najljepše kod dojenja je naravno to sto pružaš djetetu ono što mu treba, ne samo za hranu, nego i za imunitet, obranu od alergija, toplinu i blizinu sve ostalo, volim osjećaj smirenosti koju osjetim kad god dojim. ali mogu vam reci da nakon evo tri mjeseca dojenja sam napokon shvatila zašto sve više žena prestaje s dojenjem. buđenje svaka dva sata po noći, nemogućnost da se makneš iz kuće bez kolica, to što ne znaš koliko je pojeo ili zašto plače (da li je ili nije gladan), naguravanje dojke kad bi jeo/ne bi, bolnost pogotovo pri naticanju, mokre majice po noćo i sl. Dojenje je, osim što je prekrasno iskustvo od kojeg tvrdoglavo ne odustajem, i dosta zahtjevno i ne treba očekivati da će biti savršeno i da neće biti problema, tako da smatram da je isfrustriranost normalna i ne osuđujem više one koji nakon nekog vremena ipak prijeđu na bočicu
Meni je gušt čitati ovih pet strana i drago mi je da toliko žena doji i što su uporne za svoje mališane bez obzira na početne teškoće! Bravo mame!
Sortiraj odgovore
Najstariji