Kako bi izgledao vaš savršeni porod?

Kao prvorotkinja s 33 godine-bila sam spremna na sve,sama sebi sam govorila kako drugima tako i meni.Znači bila sam spremna na patnju i bol,a kad ono od prvog do zadnjeg truda prošlo je samo 3 sata.Bez patnje,boli,čak nisam niti popucala-savršen porod.Takav porod želim opet i sebi,a ujedno i ostalim forumašicama

Kao patronažna sestra naslušala sam se i nagledala o porodu mnogo…tako da znam da nema savršenog  poroda samo kraćeg i manje bolnog:)…mogu se samo nadati da neće trajati 24 sata i da će proći sve bez komplikacija i mojim što bržim oporavkom da mogu što prije sa svojom bebom pobjeći kući:)))

ProudMomy

Uh buduci da mi je prvi porod dosao kao iznenadjenje (dosla na kontrolu i ostala roditi) za drugi si zelim: dobiti trudove doma i ostati doma dok ne bude jaaako mali razmak medju istima. Zelim da vodenjak sam pukne, da ga ne probijaju. Prvi puta nije bilo potrebe za dripom jer sam imala zvjerske svoje trudove kod kojih ni epi nije puno pomogla, pa si i za drugi zelim isto tako (mozda mrvu manje zvjerske). Zelim da NE puknem i zelim da me NE rezu. Ne zelim ni nalijeganje na trbuh, jer mi se bas nije nesto svidio onaj hematom koji sam imala poslije :-D. Osoblje na porodu bih si cak pozeljela isto.
I znam da mnoge zene kazu da im je lakse bilo prohodavat trudove, e meni je bilo lakse lezat i opet bi lezala. I definitivno bih opet mm-a kraj sebe. E da i prvi je trajao 10 sati, pa bi drugi recimo bar upola skratila :-D.
Mislim ako cemo iskreno, ja bi najradije da rodim, a da ne osjetim, ali svi jako dobro znamo da to bas i nije izvedivo… Tak da eto…

puno želja i pozdrava, al najbitnije je da sve prođe u redu pa ako to znaći da ponovite prvi put neka tako bude :)

MrSandrica

Ovo mi je prva trudnoća i ne znam ni sama šta očekujem…moje prijateljice koje su rodila svaka ima svoje iskustvo..neke govore nije strašno, druge pak da užasno boli…mislim da bi svaka trudnica željela da sve to prođe što prije i uz što manje bolova….jedino šta mene tješi ako su druge trudnice mogle šta ne bi mogla i ja…. ;)

mislim da je najbolje prvi puta jer nitko ne znamo šta nas čeka… a treba se pripremit na najgore, pa se ugodno iznenadit:)))

da najbolje je kad ne znas kaj te ceka. prvi puta sam zavrsila na hitnom carskom,i jako brzo sam se oporavila… drugi puta sam išla na dogovoreni carski,i nikada ljepsi porod nisam imala..bila cijelo vrijeme budna,bebica izašla za 5 min van,i ubrzo smo bili skupa u sobici.uglavnom svako na svoj nacin dozivi porod,niceg se ne treba bojati,boli da,ali boli i kad zub vadis. a sve one procedure oko poroda su meni bile najgore,pogotovo kad su me brijali sa britvicom iz prvog svjetskog rata,spavacica uzasna,od klistira do infuzije..ali stisla sam zube i sada imam 2 mala prekrasna andjela .zato drage buduce mame mozete vi to,ono sto se mora nije strasno.samo hrabro

iskreno, strašno sam se napatila na prvom porodu. iako sam se pokušala informirati o mojim pravima, mogućnostima - ništa me nije moglo pripremiti na ono što se desilo. trudovi su trajali oko 37 sati, plodna voda mi je ‘otišla’ a da nisam ni bila svjesna jer je curkala po malo - a ni osoblje bolnice to nije baš očito zanimalo (iako su tijekom ultrazvuka upravo to ustanovili…) pa su pred sami porod na silu išli bušiti vodenjak i onda u čuđenju (neću u detalje o tome što sam gledala da rade) uzviknuli - pa vodenjak je već pukao - dijete je na ‘suhom’, na silu su me nekoliko puta ‘otvarali’ - užasno i bolno, ako sam šutjela i trpila - nije valjalo, ako sam od očaja kriknula zbog bolova - ni to nije valjalo, nikakav masažni stol mi nije odgovarao - dapače, još mi je jače poticao mučnine i bolove, nisam htjela lijekove protiv bolova (ipak su mi ‘sprašili’ jednu injekciju koja mi je otupila sva osjetila do te mjere da nisam mogla niti pričati - bila sam u polunesvjesti iz koje su me budili jaki trudovi), da ne dobijem drip kao što sam ga dobila (neopisivo bolno iskustvo), s podsmjehom su mi govorili o mojim trudovima koji su očitavani - jer to što mene boli nije tolika bol?!, ne želim da me se ponovno reže (mjesec i pol nisam normalno funkcionirala, bila u bolovima - a i danas, možda smiješno zvuči - osjećam da me rez jako zasvrbi kada se mijenja vrijeme?!?), pa klistiranje (moje prvo u životu) ufff - to mi je bilo bome šok show… i nakon mučenja i mučenja i mučenja - moram reći da su mi svjetle točke u svemu bili - moj suprug koji je bio prisutan na porodu, predivna doktorica koja me porađala i sestra koja je bila uz nju, prekrasno zdravo dijete koje su mi položili na grudi nakon poroda (te trenutke ću pamtiti cijeli život!) i upravo boravak u istoj sobi s mojom malom ljubavi kada smo imale sve to vrijeme jedna za drugu, za privikavanje i upijanje (i učenje dojenja hihi). 

