Porod završi u bolnici, ali pravi izazovi često počinju tek kad se vrata doma zatvore i ostaneš sama s bebom, tijelom koje se oporavlja i emocijama koje preplavljuju. U ovom tekstu Bacc.Obs. Ivana Zorić, primalja, piše o postpartum razdoblju bez uljepšavanja – o umoru, strahu, nesigurnosti, ali i o važnosti stvarne, prisutne podrške nakon poroda.
Porod završi. Svi čestitaju. Beba je tu. Negdje između dolaska kući i prve noći dogodi se ogroman put.
Raduješ se. Došla si doma. Dočekali su te baloni, cvijeće, domaća hrana i kolači. Svi su sretni, svi uzbuđeni. A onda, kad svi odu, vas dvoje ostanete sami u stanu. Gledate u bebu i netko izgovori ono što oboje mislite: „A što sad?“
Porod završi u bolnici, ali postpartum tek počinje kad dođeš doma.
Tada dolaze noći bez sna. Tijelo koje još boli. Rana koja je osjetljiva, možda lagano crvena, peče i budi sumnju je li sve u redu. Beba plače, ti si umorna, srce ti lupa, a misli lako odu prema najgorem.
A suprug, sada i tata, stoji pored vas dvoje i gleda. Vidi da ti nije lako, čuje bebin plač i želi pomoći, ali često ne zna kako. Pokušava smiriti bebu, pokušava utješiti tebe, a u sebi nosi isti strah i nesigurnost, samo o tome rjeđe govori. I on uči, po prvi put, kako biti roditelj.
Nerijetko se dogodi da se roditelji već prvu noć vrate u bolnicu jer beba neutješno plače. Ne zato što je nešto ozbiljno krivo, nego zato što su preplašeni i nemaju kome postaviti pitanje. Rana te boli, ali to najčešće nije razlog za hitnu u bolnici. Beba plače, ali često joj treba samo tvoj dodir, sigurnost i mir.
U tim trenucima mama i tata odgovore traže posvuda. Na društvenim mrežama, u raznim grupama, pitaju Google, pitaju i AI. Informacija je more, savjeta bezbroj, a na kraju se često osjećaju kao na samom početku: zbunjeni, umorni i s još više pitanja. Tada ne treba panika, nego stvarna, prisutna podrška.
Svi imaju savjete. Kažu: „S drugim će biti lakše.“ Ali tebi to u tom trenutku ne znači ništa. Jer ti živiš sada - u ovom tijelu, s ovom bebom, s ovim umorom, emocijama i boli. I istina je: nije uvijek lakše.
Jako često se susrećem i s višerotkama koje imaju ogromne izazove. Drugačiji porod, druga beba, drugačije tijelo, drugačije okolnosti. Iskustvo ne briše potrebu za podrškom.
Postpartum nije faza koju treba izdržati. To je razdoblje u kojem se tijelo oporavlja, hormoni se preslaguju, a žena se traži u novoj ulozi – dok istovremeno brine o bebi koja ovisi o njoj u potpunosti. I upravo tu primaljska njega nakon poroda ima svoje pravo mjesto.
Ne zato što žena ne zna, nego zato što je previše toga odjednom.
Jer ti treba netko tko razumije što se s tijelom žene događa nakon poroda, tko zna razlikovati prolaznu nelagodu od signala da tijelo traži podršku i tko ostaje uz tebe kroz oporavak, a ne samo daje savjet i odlazi. Primaljska njega polazi od povjerenja u fiziologiju oporavka, ali i od znanja kada tijelo treba dodatnu pažnju i kada je važno reagirati na vrijeme.
Netko tko će te pitati: Kako si ti?
I tko će ostati dok odgovaraš.
Ili dok plačeš.
Upravo taj kontinuitet skrbi čini razliku. Ista osoba prati tvoje tijelo, tvoje stanje i tvoj ritam, bez žurbe i bez prekida. Primaljska njega nakon poroda znači da netko dolazi zbog tebe. Da pogleda kako se tijelo oporavlja, kako rana cijeli, kako dojiš i gdje zapinje, da prepozna iscrpljenost prije nego se pretvori u osjećaj da više ne možeš.
Postpartum nije vrijeme da se dokažeš.
To je vrijeme da budeš podržana.
Mnoge žene šute. Misle da trebaju izdržati. Da će proći samo od sebe. I često prođe, ali uz cijenu. Uz bol u tijelu koja se zanemarila, uz dojenje koje se prerano prekine jer nije bilo podrške, uz osjećaj da su prve dane majčinstva preživjele, a ne živjele i uživale.
Primaljska njega nakon poroda nije luksuz. Ona je nastavak brige koji bi trebao biti normalan. Žena koja ima podršku nakon poroda brže se oporavlja, ima više povjerenja u svoje tijelo, lakše doji i manje sumnja u sebe. A to mijenja početak majčinstva.
Ako postoji razdoblje u kojem žena ne bi trebala biti sama, to je ovaj.
Dopusti si potražiti pomoć. To nije slabost, nego briga o sebi i svojoj bebi. Jer podrška nakon poroda često je razlika između preživljavanja i stvarnog oporavka.
