Ljetne bebe 2017

Dojenje je isto bilo koma, nisam znala kako namjestiti bebu (maltretirajte sestre u bolnici da vam stalno pokazuju!), pa sam dobila kraste po bradavicama i sjećam se da su se frendice više zgražale nad tim nego ja  al da je lijepo, nije. Bila sam uporna, skupa s patronažnom i koliko god da je gubio na težini, nisam posustajala...i krenulo je. Sad mi je toliko drago da vam ne mogu opisati. Ali taj strah jel jede, koliko jede...je grozan...priznajem. Al se isplati  Da nije bilo patronažne i njezine upornosti i uvjeravanja da ja to mogu, nikad ne bi dojila samo svojim snagama uvjeravanja, nema šanse...

Mene je jako frka.. Od toga da necu znat dojit, do toga da se nekaj ne zakomplicira u trudnoci ili na porodu... Uglavnom se trudim ne misliti o tome... Ali ono ako imam vremena citam neke knjige.. Zapravo dobro da radim.
Imam 28 godina.

i mene nekad panika ulovi... strah me tog rezanja dolje i šivanja... strah me i zbog te trombofilije u mojoj obitelji... makar mi je par doktora reklo da ja to nemam, pijem taj aspirin i sad me počelo to brinuti.... najbolje dok ništa ne čitam i ništa ne znam,... samo da sve prođe ok...

Evo,ja cu u svoje ime..Pa nije mi bilo lijepo!!!!Bio je rooming in,nisam spavala ne sjecam se otkad!Dosli doma,on hoce svako malo jest,mlijeko nikakvo,cice mi se upalile-one kvrge nastale....Na kraju je imao bocicu svakih sat i pol do dva-to je trajalo neko vrijeme!Nije sve ni pojeo!Svekrva je bila sa mnom i zena znala vise nego ja,hvala Bogu!Mali se naviknuo na ruke,katsstrofa!Fizicki mi je bilo ok,ali psihicki....Mislim da sam cak i upala u neku vrstu lagane depresije!Od muza nikakve pomoci,bilo ga kakti strah uzeti bebu-a mene kao nije????Dok je svekrva bila sa mnom mjesec i pol on je obavezno nakon posla otisao popiti kavicu!To mu dandanas spominjem!Sjecam se da nam je htio cestitati Novu,drzala sam malog,samo sam zarezala na njega-NE DIRAJ NAS!Bilo mi je tesko i bila sam sama u svemu!A kcer je spavala skoro dva mjeseca po 16 sati u komadu,jela svaka tri sata i zahvaljujem Bogu na tome jer sam se s njom preporodila!Oporavci nakon oba poroda su tekli uredno,samo se sjecam onog osjecaja strganosti i umora!

Sundi, nećeš znati dojiti, sigurno. Ali važno je tražiti stalno nekoga da ti pomogne i pokaže (ono što ja nisam) i da ti namjesti bebu kako treba...i što je najvažnije, da u bolnici barem za jedan podoj sestra bude s vama cijelo vrijeme. Jer one namjeste bebu i odu, a beba se pomakne i moraš je opet sam namještat, dakle, ništa opet ne znaš. Ali isto tako, moje 3 zadnje frendice koje su rodile doje bez ikakvih problema. Tako da sam se uvjerila da je i to moguće.
Jedna mi je rekla da je njezina cimerica u bolnici, za SVAKI podoj zvala sestru da joj pomaže, kaže ova moja frendica, već je i meni postalo neugodno  al svaka čast za tu curu, tako i treba biti uporan, ako ne znaš, zovi, traži...

Ja sam gledala sister kak se muci s tim dojenjem i kak placu i ona i beba. I onda je jos dobila mastits i to su joj punktirali i svasta... Ona se plakala jel je losa mama jer kao ne doji mali se plakao jer je bil gladan... Tak da u to krecem pripremljena purelan, izdajalica, štitnici za bradavice, sterilizator, bocice, adaptirano mljeko ce nas cekat doma, mamine kapi... Bolje da mi ne trebaju pa da sam bez veze kupila sve nego obrnuto...
To sve na sliakma izgleda spokojno, prirodno, lijepo ali nije bas to tak.. Em si ti fizicki lose od poroda, em jos imas tri upitnika iznad glave...

Sundi

Ja sam gledala sister kak se muci s tim dojenjem i kak placu i ona i beba. I onda je jos dobila mastits i to su joj punktirali i svasta… Ona se plakala jel je losa mama jer kao ne doji mali se plakao jer je bil gladan… Tak da u to krecem pripremljena purelan, izdajalica, štitnici za bradavice, sterilizator, bocice, adaptirano mljeko ce nas cekat doma, mamine kapi… Bolje da mi ne trebaju pa da sam bez veze kupila sve nego obrnuto…
To sve na sliakma izgleda spokojno, prirodno, lijepo ali nije bas to tak.. Em si ti fizicki lose od poroda, em jos imas tri upitnika iznad glave…

Da, ne znam jel dobro što si to vidjela ili ne  Samo smireno i govorit si da je sve to normalno i da će proći jer zaista i prođe i dojenje je onda stvarno lijepo! Beba se napapa za 5 min, a ne nacicava vas više satima...Ali svaki početak je težak. Ja nisam kupila adaptirano unaprijed. I patronažna mi je dolazila svaka 2 dana i izdajala me i govorila mi da ne kupujem, da imam mlijeka da će sve krenuti kako treba svaki čas. I na tom sam joj beskrajno zahvalna. Da sam imala adaptirano, garant bi mu dala, što isto nije tragedija, ali bi sigurno usporilo proces..

Ne mislim za sebe da sam neka opaka zagovarateljica dojenja, ali znam što sam prošla s tim i koliko se napatila prvi mjesec i koliko mi je nakon toga sve bilo super. Zato mislim da se isplati još i to pregurati uz sve što smo već dotad prošle. I poštujem i one koje odluče ne dojiti, naravno, svaka od nas ima svoj izbor i sve ok sam s tim. 

Sister se fakat trudila dok joj nije prokrvarila bradvica i onda je tu dojku htjela postediti malo i naravno doibla mastitis, temperaturu, antibiotike i vise nije mogla dojit..  Ja cu dati sve od sebe ali da me je frka.. oo da je..

ako beba puno spava, važno je da se same masirate, to se isto raspitajte kako se radi da vam se mlijeko ne upali...meni rekli masiraj, na kraju ispalo da sam se ja mazila  jer je to trebalo puno jače i energičnije 

Mozda sam i ja pogrijesila jer nisam bila uporna s dojenjem!Ali s druge strane,slusas ,gledas ,citas o dojenji....Pa gledas one krasne plakate o dojenju....Izgleda lagano!!Ali meni apsolutno nitko nije rekao da je dojenje tesko i da ne ide sve ko po spagi!Mislila sam da samo prikopcas bebu na sisu i to je to!I ja sam isto plakala sama u sobi i govorila si da sam si sama kriva!Tako da ,prvorotkinje,citajte nas i ucite od nas!😀