Poslušno ili svojeglavo dijete? Prosječno ili darovito?

Poseban dar koji ima moja kćer Leona je iznimno zapažanje detalja. U kolovozu će 3 godine i po meni je veliki talent opaziti čim joj detalj dođe u vidno polje da je u dnevnom boravku pomaknuta vaza, da je na kalendaru okrenut novi mjesec, da mama ima nove naušnice ili seka novu dudu.

Koliko mogu biti objektivna i realna promatrajući čudo koje sam JA rodila- smatram da je moje dijete ima dar empatije.

Nisam sigurna točno kako, ali u stanju je sa svoje 4,5 godine shvatiti i na neki način osjetiti tuđu bol, tugu, patnju. strašno ju pogađaju tuđe priče, nesreće, tuđe tuge.. Okrene se za svakom osobom u kolicima, u stanju je satima pričati o djeci koja moraju biti u bolnici bolesna (vidi reklamu za donacije), strahovito je pogađa što naša mala susjeda nema mamu, pa kad god je vidi nosi joj kekse, jagode, sok.. Kaže da ju želi razveseliti jer je sigurno većinu vremena tužna.

s druge strane, ovakve emocije me i brinu i pokušavam da ju nekako malo očvrsnem, ali ne znam kako. Ne znam ni da li bih trebala. Prestrašno mi je gledati ju kako pati dok ju pogađa tuđa sudbina, a onda s druge strane si mislim da bolje da je takva nego da je hladna jer je i previše ljudi na ovom svjetu hladno i neosjetljivo.
zapravo, nisam sigurna je li ovo dar ili prokletstvo…

Moj sin, 6 godina, ima jako dobar sluh za glazbu i jezik. Ne prođe dan a da nije otpjevao nekoliko pjesama, samostalno ili uz crtiće, otplesao, igrao se riječima smišljajući svoje varijante pjesme (a tu se igra melodijom, ritmom, novim, izmišljenim riječima).

Nasa djevojcica ima izniman dar govora. Nema jos ni dvije godine, a recenice slaze vec nekoliko mjeseci. Ponavlja sve sto cuje i velik broj rijeci odmah joj ostane u pamcenju.

Tvrdoglavo,svojeglavo a i svadljivo,pogotovo ako smatra da mu je nanesena nepravda je moke dijete. Sincic od nepune cetiri godine. Takav je od rođenja. Koliko god me ljuti zapravo to mi se i sviđa. Od lego kockica sastavlja kuce,zgrade,autice. Pamti svaki detalj u vezi onoga sto mu se svida.njegova dar je taj sto zeli isprobati sve kako se peku kolaci,kako se popravlja auto,npr ajo mu se svidi prica koju sam mu procitala ispricati ce mi je sam. Njegov dar je njegova svojeglavost.

Moj četverogodišnjak od ranih dana sa nepune dvije godine pokazivao je veliki i twres za sliva i čitanje tako da je znao većinu abecede prije nego je propričao. Danas, osim što zna sva slova i voli brojeve, veliki je glumac. Stalno izmišlja događaje i predstave te se stvarno uživi u svaku od tih “uloga”. Mašta na maksimum.

slažem se da djetetu treba dopustiti da se razvija, ja spadam među “blage” roditelje, kao male sam ih uvijek imala na rukama/slingu/mei tai, sada ponekad idu spavat u 11, a nekad u 7, ne kupaju se svaki dan jer im se neda, ponekad ni zube ne operu, gledaju crtiće… stariji je 4 godine, progovorio s god i pol, sada već čita, podosta zna engleskog, a i zbrajanje mu već ide… manji, 2 god, ne govori, ali je jako spretan i iako mi je to čudno jer sam u toj dobi već pričala sa starijim sinom prihvaćam to jer je on takav, zato se može popesti na najveći tobogan tj ljestve sam :-)

Sretni smo i ponosni roditelji malog Šimuna. Šimun je navršio 10 mjeseci. Kada smo saznali da smo trudni, ubrzo smo svakodnevno pjevali našoj bebi u trbuhu. Danas naša mala velika beba najviše voli uspavanke koje smo mu pjevali u to vrijeme. Prepoznaje ritam svih pjesmica i sam i pokušava ponoviti na ksilofonu. Nedugo je sjedio u krilu moje sestrične kada je svirala klavir. Bio je oduševljen i posebno me iznenadilo što je pokušao pritisnuti tipke s obije ruke istovremeno oponašajući nju. Vrlo je muzikalan, emocionalno inteligentno dijete koje zna izraziti svoje osjećaje i zna prihvatiti odgovor na njih. :)

Ponosna mama Maja

Moja dva čuda zapravo su vrlo bistra, pristojna, borbena i aktivna bića. Snalažljivost im je na vrhuncu! Dok nam vrckasti dvogodišnjak okreće leđa kako bi prolio ostatak vode iz čaše da mi ne vidimo da nije sve sam popio ( a tako je zabavno prolijevati po podu); velika uskoro petogodišnjakinja posprema i čisti za bonbone i redovito se ujutro svađa što će obući za vrtić jer ona zna najbolje da su suknjice obavezna oprema za vrtić - čak i kad je šumski dan…
Iako vrlo teško podnosim neke razgovore i pregovore ne bih ni da su trunkicu drugačiji a živim u nadi i da neće putem izgubiti svoje karakterno “ja”

Dragi čitatelji, hvala na sudjelovanju u nagradnom natječaju.
Knjigu  ‘Svako dijete je darovito’ u izdanju Harfe. osvojili su: Mary, mmama i Mikro , a oni će biti obaviješteni i e-mailom.
Čestititamo dobitnicima!