ja ulazim u 38.tjedan i sad vec jedva cekam da se beba rodi! Imam bolove vec tjedan dana pa se nadam da ce uskoro :) vise me nije strah poroda ni takvih stvari, samo me jos uvijek strah da necu znati uzeti bebu kad se rodi takvu malu i krhku :) vjerojatno bezveze panicarim ali eto...takve smo mi nove mame hehehe pozdrav svima

Draga Olivera, strahovi su normalni i ljudski, a sada pred kraj najljepšeg puta za jednu ženu još malo te čeka do najljepšeg trenutka u životu, primanja malog šuškavca u ruke. Imala sam jednaki strah kada sam trebala roditi svoju stariju curicu, no jedna primalja na porodu mi je rekla da je to nešto normalno, urođeno u nama. Kada sam ju primila u ruke, a iskreno u startu sam umirala od straha, nakon sekunde sam imala dojam da sam to radila od uvijek. Želim ti da se tako nešto dogodi i tebi. Sretno!

Ja sam u 7 mjesecu trudnoće, i tek sad je počela panika... strah (nikad nisam držala tako malo dijete u rukama, pogotovo ne novorođenče, kako ću ja presvlačiti svoju curicu, hoće li mi pasti iz ruku, hoćemo li uspjeti sve pripremiti prije porodo... miliion pitanja, a nemam nikog da me smiri (mužu već polako dosadjujem) Lagano ću već samu sebe izluditi sa tim pitanjima. Nadam se kad dođe taj dan, da ću ipak sve znati, da će se pojaviti taj majčinski instinkt o kojem svi pričaju. Spašava me internet i forumi koje čitam :)

ja sam totalno luda....otkako je moj mali došao iz bolnice nakon gadne upale uha, mjerim mu temperaturu non-stop
To mi je trenutno aktualno, inače imam još ohohoho strahova. Među popularnijim su mi jel diše po noći, i hoće li se ugušiti nečim...hranom, igračkom itd, onda jel previše ili premalo obučen i tako...

Morma priznati da se trenutno i ja nekako najvise bojim bolesti, bilo kakve. Malac kihne, ja odmah guram toplomjer...Ali to je zato sto smo u inozemstvu, pa nemam pojma gdje bih odvela dijete, ako se razboli, tko ce mi ga primiti, tko nece i sl....

Strah od prvog poroda sam zamijenila brigom oko izbora kolica i to me mučilo cijelu trudnoću; kakva ću izabrati, koje marke, boje i slično... ne znam jel to za smijati ili plakati
u drugoj trudnoći sam imala skoro pa napade tjeskobe i panike, kako ću ja sa dvoje djece sama, budući nemam ničiju pomoć; ali sada vidim da smo mi žene za to rođene

a najviše me strah da mi dijete padne kroz prozor ili balkon, jer živimo na 12.katu

Milijun strahova!!! Najveći da se ne zadavi nečim, mada sam sklonila i stalno sklanjam sve sitne stvari, preznojim se dok ga hranim iako su mali zalogaji al eto da mu nešto slučajno ne ode krivo, to je definitivno najveći strah. A ono provjeravanje disanja dok spava još uvijek aktualno..uz to i da se ne razboli, da ne padne sad kad se počeo dizat i hodat, ma joj svašta...

Čitam Vaše strahove i nekako mi je lakše...već sam pomislila da sam lagano počela ludjeti.....u 14. mjesecu sam trudnoće i već sam u panici...kako ću ja to? Bojim se svega  poroda, kako ću dojiti,hoću li znati sve šta treba......počela sam i sanjati o tome jer sam valjda ful opterećena....