hehe...neznam da li je to zbog mojih hormona ili je proljeće u pitanju, ali moj pas je skroz poludio.....želi se pariti, uporno traži i zove ženke i lud je kad ih vidi ili nanjuši 
Nadam se da će ta faza proć jer je sad skroz živnuo, nemiran je i hiperaktivan a beba stiže za mjesec dana...valjda će ga do tada proć 

mislim da je već kasno...sad već ima 3 godine, pa neznam  kad je bio manji, bilo mi je žao, ali da sam znala da će mu testosteroni tako podivljat, već bi to napravila...ali susjeda ima ženku koja je kastrirana ali se isto sad tjera bez obzira na to...pa neznam dal bi to šta pomoglo 

Ja sam vise osoba za macke, pa o psima ne znam previse. Ali znam da se moj macak jako promjenio nabolje kad smo ga kastrirali. To smo napravili kad se prvi put poceo tjerati, bilo je prestrasno. 3 noci nismo spavali, koliko je mjaukao, a bio je vikend i tek smo ga u pon mogli odvest vetu. Muka ziva!
Nakon kastracije, nikada vise problema s tim. Bilo ga je i meni zao, pogotovo kad sam ga vidjela nakon operaciije, jadnicka. Ali to je nista u usporedbi s tim kako bi se mucio da nije kastriran. Ovako se oporavio za jedan dan.

nikad nije kasno za kastraciju/ sterilizaciju.....po meni se ovako samo jadna zivotinja muci
ni mi u pocetku nismo htijeli sterlilizarti Taru, ali kad sam ju vidjela kako jadna cvili po cijele dane, ide od prozora do prozora, ne moze nigdje naci mira, pa smo joj jos i te gacice obukli....:)
sad je sterlizirana, nije se bas nista promjenila, i dalje je veseli pesek kao i prije....i hormini je ne tangiraju ni najmanje

mi imamo samojeda starog skoro pa tri godine...kad je bio manji bio je većinom unutra,pogotovo ljeti kad se nije micao s hladnog mramora u hodniku,sad je to prava mala kravica (mislim na veličinu) i uglavnom je na dvorištu,nikad nije bio vezan ni u boksu,njegove dlake ima po cijelom dvorištu i moj ga muž četka barem jednom tjedno (tad s njegovom dlakom napuni onu crnu vreću za smeće od 120l),dlaka je jedino čega se bojim kad dođe naša beba jer je opasna za nas odrasle a kamoli za tako malo biće...pošto imamo dosta veliko dvorište mislili smo mu staviti ogradu na jedan dio dvorišta al opet nam je žao da mu sad ograničavamo prostor kad je navikao na slobodu,sluša mene i muža i djecu obožava i brani ...imamo još vremena do dolaska bebice pa se nadam da ćemo ispravno odlučiti.

mi imamo 3 psa, dvije curice srednje veličine i jednog većeg dečka, koje smo otpočetka tretirali kao djecu, pa su s nama spavali i u krevetu. međutim, kad smo saznali da nam beba dolazi, počeli smo polako reducirati taj odnos s njima i ponovno ih vraćati u njihov pseći svijet. trudili smo se, nismo uvijek bili doslijedni, ali je rezultat bio solidan. najnedosljedniji smo bili s najmanjom psicom, koja je velika maza, stalno je bila u nečijem krilu, navikla je na pažnju i postala pomalo posesivna (kad su u pitanju druga 2. psa). kad je beba došla, ja sam s njim uglavnom bila na katu po cijeli dan, i samo nakratko silazila u prizemlje gdje inače psi imaju svoju zonu. naravno da im je bilo neobično što mene nema, ali ta najmanja je otišla poprilično daleko u tom svom čuđenju i mirenju s novom situacijom - počela je piškiti po kući svakodnevno i supruga izluđivati, jer on je jadan sve to morao čistiti. nama je to bila važna pouka za sljedeće dijete - obožavati i dalje naše pse, ali ih ipak držati na nekoj zdravoj distanci, u njihovom psećem svijetu, jer na kraju krajeva, oni i jesu psi, a ne dječica. sve drugo njima zapravo šteti, a mi toga nismo ni svjesni - za takve je pse dolazak bebe i odsustvo pažnje vlasnika emocionalno težak, mnogi ne znaju kako da se nose s tim, neki su samo potišteni, a neki poput naše Reice strastveno protestiraju (inače, tih momenata s piškenjem po kući je imala i ranije kad nam se svetila za koješta :-).

s druge strane, za sve one koji imaju dilemu oko psa i bebe u istoj kući (i ja sam je imala) - održavanje higijene psa i kuće je nikakva cijena za ono što se time dobiva. očistiti psa poslije šetnje, svaki dan usisati i obrisati pod je posao od max. sat vremena, a ljubav koja se zauzvrat dobiva traje 24/7. naša Reica (zloćkica koja je piškila po kući), danas poslije 3 mjeseca jedva čeka da s bebom siđem u prizemlje, ili da svi skupa idemo u šetnju. obožava mu prići i ponjuškati ga. sada se rado vozi u autu (prije smo ju jedva ubacivali u auto, jer se bojala vožnje), jer uživa kad s nama i bebom ide do grada. 

ono što hoću reći je da je sve to jedan vrlo kompleksan odnos kojem treba pristupiti racionalno, ne prepustiti stvar slučaju, ali da je uglavnom ispunjen ljubavlju i uzajamno dobar za sve članove obitelji. eto, mi možemo reći da je naša beba Philippe rehabilitirao našu psicu Reicu, ona sada više vremena provodi vani, zaigranija je, drukčije se odnosi prema drugim psima, evidentno je hrabrija (strastveno čuva svoje dvorište kad je vani), vozi se u autu bez problema itd..:-)

...što se pospremanja i higijene tiče, to nije nikakav problem...ionako usisavam svaki ili svaki drugi dan, pa onda time sljedi i brisanje poda...kada se vracamo iz šetnje, brišu se capice, na kauč ne smije ( iako spava na kauču kada nas nema doma, izdaju je dlake :-) ) , a na krevet nikada nije ni smjela...ima svoju košaru i jos jedan jastuk u dnevnom boravku, i nikada je nismo tretirali kao dijete ...ja sam odrasla sa psima, ali nikada mi nije bilo jasno ono obracanje psu "dodji mami/ tati", "daj mami/ tati pusu" pa te pas obliže i "uvali" jezik....
..jedino me brine njezina razmazenost i blaga posesivnost, a od kad sam trudna tjera sve druge pse od mene ( osim onih koji su joj frendovi, s kojima seta i igra se)..pa si mislim nece valjda to lajanje na druge pse potrajati i kad beba dodje, ili se to da nekako ispraviti vec sad?

Jooj, moj pas se sad malo primiro sa cviljenem svaki dan i dozivanjem ženki, nije više onako nervozan (a sve to pripisujem tjeranju pasa) i spomenula sam m da ga kastriramo jer će nas to svake godine čekat (te reakcije, nepodnošljive) ali on neće ni čut...i meni je žao...ali šta je najpametnije?? malo trpiti ili ipak kastrirati psa?