Kako izgleda vaš obiteljski Božić?
Napišite nam kako se u vašoj obitelji slavi Božić i kako se za njega pripremate, izrađujete li zajedno ukrase, kitite li božićno drvce i pečete li skupa kolače?
https://klokanica.24sata.hr/skolarci/slobodne-aktivnosti/moj-najbolji-bozic-kako-napraviti-snjeznu-kuglu-1000 [klokanica.24sata.hr]
Dva odgovora, koja nam ostavite u raspravi ispod članka od četvrtka 5. prosinca do srijede 11. prosinca u 11 sati, nagradit ćemo našom knjigom tjedna “Moj najbolji Božić” u izdanju Mozaik knjige. Imena dobitnika objavit ćemo 11. prosinca, a oni će biti obaviješteni e-mailom.
Kao i većini ljudi u ovoj zemlji,Božić nam je poseban blagdan zato jer nas sve nanovo okuplja oko stola i u zajedničkoj molitvi i pjesmi.Naše predbožićno slavlje kreće već od 1. nedjelje adventa sa laganim kićenjem kuće i okućnice,sadnjom pšenice posjetom misi zornici i pečenjem mirisnih paprenjaka koji ne bi bili tako ukusni da se na slože sve naše ručice.Badnjak je ipak najveći dan kada svi sudjelujemo u pospremanju kuće i kuhanju postne večere.Najmlađi nestrpljivo čekaju kićenje jelke koja je kasnije glavno mjesto okupljanja i darivanja.Pred samu večeru koja je tradicionalno uvijek u isto vrijeme(18h),glava kuće tj. naš tata unosi slamu i izgovara riječi:Čestit Božić i Isusovo porođenje!,a mi mu uzvraćamo:Čestita ti vjera i duša bila!Nakon toga rasipamo slamu po kući a dječica se u njoj valjaju i viču:Prasilo se!Kotilo se!Štenilo se!Macilo se!Rodilo se!Nakon toga pristpamo molitvi i večeri.Poslije se još malo družimo uz božićne pjesme i krećemo na Polnoćku!Na božićno jutro ustajemo i darivamo jedni druge uz jutarnju kavicu i poslije doručak!Ostatak blagdana provodimo u posijeti bakama i djedovima,a rado i ugostimo naše bližnje!Jedva čekamo Božić!Ivan i Matej!
Uvijek veselo!! Sakupimo se svi,mali i veliki-dobro i fino papamo,pjevamo božićne pjesme,prisjećamo se nekih starih blagdana koji su iza nas ali zato imamo fotke i video snimke da se ne zaborave,idemo skupa u crkvu,dijelimo međusobno poklone,male ali od srca,djeca trče i vrište po cijeloj kući… Ma jedva čekamo da opet zaopčne najčarobnije doba u godini<3
Svake godine iščekivanje počinje 1.12. s otvaranjem prve adventske čokoladice. S užitkom je promatram kako broji otvorene prozorčiće, veseli se kad ih je više nego neotvorenih. Poslije Sv. Nikole, svima je jsano kako će vrijeme do Božića proletjeti… Ne, nije prevelika za to, punih 10 godina Božić je za mene najsretniji i najiščekivaniji, jer znam koliko njoj to znači. A ona zna koliko meni i tati znači provesti Božić s njom. Na Svetu Luciju sijemo pšenicu jer nam tradicija puno znači. Zadnjih godina peče kolače sa mnom, pomaže mi oko božićnog kruha koji nas je naučila peći baka. Badnjak je znak krajnjeg uzbuđenja i vrhunac iščekivanja. Kitimo bor, ukrašavamo kuću, posebno njezinu sobu. Pripremamo slasna jela za blagdanski stol. Jedemo ribu, odlazimo na ponoćku. Na božićno jutro otvaramo poklone, čestitamo onima koji su daleko, a obilazimo one koji su nam blizu. No, ove godine čarolija se udvostručila. Nas troje ne možemo dočekati da malome braci prvi put pokažemo bor, poklon od “anđela”, da ga prvi put poljubimo i zaželimo “Sretan Božić”.
