Barbs slazem se sa ovim dijelom za Yel. Mi sad zivimo sa njegovim tatom i ja sam mali milijon puta rekla da jedva cekam da se maknemo jer razlicite generacije jednostavno ne mogu zivjeti skupa pa makar bili to i vlastiti roditelji. On je vec bio poceo gledati gdje cemo u podstanare ali sam ja to stopirala i rekla da sam izdrzala do sad i da cu izdrzati jos malo jer je meni osobno placanje podstanarstva bacanje novaca i ovo ljeto sam nasla kucicu i sad sredjujem papire za kredit tako da ako Bog da to ce proci i onda cemo to sto bi dali u podstanarima davati za nesto nase. I ako da nije bilo druge solucije isli bi i u podstanare jer nema tih novaca koji moje i njegove zivce moze platiti. A mogu ti reci da kada moj svekar ode negdje na tjedan dva,moj d je totalno drugacija i mirnija osoba…milina…
Aaaaaaaaa, morala sam na komp jer šteka forum s moba..
Ugl, oni su mu taj stan obećali… ali zar moramo čekati (ružno za reći!) da netko umre da imamo svoje? Ne… Srećom, imamo gdje biti dok ne sredimo sve papire i krenemo s nadogradnjom, ali da sam primorena živjeti s njima… Pa ne znam baš… Zato sam i rekla da bih rađe otišla u podstanare nego s njegovima živjeti… Da se razumije, niti s mojima ne bih voljela, a moj tata je uvijek govorio da ni on nije za to koliko god da voliš nekoga, ali ljepše je kad svatko ima svoju slobodnu… Eto, mi živimo u obiteljskoj kući i iako smo odvojeni ne prođe ni pišljiv dan da nam netko iz njegove obitelji ne dođe puniti jaja
Sanjchy pa to je jos bolje,manja je guzva u wc-ima…
Svaki put kad komentiram ode mi na novu stranicu pa ne vidim odmah sta ste u medjuvremenu iskomentirale…
Barbs, i 30kvadrata kad je samo vase je super za pocetak,lako vi pomalo rijesite papire i nadogradite… nama cijeli stan ima 50kvadrata,od toga je jedna soba nasa gdje cemo biti nas troje a ovo ostalo je zajednicko gdje nemas svoj mir ni nista,ali zato znam da nije trajno pa me uopce ne zamara. Ali moram priznati da u pocetku je i to jako…
Sortiraj odgovore
Najstariji