Najljepše i najteže kod dojenja

Što vam je kod dojenja najljepše, a što najteže?

Tri odgovora na ovo pitanje napisana od ponedjeljka 9. do srijede 11. ožujka 2015. u 11 sati  nagrađujemo Nexcare Toplo hladnim oblozima za bezbolno i ugodno dojenje:
https://klokanica.24sata.hr/beba/dojenje/darujemo-vam-nexcare-toplo-hladne-obloge-za-dojilje-2578 [klokanica.24sata.hr]

Najteža su mi bila prva dva,tri tjedna dok je beba imala blagu žuticu i stalno je zaspivala za vrijeme dojenja pa smo se mučile. Sada,nakon 2 mjeseca staža u dojenju puno je lakše i puno je lijepih stvari,možda najljepše je kada me pogleda za vrijeme dojenja i nasmije se kao da mi hoće reći mama kako je ovo fino i dobro za mene :) isto tako u najljepše spada i onaj njrn pogled kada ju dižem iz kolijevke na dojenje pa se sva od sreće razmašr rukicama  kažem..što više dojimo sve je manje onih teških trenutaka kojih je bilo na početku i sve više onih lijepih…dokaz da je dojenje jedan predivan ritual mame i bebe

Kod dojenja je toliko toga lijepo da je teško izdvojiti najljepše. 
Onaj osmijeh po noći kad skuži da sam ju čula da je budna i da će dobiti papati, pa nestrpljivost kad ju položim na krevet onih par sekundi dok čeka da dobije ciku - raširi okice i skupi ustašca ko mali somić I onda zvuk zadovoljnog gutanja, kad znate da ste samo vi potrebni da beba bude sita, zadovoljna i da raste zahvaljujući vama. A kad primi moju ruku sa svojim malim prstičima i ne pušta, svaki se put rastopim. I na kraju zadovoljni osmijeh kad se napapa. I jos tisuću drugih sitnica ….
Ali najvažnija od svega je spoznaja da svom djetetu dajem najbolje što mogu i da sam unatoč početnim problemima uspjela. To je neizmjeran osjećaj ponosa! 
A teškoče - ragade u početku i ono najgore, ne dobivanje na kilaži i grozan strah da nešto nije u redu - to smo zakopali u duboku ladicu i ne želimo se ni prisjećati!

najteži je bio početak sa ranama od kojih na samu pomisao na dojenje sam htjela vrištat, pa kasnije upala dojke i trenutno što je cura dobila malo na težini…
a najljepše sve ostalo. kad mi se nasmejši dok doji, pa me zgrabi za majcu ili prst kao da se boji da cu se pomaknut, pa se zabije glavom u sisu… ma sve jer znam da je to najbolje za moju malu curu  

meni je bilo najljepše po noći , u kući sve tiho i mirno samo ja i bebica i cika, nije mi bilo teško dojiti po noći, baš sam uživala u tim trenucima i naravno ponos kad dođemo na pregled kod pedijatra, a on lijepo napreduje samo od mog mlijeka, a najteže je bilo na početku bolne i pune mlijeka cike, al sve u svemu jako se veselimo novoj bebici koja nam stiže za 2 mj i ovi oblozi bi mi jako dobro došli :) :)

najljepše mi je kod dojenja što je to samo između moje bebe i mene.. može ga tata maziti i paziti ali samo ga ja mogu umiriti, nahraniti, napiti…i da jesam posesivna po tom pitanju … nismo imali baš teških trenutaka, prošli smo zastoj mlijeka, i prejaki LD ali ne bi rekla da je bilo nešto teško..

Najljepši mi je osjecaj koji u meni budi dojenje. Trenutni mir onoga trenutka kada dijete uhvati dojku, samo nas dvoje i nista na pameti. Osjecaj da mu šaljem osim fizioloskih potreba i utazujem glad i žeđ i ljubav. Da kroz mlijeko i cin dojenja osjeti da ga volim… Zatim ponos jer naočigled raste i uživa u dojenju isto onoliko koliko i ja, a to mi pokazuje kad me čvrsto primi i privuče se skroz k meni na samom početku podoja, i pokloni mi onaj prekrasni zadovoljni osmijeh. 
Ono tesko sam poprilično brzo zaboravila, ali mogu izdvojiti ružan osjecaj početne nesigurnosti i straha hoću li biti u stanju dojiti svoje dijete.

Najteže - početak, neopisivi bolovi, suze, istovremena želja da nahranim bebu i da se maknem od nje…
Najljepše - svaki podoj, svaki dan, svaki tren, i ogroman ponos jer sam uspjela

Kod prvog djeteta mi je najteža bila psihička nesigurnost da nemam dovoljno mlijeka, sva sreća da je to u potpunosti nestalo s drugom djecom. Trenutno mi problem rade zubići koji me redovito grickaju pa imam ranice kao na početku dojenja :( Najljepši  je onaj osjećaj kad se beba smiri na prsima, nevjerojatno koliku moć ima žena u tom trenutku.

Najteže - pogledati dojke i vidjeti da se bradavice još uvijek uvučene, da mi šeširić glumi bradavicu, da su se opet napravile kvrgice mada se masiram i izdajam redovito, to što sam 3 put dobila temperaturu, a zadnje završilo sa mastitisom, to što nakon što beba zaspi moram se baciti na izdajanje umjesto na spavanje, to što često naši obroci umjesto na dojci obave se na flašicu izdojenog mlijeka jer se mlijeko stvara ko ludo… To što od svih mogućih problema, nije me zaobišlo apsolutno ništa…
Najljepše - čuti zadovoljno mljackanje malene na dojci i vidjeti je da nakon podoja spokojno spava :) I to što ne odustajem od majčinog mlijeka unatoč svemu pa bilo ono i na flašicu :) (i naravno vaga u plusu :))