Naime, Božić u mojoj obitelji, je za mene nešto posebno. Naime, nekoliko godina za redom imamo istu tradiciju, tako što se okupimo svi, moja dva sina, kćer i muž. Ponajprije na Badnjak, pričamo o svemu, kamo ćemo ići, što i kako ćemo te podjelimo poslove. Na Badnjak je najjužurbanije, bor se stavlja u kuću kuglice stavljaju sin i kćer, a najjstariji sin kiti van kuće. peku se kolači, glavno jelo i obavezno na radiju je pjesma : So this is Christmas''.Popodne obavezno pojedemo koji kolačič da nam da energije i krečemo u novu akciju. Atmosfera je savršena, najugodnije jest kada prirodu preplavi bijeli sag, koji je mekan, pahuljice padaju polako, sve je nekako tiho, ugodno.Kuglice radimo sami, odnosno imamo kolekciju od prijašnjih godina i sada svake godine kada se uhvati vrijeme napravimo pokoju,lampice koji daju trostruki efekt moraju biti ‘'pooput leda’'Ma što se jela tiče nije niti toliko bitno, samo neka smo svi zajedno. Mladi sin najviše voli sjesti k meni nasuprot kamina i zaspati, i svaki put kaže : mama meni je oko srca toplo'' Na sam Božić smo svi sretni, otvaraju se pokloni, a najjljepse je to sto smo zajedno. Ubiti cijela bit blagdana Božića i jest ta toplina, taj osjecaj zajedništva i dobrote, žalosno je što sada će vjerojatno velika večina ‘'nas’' napisati nešto samo kako bi osvojila nešto..Svatko bi volio obradovati sebe ili svojega bližnjega nečime, no da barem 1/3 godine se tako ponašamo, da uvijek mislimo ljudima najbolje i da gledamo kako ćemo nekog usrečiti.. Sama čar Božica jest biti zajedno i odlučiti da ćemo u novu godinu ući subjektivniji i vedriji te mekšom dušom.
Božić…sama ta riječ već u meni budi kreativno ludilo koje samo čeka da iskoči iz mene. To je dan kojem se veselim cijele godine, dan, koji je razlog moje sreće. Sve počinje još početkom dvanaestog mjeseca, kada sa svojom obitelji pretražujem po internetu razne ideje koje bismo sami mogli izraditi. Uvijek pri tome pazimo da sve potrepštine već imamo doma. 
Zatim kada prođe Sveti Nikola, bacamo se na posao. Sva rodbina se okupi oko jednoga stola i krećemo u izradu mašnica, kuglica, vjenčića, anđela i ostalih predivnih stvarčica. 
To je nama pravi užitak, a osim toga, uštedimo i gomilu novca. A najljepše tek dolazi na Badnjak. Probudimo se rano, da sve stignemo na vrijeme. Dok moja kćer i ja pripremamo jela u kuhinji, moj muž i sin vani kite kuću lampicama. Vjerovali ili ne, pravi su profesionalci u tome! 
Kada smo gotovi sa time, konačno se bacimo na dotjerivanje kuće. To je definitivno najzabavniji dio! 
Lampice lete na sve stane. Moja djece kite bor s osmjehom na licu. Muž i ja vješamo ukrase po zastorima. Sve to napravimo da izgleda savršeno. Na kraju dana, večeramo, i po običaju, s ostatkom obitelji odemo na polnoćku… Tamo se zahvalimo Bogu, što nam je omogućio sve ovo. Drugi dan je Božić. Naša djeca se naravno prva probude, jer ih zanima što su dobili. 
Naravno, pokloni su skromni, ali simbolični. Nisu više ni očekivali, jer znaju da ni mž, ni ja ne radimo. I oni se inače potrude, pa za nas pripreme čestitku i još neku sitnicu. Kasnije se zaputimo na obiteljski ručak, što je definitivno prava bit Božića. Uživancija s obitelji! I tako mi provedemo ovo najsavršenije doba u godini. No ne smijemo zaboraviti i sanjkanje i grudanje… Dragi svi, želim vam ugodne blagdane, pozdrav!
Obožavam Božić!..Kako živim u malom slavonskom mjestu, još uvijek njegujemo božićne običaje i tradiciju koju prenosimo s koljena na koljena. Od zornica, do Badnjeg ručka, kićenja bora, svečane polnoćke na kojoj božićne pjesme budu praćene tamburicom, pa zabava nakon polnoćke. Savršeno. Ove godine trebao mi je biti prvi bračni Božić.. Tjedan dana poslije Božića na svijet bi trebao doći naš sin. Od kako sam saznala da sam trudna, potiho sam se nadala da ću za Božić već imati našeg malog anđela i da će mi ovi blagdani biti najljepši do sada. Idila naravno ne traje dugo. 3 tjedna prije vjenčanja moja ljubav shvati da se ipak ne želi oženiti i ostavlja mene i našeg nerođenog sina same. Kako se bliže ti najljepši dani u godini, meni je sve teže. Kako da im se veselim kad ću ih, umjesto da ih provedem s njim, provesti sama, razmišljajući gdje je on i zašto nam je to napravio? No, vjerujem u božićna čuda! Vjerujem da će mi mali Isus donijeti sreću..
