Najljepše i najteže kod dojenja

Osim sto bebici pruzam najbolje od sebe i ponosa sto smo uspjele, najljepsi mi je pogled i osmjeh bebice za vrijeme dojenja. Nadam se da cemo jos duuugo tako uzivati.
Najteze je bilo uspostaviti dojenje i nastaviti samo dojiti kad beba nije dobivala na tezini po “propisima” i kad smo odlucno odbili dohranu. Uspjele smo! 

Najteže kod dojenja je bilo ne dojiti ge, nego  gledati malenog u inkubatoru grudi prepunih mlijeka kako ga hrane na bočicu…Najljepše onaj zadovoljni osmijeh na njegovom licu nakon podoja i kako slatko stisne usne dajući mi do znanja da je dovoljno pojeo..

Ništa nije teško za svoju bebicu ;)

Najljepse je to sta ne znam sta me zapravo ceka jer moja bebica jos nie stigla (odbrojavamo jos koji dan) ;)  a najteze je slusati mame koje se toliko trude i ne uspjeva im uz sve bolove a da ne kazem i iskustvo moje mame koja nazalost mene i bracu nie uspjesno dojila ni 3 mjeseca (kad se zbroji sve) tako da se na neki nacin pripremam da ucinim sve moguce da meni uspije… Aaaa vec mi lagano curka mljekec i godi toplo-hladni tus tako da mi ovi oblozi izgledaju poprilicno primamljivo… Mmmmmm… ;) :D

Pocetak dojenja bio je nevjerojatan. Cim se priblizio sisi poceo je bez problema. Kao da sisa sto godina,sto je meni bilo izuzetno dobro,s obzirom da mi je prvo dijete,pa sam imala onaj mali slatki strah od svega.
Vrijeme dojenja bilo je nase vrijeme,vrijeme mazenja i opustanja. Nesto sto nam nitko nije mogao uzet. Sisao je 14mjeseci. I sad kad je na flasici,trudimo se odvojit to vrijeme samo za nas.Lijepo je,ali ljepse je bilo vrijeme dojenja.
Uskoro pocinjemo sve ispocetka s novim clanom. :)
Nadam se istom iskustvu kao i s prvim.

Najteži mi je bio štrajk dojenja s kojim smo se borili od njegovog 2. do 8. mjeseca… malo bi, malo ne bi.. pa bi malo samo lijevu dojku (kažu da im je tamo ljepše jer mogu slušati mamino srce), pa malo na spavanju, pa malo dojenja u hodu, ljuljuškanje, pa malo na spavanju, malo uz muziku…
Jako, jako naporno, ali znam da sam dala sve od sebe..s 8 mjeseci je definitivno odustao :( (i to drugo dijete kad sam mislila da već sve znam o dojenju).

A najljepše mi je bilo kad se napapaju, pogledaju me okicama punim ljubavi, malo cmoknu ustima i utonu u san…

Najteza su prva 3-4 tjedna dok se bradavice ne naviknu…bolne i ispucale bradavice, beba koja jos nema ustaljen ritam hranjenja nego bi stalno po malo cickala  A nakon toga stvari obicno dodju na svoje…mali smotuljak sada je naucio pravilno svojim malim ustima obuhvatiti bradavicu i nema vise bola…samo poseban osjecaj bliskosti s tim malenim srcem stisnutim uz sebe…predivne male oke koje gledaju sirom otvorene u centar svoga svijeta,svoju MAMU! E,to je najljepsi osjecaj. Mi smo prosli onu prvu fazu i sada sa 2,5mjeseca uzivamo u hranjenju uz povremene upale nakon duze prospavane noci…sto za sada rjesavamo hladnim oblozima
..Stoga bi nam ova nagrada skroz dobro dosla :-)

Definitivno najteze nerazumijevanje obitelji i nedovoljna potpora oko nastavka dojenja nakon skokova u razvoju. forsiranje da se da ad… ali sam znala da je najbolji pokazatelj vaga i nisam odustala. inace sve ostalo super. curka i ja smo odmah kliknule i nakon tih sitnih problema sve je islo na bolje. a najljepse je cinjenica da dajes bebi ono najbolje i najzdravije od sebe. i ponos sto samo ti to mozes dat svojem djetetu koje te zadovoljno gleda nakon svakog podoja:))

Definitivno mi je najbolje onaj sretni osmjeh i sit trbuščić bebe. A najteže i najbolnije je ugriz, a prije toga je najteža bila borba i natezanje oko dojenja…p

Definitivno mi je najbolje onaj sretni osmjeh i sit trbuščić bebe. A najteže i najbolnije je ugriz, a prije toga je najteža bila borba i natezanje oko dojenja…p