Prvi porod pamtim uglavnom po dobrome, s obzirom šta sam čula da je sve moguće, ali kad bi mogla birat, onda bi ovaj put voljela kad bi muž imao više hrabrosti da bude uz mene, ne zbog mene, nego zbog toga da doživi bar dio tog prekrasnog trenutka. Ja sam sebi bolja kad sam sama, jer se bolje koncentriram na bol i sve što trebam, ali ono što slijedi je najljepši događaj u životu, primit svoje dijete nakon devet mjeseci iščekivanja, uzet ga u naručje i poljubit u malu uspavanu glavicu i reć da ga voliš najviše na svijetu. Želim poručit svakoj ženi koja prvi put rađa da se ne boji ničega, nego neka sluša sestre koje će joj olakšat maksimalno i kad bude najteže neka znaju da će uskoro primit u ruke najveće blago u životu. Da zaključim, moj savršeni porod je kad se rodi dijete i svi smo živi i zdravi, jer sve boli i teškoće i rezanja i šivanja i sve ostalo, je toliko nevažno i odmah se zaboravi!
Za mene je savršen porod rođenje žive i zdrave bebice koju će mi doktori položiti na prsa, koju ću moći poljubiti, nestrpljivo čekati da otvori oči i da doživimo naš prvi pravi susret i kojoj ću odmah ponuditi najbolje mlijeko na svijetu. Za te trenutke živim, a muke poroda, strah i bol apsolutno su zanemarive i za mene ne postoje. 
Za mene je savršen porod rođenje žive i zdrave bebice koju će mi doktori položiti na prsa, koju ću moći poljubiti, nestrpljivo čekati da otvori oči i da doživimo naš prvi pravi susret i kojoj ću odmah ponuditi najbolje mlijeko na svijetu. Za te trenutke živim, a muke poroda, strah i bol apsolutno su zanemarive i za mene ne postoje.
Tako je!!! Baš to!!! Iako je mene malo frka i porođajnih muka, priznajem, ali ovo je najbitnije!!!!! 
hmmm,iako sam rodila triputa,ostala je jedna skrivena želja za ispuniti…roditi četvrti puta u toplini svojeg doma, u vodi u kadi, okružena najdražima, svojim mužem, svojom doulom i primaljom, potpuno prirodno,neometano i iskonski…znam negdje duboko u sebi da nije nemoguće!
To zaista zvuči lijepo! Treba se samo odvažiti, ako je moguće !
Moj savršeni porod bi izgledao ovako kako ga i zamišljam pošto mi je ovo prva trudnoća.
Kada me polako primu trudovi u svom toplom domu, probat ću izdržati sve do češćih i kraćih trudova uz muža koji će mi biti potpora. A onda odlazak prema bolnici …u rađaonu i spremna za porod. Poslušati doktore u svemu,stisnuti zube i pretrpjeti tu užasnu bol koliko god bila jaka samo za svoju malu bebu. Znam da ona hoće van i da isto pretrpi svašta dok dođe na svijet, zbog toga ću se boriti koliko kod bilo bolno da sve brzo prođe. A onda da moja beba izađe živa i zdrava. Da napokon legne na moja prsa i osjeti moju veliku ljubav i toplinu. Evo tako ja zamišljam 
. Sve ću pretrpjeti samo za to malo divno biće
Rodila sam tri puta…prvi porod bio je jako težak,uz epiduralnu i drip-koje nisam željela.Drugi porod savršen-prirodni trudovi od jutra,rodila popodne bez jakih bolova ,bez ljekova i šivanja. Treći porod-težak,beba velika…nisam imala dovoljno snage za izgon i dobila drip.
Uglavnom ni jedan od tih poroda nije bio onako kako sam oduvijek zamišljala i željela.Sada sam ponovno trudna (upravo danas sam saznala) i već sad planiram i znam kako će izgledati moj porod. Želim ovaj puta roditi doma,u svojoj spavaćoj sobi..prigušena svijetla..ili još bolje svijeće okolo,lagana smirujuća muzika. Ležim i hodam kako mi paše. Bazen nasred sobe,muž me poljeva,masira i priča sa mnom,tješi me ! Dolazi doula i babica koje mi pomažu psihološki i fizički uz muža. Rađam potpuno prirodno,bez ljekova,svijetla i galame.. Moj muž reže pupčanu vrpcu i držimo svoju bebu koliko želimo..stavljam ju na prsa odmah da doji..Idemo odmah u svoj krevet okruženi toplinom i ljubavi…Eto takav će biti sigurno moj 4.porod <3
U Hrvatskoj još zakonom nije potpuno regulirano,ali žene bez problema rađaju kod kuće !
Ovo mi je prva trudnoća i zaista ne znam što očekivati na porodu. Uz sve priče i iskustva rodilja oko mene i dalje nisam sigurna što me to zapravo čeka, kakva je to bol, što i kako se treba raditi, kako se ponašati. Moram priznati, kad pomislim na porod uhvati me neka nervoza, strah, nelagoda. Pripremam se pshički na najveću moguću bol, a zapravo ne znam koja je to razina boli, brine me kako i hoću li se ja moći nositi s tim. Prema tome, uopće nemam pravi odgovor na pitanje “Kako bi izgledao moj savršen porod?” . Previše mi je reći bezbolan jer to je očito nemoguće, ali kad čujem iskustva rodilja čiji su porodi trajali 10 i više sati, poželja bih si brzi porod i bez komplikacija.
Zapravo, moja najveća briga je hoće li s bebom biti sve u redu pa je to i moja najveća želja, roditi zdravo dijete i omogućiti mu što lakši i ljepši dolazak u naš svijet gdje ćemo ga, što jedino mogu reći s velikom sigurnošću, dočekati s puno ljubavi!
Pozdrav!! Nakon spontanog pobačaja, dvije crte na testu sam dočekala i sa strahom, ali i ogromnom srećom, u isto vrijeme.. Ja i moja cura,koja me svakodnevno podsjeća da je u mom trbuhu, smo trenutno na pola puta, i muž i ja s nestrpljenjem očekujemo da je konačno zagrlimo!!! Što se tiče poroda, ne znam što očekivati jer se prvi put susrećem s tim… Samo da prođe sve u redu, mada bih voljela roditi kao i moja mama kad je rađala brata.. Dobila je trudove kad je počela njena omiljena serija, otišla u bolnicu, rodila, smjestili je u sobu točno kad joj je serija završavala, dakle, nekih 45 minuta!! E to je za mene idealan porod!! :) ;)
Sortiraj odgovore
Najstariji