Od malena Advent je za nas poseban događaj za cijelu obitelj. Tu tradiciju prenijela sam i na svoju dječicu. Veselje započinje izradom vjenčića za vrata i stol. Svaku nedjelju nakon mise skupimo se oko stola, upalimo svijeću i molimo. Otpjevamo nekoliko božićnih pjesama i krenemo k ručku. Kroz svo ovo vrijeme radimo ukrase za kuću, prozore, čestitke za obitelj - uvijek personalizirane i rukom izrađene. Radimo svoje zdrave kolačiće i čokoladice, sapunčiće i zajedno sa čestitkama umotavamo poklone. U to vrijeme posebno pazimo i na one koji imaju manje od nas, pa poklonimo pokoju igračku, ispečemo kolače za humanitarne prodaje…
Na sam Badnjak ujutro dižemo se rano, odlazimo na misu i po svježu ribu. Djeca s tatom kreću u postavljanje bora i lampica. Nakon ručka dovršavamo kićenje uz stalne pjesme. Pred večer spremamo se na dječju polnoćku. Kod nas ona počinje u 19h. Tata veže djecu u autu. Kako ih je troje, imam vremena upaliti svjećice na boru i ispod bora staviti poklone.
Po povratku osjeća se nervoza i iščekivanje. Male glavice pred vratima guraju se koja će prije kroz staklo ugledati poklone pod borom. Ulazimo i sad se očekuje veeeelika strpljivost!! Dolazimo do bora, molimo i pjevamo. Tek nakon tog možemo po poklone :D Nakon pregleda poklonića (uvijek se ostvari neka prikrivena želja), večer provodimo ispred kamina, igrajući se i pjevajući.
Na Božić ponovno idemo na misu, sad u druge crkve. Razgovaramo o jaslicama i značenju Božića. Posjetimo prabaku i nakon nje odemo k baki kojoj je imendan. Okuplja se cijela obitelj i odlazi se na ručak. Popodne provodimo u krugu uže obitelji..Kako smo uvijek u nedostatku vremena, u ove dane trudimo se posjetiti sve koje ne stignemo. Što drugo reći, ovo je za nas vrijeme ljubavi, davanja i velike sreće <3 . Svi smo na okupu, a imamo za što zahvaliti Bogu.
Imam dvoje dječice - djevojčicu od 7 godina i dječaka od 3 godine. Od početka prosinca počinjemo sa izradom ukrasa - različitih pahulja, od najjednostavnijih do složenih trodimenzionalnih, vjenčića za na stol i ulazna vrata, ukrasnih lančića, koje onda razvučemo po cijeloj kući, lampiona od papira. Kod nas je to najšarenije doba godine, neki bi rekli pomalo kičasto, ali mi baš volimo tako… Nekoliko dana prije Badnjaka počinjemo sa pečenjem kolača, u čemu mi je neizostavna pomoć mojih malih “božićnih patuljaka”. Bez njih i njihovih malih, nespretnih ručica jednostavno ne ide…
Za nas je cijeli prosinac i siječanj vrijeme slavljenja Božića i Nove godine. To je vrijeme, baš poput vremena Uskrsa, kada nam se pruža jedinstvena prilika da svoju dječicu poučimo razlikama među ljudima i potrebi tolerancije među različitim vjerama. Naime, neki dan me moja djevojčica upitala “Mama, koliko još ima dana do Božića i kada nam dolazi Sveti Nikola?” Neko sam vrijeme razmišljala što bih joj odgovorila, jer godinama se u našoj obitelji jelka i kuća kitila na katolički Badnjak, a raskićivalo se nakon pravoslavnog Božića. Tako sam joj objasnila da će njima, baš kao i svake godine, Sveti Nikola 2 puta doći i donijeti darove, a to mi je i prilika da joj objasnim kako mi u svojoj obitelji imamo različite vjere i kako se svaka od njih razlikuje u ponekim sitnicama, ali ono što je zajedničko svakoj od njih je ljubav, poštenje i tolerancija. To je ono što je najvažnije, jer iako su im sada najbitniji pokloni koje će im donijeti Sveti Nikole, nadam se da ću im uspjeti usaditi te vrline te da će i oni, jednoga dana tako odgajati svoju djecu.
