Ja se isro izdajam i dajem na bocicu, eventualno nekada napravim i jednu do dvije bocice dnevno adaptiranoga, ali sve manje je potrebno jer uspijem dovoljno izdojiti dnevno. Isto tako mi tesko pada nocno izdajanje, al uspijem se natjerati nekako, ne bas svaka 2-3 sata, zna proci i 4-5, ali barem jedno nocno izdojim, strah me ako ne budem cijelu noc izdajala da ce mi nestajati mlijeka pomalo… bas sam htjela dojiti i jos uvijek bih htjela i isto se nadam da cemo uspjeti, iako sam uspjevala uz sesirice, ona jednostavno ne uspjeva dobro uhvatiti moju bradavicu i onda se iznervira, pa se i ja iznerviram i to ne bude dobro.. i tako sam nekako dobila averziju prema dojenju i pocela se samo izdajati, a istovremeno osjecala griznju savjesti sto ne dojim, bas me psihicki pocelo to jako muciti. Odlucila sam jos malo pokusavati i ako ne uspijemo nikako, jednostavno cu se izdajati dokle ide, ide. Zamorno je, cijeli dan mi je poredjen, ako ne njoj, onda izdajanju, ali nekako bih htjela da jede moje mlijeko kad ga vec imam.
Identično je meni bilo s prvom, ali identično.. Pokušaj vidjet ako ti postoji u blizini kakva savjetnica za dojenje ili bar netko s više iskustva a da imaš povjerenja u tu osobu, meni je žao da nisam prvi put zatražila pomoć, možda bi bile i uspjele. Na kraju sam se izdajala u kombinaciji s ad-om, psihički i fizički mi je to bilo baš teško. Sretno od srca🙏❤️❤️❤️
.
Sortiraj odgovore
Najstariji