Ovo mi je prva trudnoća i zaista ne znam što očekivati na porodu. Uz sve priče i iskustva rodilja oko mene i dalje nisam sigurna što me to zapravo čeka, kakva je to bol, što i kako se treba raditi, kako se ponašati. Moram priznati, kad pomislim na porod uhvati me neka nervoza, strah, nelagoda. Pripremam se pshički na najveću moguću bol, a zapravo ne znam koja je to razina boli, brine me kako i hoću li se ja moći nositi s tim. Prema tome, uopće nemam pravi odgovor na pitanje "Kako bi izgledao moj savršen porod?" . Previše mi je reći bezbolan jer to je očito nemoguće, ali kad čujem iskustva rodilja čiji su porodi trajali 10 i više sati, poželja bih si brzi porod i bez komplikacija.
Zapravo, moja najveća briga je hoće li s bebom biti sve u redu pa je to i moja najveća želja, roditi zdravo dijete i omogućiti mu što lakši i ljepši dolazak u naš svijet gdje ćemo ga, što jedino mogu reći s velikom sigurnošću, dočekati s puno ljubavi!
Potpisujem!! 
Pozdrav!! Nakon spontanog pobačaja, dvije crte na testu sam dočekala i sa strahom, ali i ogromnom srećom, u isto vrijeme.. Ja i moja cura,koja me svakodnevno podsjeća da je u mom trbuhu, smo trenutno na pola puta, i muž i ja s nestrpljenjem očekujemo da je konačno zagrlimo!!! Što se tiče poroda, ne znam što očekivati jer se prvi put susrećem s tim… Samo da prođe sve u redu, mada bih voljela roditi kao i moja mama kad je rađala brata.. Dobila je trudove kad je počela njena omiljena serija, otišla u bolnicu, rodila, smjestili je u sobu točno kad joj je serija završavala, dakle, nekih 45 minuta!! E to je za mene idealan porod!! :) ;)
Jao to je blagoslov!! 
S obzirom da je ovo moja prva trudnoća i da sam tek ušla u drugo tromjesečje, porod mi se čini tako daleko iako znam da će vrijeme proletjeti u trenu. Srećom nekoliko bliskih prijateljica rodilo je prije svega nekoliko mjeseci i svaka je porod doživjela drugačije, jednu je boljelo, drugo je sve prebrzo završilo, treća se ne sjeća ničega.. Moj savršen porod bio bi brz, prirodan, znam da trudovi bole, al isto tako znam da u trenutku kad primite svoje malo čudo u naručje sve zaboravite. Sva patnja, svi strahovi prođu i jedino što je bitno je vaš mali smotuljak. Želim da porod prođe bez komplikacija, da moja beba bude zdrava i orna baš onako kako treba biti, a mama? Mama će se onda jako brzo oporaviti. :)
Puno sam razmišljala o tome kako će izgledati moj prvi porod, no uvijek mi se u tom razmišljanju javi samo jedna rečenica, a to je da je dijete predragocijeni dar, jedan potpuno novi život, potpuno originalna i ne ponovljiva osoba, pa kolika je samo veličina sudjelovati u donošenju tog dara na ovaj svijet! Pa iz tog razmišljanja vjerujem i nadam se u zajedništvu sa suprugom dočekati trenutak kada ćemo prvi puta ugledati našeg anđela, a sve drugo je početak jedne ljubavi i žrtve koju podnose sve majke i svi očevi. Sve drugo će nestati i otići u zaborav, samo ostaje to djetešce.
Evo nas na pola puta prve trudnoće. Poroda se ne bojim jer neznam što me čeka. Počela sam skupljat informacije i upijat iskustva i savjete drugih mama. Od svoje šogorice koja ima dva potpuno različita poroda iza sebe naučila sam da nema pravila,da je svaki porod drugačiji ali da na kraju ionako sve zaboraviš. Ja sam sebi posložila u glavi ovako: imam sreće da nosim malog anđela i da bi mu mogla pružiti svu ljubav svijeta mora doći na svijet a porod je samo još jedan trenutak da u tome uspijemo;znači porod moram obaviti i ja to mogu kao i milijuni drugih žena…
Znam jedino da ću poučena iskustvima drugih pokušati što kasnije otići u rodilište, kad trudovi budu već u kraćim razmacima.
Svjesna sam da može trajati “cijelu vječnost” i pripremat ću se na najstrašniju bol al mislim da kad sve to završi i ja dobijem u ruke svoju zdravu bebu i čujem njezin prvi plač i kad budem znala da je sve prošlo kako treba da ću onda zaključiti savršen porod,kakav god on zapravo bio.
5ra ;)
Sortiraj odgovore
Najstariji