Obzirom da se kod nas dok sam još bila mala Božić dočekivao s velikim uzbuđenjem i same pripreme su počinjale već s prvim danima prosinca bilo je očito da ću to veselje prenijeti i na svoju djecu. Već sa počekom Adventa počinjemo izrađivati ukrase, najprije adventski vijenac čizmice za Svetog Nikolu , lijepiti prozore našim rukovorinama, a zatim izrađivati čestitke, ukrase za bor i poklone za članove obitelji. Ne prođe dan, a da naš dom ne izgleda kao velika radionica. Nekoliko dana prije Božića počinjemo sa kolačićima koje klinci sami izrađuju uz pomoć prigodnih kalupa, a najzanimljiviji je dakako Badnjak kada nakon pomno izabranog drvca koje je krasiti naš dom slijedi ukrašavanje istog i nestrpljivo išćekivanje Božićnog jutra i otvaranje poklona. Još ako imamo sreće pa i Božić bude bijeli Božić igri i zabavi nema kraja. Obavezno posjetimo rodbinu i drage nam prijatelje, pa blagdani uvijek prođu u veselju i zajedništvu. Što više poželjeti?
U našoj obitelji pripreme za taj važan dan počinju već početkom listopada. Skuplja se najljepše lišće koje se preša i kasnije koristi za izradu adventskog vjenčića za vrata, tu se nađu i češeri različitih veličina i oblika, bobice šipka, orasi, lješnjaci za izradu vjenčića za stol. Kupimo komušinu od koje radimo anđele za bor (koristimo samo one unutarnje, čiste i bijele listove). Radimo božićne čestitke nakon čega je sve ljepljivo, šljokičasto,… Par dana prije Božića našom se kućom šire veselo cvrkutanje naših klinaca i miris medenjaka, keksa od čokolade i naranče,… Na Badnjak se kiti bor, svake godine sve šareniji, a nakon toga moja mala “pjevačica” povede pjesmu…nestrpljivo čekujući jutro i poklone ispod bora… A Božićno jutro započinje ranojutarnjom kavom i dječjom vriskom dok otvaraju poklone. Nakon jutarnjeg boravka u kuhinji i kuhanja sveg i svačeg poslijepodne provodimo obilazeći svoje najdraže. Čestitajući, ljubeći, grleći i željeći sve najbolje…
Joj a skroz sam zaboravila da smo prošli tjedan na dan sv. Barbare sa trešnje u dvorištu otkinuli grančicu i stavili u vodu i na toplo tako da nam za Božić procvjeta, a u petak na sv. Luciju posijat ćemo pšenicu i to ne samo doma, već manje dijete u vrtiću, a veće u školi… Brinu o njoj, a na Badnjak ponosno stave pod bor…
Kod nas je na Božić i za blagdane jaako veselo,okupi se cijela obitelj, a nije baš malena ;)
Kolače uvijek pečem, sad mi u tome pomaže i moja kčerkica…
Ukrase ne izrađujem,nisam baš toliko kreativna hehe….ali uvijek se potrudim oko uređenja kuće,,
Volim blagdansko vrijeme…. vrijeme nekog mira i spokoja, volim kad je obitelj na okupu i jedva čekam blagdane..
Čim krene prosinac, sve je nekako slavljenički kod nas, pogotovo odnedavno jer smo se ponovili u novog člana obitelji, kći koja sada ima 8 mjeseci i zove se Barbara tako da smo proslavili prvi imendan i prije prvog rođendana , a tek smo zapalili prvu adventsku svijeću..Dolazi zatim sv.Nikola, opet veselje za Barbaru, i jučer smo tako upalili i drugu adventsku svijeću na našem home-made adventskom vijenčiću- svake godine novi napravim a evo prekosutra mužu je rođendan . Reklo bi se da nam je dosta kolača dok dođemo do Badnjaka i Božića ali kod nas nije tako..Nemoram ni napomenuti da se Badnjak ove godine s posebnim nestrpljenjem čeka jer najmlađi član mora staviti zvijezdu na vrh, no dobro, tata će malo pomoći Barbari! I onda kada svi odahnu i odmaraju od feštanja nama je već došao svekrov dan iliti štefanje jer naime on se zove Stjepan i ima imendan 27.12 a kod zagoraca je imendan bitniji od rođendana, tako kažu..Da skratim priču jako nam je lijepo u tom prosincu jer imamo puno prilika da se družimo s ostalim bliskim članovima obitelji i prijateljima i fino se častimo..
Sortiraj odgovore
Najstariji