Mene zanima kako će izgledati ovaj Božić, prošle godine je bilo dosta kaotično jer je curka imala godinu i pol, a htjela je pomoć oko bora, pa su kuglice letjele na sve strane :D Inače mi voli pomagat radit kolače, već smo počele isprobavati receptiće pa je keksiće rezala, posle su tata i ona ih umakali u čokoladu i sipali sa perlicama :D Pomogla mi je napraviti adventski vjenčić i izabrala kuglice za bor i jedva čeka da idemo kititi :D Kuhinju smo ukrasile i stalno ide gledati figuricu djeda božićnjaka… Nadam se da će do Božića i pasti snijeg za ljepši ugođaj, da se malo sanjkamo nakon otvaranja poklona. Naći će se neka sitnica za svakoga :)
Pa u nasoj obitelji se definitivno obozava slaviti Bozic,jer su tu dva djeteta..djecak od 4 i cura od 1,5godine i naravno kako ju sve zanima,sve zeli dotaknuti,pa je prosle godine puno toga neplanirano zavrsilo u smecu,ali nema ljutnje samo smijesak…kolacice mi pomaze raditi tako da “zaroni”u zdjelu s cokoladom i onda se samo nsmijesi..ove godine ce biti posebno jer su svjeze kupljene kuglice,pa cu prepustiti drugima da kite,a ja cu spremati hranu
Božić je za nas poseban blagdan. Svi se posebno radujemo tome danu, a ponajviše naše zlato! Već od paljenja prve adventske svjećice znamo da će Božić brzo doći. Zajedno kitimo naš topli dom, izrezujemo pahuljice od papira, stavljamo lampice, sijemo pšenicu koju zajednički svakodnevno zalijevamo (a ako zaboravimo,naš sin nas na to podsjeti 
). Pravimo kolačiće pa nam je veselje veće jer i naš vrijedni dečko sudjeluje u pripremi, brašno i tijesto su mu tih dana najdraže “igračke”. Kićenje božićnoga drvca je vrhunac veselja. Mama i tata su pomagači, a sin je taj koji određuje na kojoj će grančici biti određena kuglica. Posebno je zadovoljstvo vidjeti kako dijete uživa u pomaganju, kako se osjeća korisno i veliko stoga nam nije važno hoće li sve biti savršeno nego da naše dijete nauči kako je Božić obiteljski blagdan, blagdan druženja i pomaganja. Zanimljiva su pitanja kako će pokloni Djeda Božićnjaka proći kroz mali otvor dimnjaka 
, a na Božićno jutro veselju nema kraja, s veeelikim osmjehom na licu se otvaraju pokloni koji su uspjeli proći kroz dimnjak 
. Tu su još i obilasci uže i šire obitelji, dolazak prijatelja i druženje s dragim ljudima koje preko godine rijeđe viđamo. Ove će nam godine blagdani biti time veći i bogatiji što ćemo dobiti novog člana u obitelji - oko Božića nam stiže seka . Zbog toga će se naše uobičajene završne pripreme malo izmijeniti - tako da sve što možemo, odrađujemo sada, jer svaki tjedan možemo očekivati odlazak u rodilište
Happy mama puta dva <3
U našoj obitelji fešta se cijeli mjesec, zajedno kitimo bor i kuća svijetli ne samo svjetlima nego blagdanskom toplinom, ispod bora se nalazi uvijek po jedan poklon za svakoga, kako bismo ostali skromni i da naučimo veseliti se svakom poklonu koliko on skroman bio, ali biran sa posebnom pažnjom i ljubavlju. Obavezno se čuje neki jazz ili slušaju dedine gramofonske ploče, a listamo i poseban obiteljski kalendar izrađen od naših najdražih fotografija. Sanjke su u pripremi, papica je u pećnici, a prođe i baka s kolačima. Još da nam je neka posebna božićna knjiga za čitanje na tepihu dječje sobice, srca nam griju posebno toplo, na okupu, nas troje, zauvijek..
Kako radim u kazalištu, svake godine u ovo vrijeme svakodnevno susrećem Djeda Mraza i stotine nasmijanih dječjih lica. Tako da imam dokaze da Djedica ipak postoji !!
Kada dodjem doma moje cure i ja pečemo kolače ( tata nam svira na električnoj gitari khm khm ), izradjujemo čestitke i Božićne ukrase i trudimo se biti kreativni ( šljokice po cijelom stanu, tragovi ljepila i boja posvuda, sati i sati pospremanja za mamicu hihi ) i osjetiti duh Božića u ljubavi i zajedništvu, a ne u shopping centrima. Moram priznati da nas ovo kupovanje i trošenje koje nas obuzme, preglasna glazba po dućanima, šatori i štandovi po nagužvanim gradskim trgovima tjera da smisao pronalazimo u besmislu trošenja. Izraditi nekome poklon, darovati nešto osobno, darovati od srca, biti s ljudima koje volimo, zar se ne radi o tome?
Najljepše je kada padne snijeg. Na Badnjak. I bakalar kod mojih i mamine fritule. I rižoto. I purica s mlincima. I francuska salata i sve. Pomislit ćete - čuj nju, njoj je pak smisao u hrani ! haha! Dobro, dobro, priznajem- volim taj blagdanski meni. Ali zato ne volim kućnu vagu. Ona mi je skroz bez veze.
Ali lampice , to nam je najdraže. Samo da se svjetluca. Sve sve sve sve. Voljela bih da se svima svjetluca i da smo svi dobro, zdravi i siti i veseli.
Moram i ja napisati pismo Djedici.
Ili ću popričati s njim osobno.
Lijep pozdrav i svako dobro,
Daria Knez Rukavina
Sortiraj odgovore
Najstariji