i uz ispriku što sam dušu istresla tu - kad me pitate što bih promijenila i kako bi izgledao moj savršeni porod? naravno, za drugi porod - voljela bih da ne traje sve toliko dugo i da budem kod kuće ipak do ‘zadnjeg trena’ (da postoje neke alternativne metode opuštanja), voljela bih kada bi se porađala možda u vodi?, voljela bih da pažnja koju mi posvete bude konkretnija i da ne budem samo broj, da moj suprug bude ponovno uz mene, da ne dobivam drip i lijekove, da me ne otvaraju na silu i da me ne režu, da ponovno dobijem dijete na prsa, da doniram pupkovinu, da ponovno budemo zajedno u sobi <3, da imam svoju pumpicu za prsa u sobi i za samu sebe podsjetnik - da upijam svoje predivno dijete od prvog trena jer ti su prvi trenuci toliko dragocjeni i za mamu i za dijete 

ja ću biti skroman i reći da želim da sve prođe kao i prvi put iako nije bilo bajno, uz epiduralnu koja nije djelovala kako treba, i bušeje vodenajka i ležanje bespotrebno 6 sati umjesto šetnje, masaže sa muževe strane itd, itd ipak neka bude jednako “dobro” jer na kraju se sve isplatilo, anđeo je savršen i dandanas mi nije žao jedne sekunde provedene tamo, najljepše iskustvo u životu!! idemo opet za 4 mjeseca, držite fige!!

Evo ocekujemo drugu bebicu i vec od samog pocetka problemi. Strogo mirovanje i lezanje. A moj savrsen porod bija bi sve samo ne ko prvi. Uzasna bol i patnja 12 sati. Bio je 8 mj. nepodnosljiva vrucina sama u rađaonici satima. Sve sta sam imala vidjeti isprid sebe bio je veliki bjeli sat. Sati su prolazili a nista se nije mjenjalo. Tu i tamo dosao bi doktor me pogledati. Cistacica oko mene  pere i cisti. Na moju molbu namocila bi mi gaze sa vodom i tako sam uspila popiti kap dvije vode. I napokon stize doktor sa babicom i stazistom koji mi pokusava probiti plodnu vodu ali mu i neide.  Ja vise neznam za sebe i izmedu trudova sam spavala 2-3 min. I nakon 12 sati rodila se moja beba imala sam osjecaj da sam se probudila iz nocne more. Ali kad sam ga vidila sve sam zaboravila. I evo nakon 5 godina nadam se da ce me cekati bar malo malo laksi porod. Jer nezelim razmisljati sta me ponovo ceka ali samo znam da se isplati.

U iščekivanju svojeg trećeg djeteta, koje stiže za 4 tjedna, nekako znam da će sve biti onako kako želim da bude. Koliko god su prva dva poroda bila dugotrajna i naporna, znam da će moj sin doći na svijet brzo, bez velikih intervencija i ovog puta s tatom uz mene! Što više žena može poželjeti.. :)

Z a dva mjeseca me čeka moj drugi porod,i voljela bih da bude kao i prvi:vodenjak je pukao kod kuće,lagano sam se otuširala ,spremila sve obavijestila da idem roditi-jeee :) dolazak u bolnicu pregled doktora ,uveli me u rađaonu tada sam mislila pa to ništa ne boli:P no već 1h kasnije sam požalila što sam to rekla jer su trudovi krenuli i uz dva truda i malo muke rodio se moj sin..ništa nisam dobila protiv bolova,tijelo je samo odradilo “posao” u 11:09 je rođen moj sin a već navečer sam stala na svoje noge i osjećala sam se super..bar da tako bude i ovaj put.