Najdraža bajka/priča moje kćeri je priča o Gric i Grecu (imamo slikovnicu kod kuće), a naravno onda dolazi legendarna Crvenkapica kada nam treba promjena, uzmemo u ruke knjigu Priče o šumi -Vilenjaci (u izdanju Andromede, Rijeka) ili u istom izdanju knjige Priče o šumi - Divovi, Priče o šumi - Vile.
Najdraže priče našeg trogodišnjeg sinčića su priče o zečiću Karlu iz biblioteke “Razvojne priče za glasno čitanje” nakladničke kuće Planet Zoe (isprika što zvuči kao reklama, ali priče su zbilja bliske djeci, kratke, ali sadržajne i djeca ih lako razumiju). Za spavanje je tu knjiga Lijepo spavaj, medvjediću iz iste kuće. Zatim su tu još razne basne, a u zadnje vrijeme i priča o Prašku Brziću. Klasične bajke izbjegavamo, jer ne želim opterećivati dijete s vukovima koji jedu bakice i djevojčice, zlim maćehama, vješticama koje truju princeze… Znam da ima i lijepih bajki, ali za njih imamo još vremena. Knjiga Vile za laku noć mi zvuči kao jako dobrodošla promjena i nadopuna razvojnim pričama koje svakodnevno čitamo svome sinčiću, a i on bi bio oduševljen, jer se iskreno veseli svakoj novoj knjizi.
Moja starija curica od 2 i pol godine je trenutno fascinirana vukom, pa slijedom toga najviše voli priče Vuk i tri praščića, Crvenkapica, i Vuk i 7 kozlića.Ali, najnovija fora joj je, da poslaže mnoštvo plišanaca, beba i sl.po kuhinji i DB, koje prekrije kuhinjskim krpama, a onda mama mora vise puta dnevno izmišljati priče dok ‘ oni ’ spavaju, i pričati dok se ne probude. Mlađa od 6 mj.,za sada, sluša i gleda slikovnice koje čitamo starijoj seki.
Sortiraj odgovore
Najstariji