u trudnoći nisam previše razmišljala o tome, dal ću je znat primit, okupat ili tako nešto jer sam ponosna tetka najdražih,tada, 12-oro, danas 13-oro nećaka i nećakinja, pa mi to nije bio problem, imala sam "praksu"..  ali poslije poroda je bilo drugačije, ne za držanje i ostalo, nego kako se sitna rodila (2580g i 47 cm) bojala sam se da ne izgubi puno na težini, da mi mlijeko nije dosta jako i da zbog toga ne završi u bolnici kasnije kada dođemo doma, jer mi je jedna nećakinja tako završila.. i kada odbija nešt jesti odma me obuzme taj strah, znam da napreduje, da je vesela i zadovoljna djevojčica, ali to je u meni i nikako se riješit toga.. heh malo bedasto jel da? 

Ako vam je iskustvo poroda bilo neugodno, stresno, teško ili traumatično, ili vam majčinstvo 'teško pada' i ne osjećate se ugodno u ulozi majke, javite se u Savjetovališe za majke poslije poroda: klokanica.hr/roditelji/sretna-mama/otvaramo-savjetovaliste-za-majke-poslije-poroda-2569