudove i da ću ako Bog da roditi do navečer. U 7:30 sam inzistirala da mi pozovu doktoricu. Pregledala me i bila sam otvorena 9 cm. Baš se iznenadila, budući da mi je večer prije rekla da dođem za 2 dana i rekla je da joj je drago da je poslušala mog muža, koji me očito poznaje bolje od nje. Smjena joj je trebala završiti za pola sata i odlučila je da me do tada porodi. Zbog toga mi je dala drip i to mi je bilo jedinih 10 bolnih minuta poroda, jer su trudovi dolazili brzo jedan za drugim i nisam se mogla dobro nadisati, ali za 10 min je sve bilo gotovo.
Zato bih uvijek izabrala prirodan porod bez dripa, a to ću savjetovati i svojim kćerkama!