Što je to kod beba što ih čini tako 'slatkima' odraslima, pogotovo ženama? Iz knjige 'Bebarije' psihologinje Rebeke Bulat prenosimo odlomak u kojem je to znastveno objašnjeno, a u nagradnom natječaju darovali smo vam pet primjeraka ove zanimljive i praktične knjige!
Jeste li znali da intelektualne sposobnosti vašeg djeteta ne ovise samo o genetskom faktoru, već i o interakciji djeteta s vama i vanjskim svijetom? Znate li da se zahvaljujući ranoj stimulaciji tijekom prvih nekoliko godina života svake sekunde formira 700 neuronskih veza, takozvanih sinapsi, dijelom odgovornih za intelektualne sposobnosti vašeg djeteta?
Znanstveno potkrepljene informacije o razvoju beba i ideje kako taj razvoj potaknuti donosi psihologinja Rebeka Bulat u knjizi 'BEBArije – važnost poticanja intelektualnog i emocionalnog razvoja od najranije dobi' u izdanju Harfe. Knjiga sadrži i 100 igara i aktivnosti utemeljenih na modernim saznanjima o ranom dječjem razvoju. Kako u predgovoru piše poznati stručnjak za poticanje intelektualnog razvoja djece dr. Ranko Rajović, kroz ovu će knjigu roditelji naučiti kako poticati zdrav razvoj emocionalnih, društvenih i intelektualnih sposobnosti djeteta: koje su korisne, a koje nekorisne ili štoviše štetne aktivnosti za njihovo dijete.
Osvojite knjigu mjeseca!
Kada je vama vaša beba najslađa? Pet odgovora koja ste nam ostavili u raspravi ispod članka od četvrtka 13. do srijede 19. studenog do 11 sati nagradili smo knjigom 'BEBArije – važnost poticanja intelektualnog i emocionalnog razvoja od najranije dobi' u izdanju Harfe. Dobitnici su toothfairy, danijela.jarcevic, sunday morning mommy, maja.zmaja i Madrugada, a oni će biti obaviješteni i putem e-maila.
U nagradnoj igri mogu sudjelovati samo registrirani korisnici Klokanice, pa ako još niste, registrirajte se!
Iz knjige 'BEBArije – važnost poticanja intelektualnog i emocionalnog razvoja od najranije dobi' prenosimo vam odlomak Zašto su nam bebe "slatke"?:
"Oooo, kako je slatka!" rečenica je koju često upućujemo roditeljima malih beba i to ne samo iz ljubaznosti. Naime, ima nešto u bebama što kod odraslih izmamljuje osmijeh kao najčešću reakciju, a kod onih otvorenijih i uzdahe.
Još je Darwin s evolucijskog stajališta naglašavao kako postoji nešto u bebama što potiče roditelje da na njih reagiraju, da se o njima brinu. Karl Lorenz je pretpostavio da takav roditeljski odgovor izaziva posebna struktura lica bebe. Čini se da postoji nekoliko karakteristika lica bebe koje kod odraslih tipično aktiviraju sviđanje: visoko čelo, velike oči, kratak nos, mala brada, okrugli obraščići i lice. Lice bebe s tim karakteristikama, čini se, automatski aktivira urođeni mehanizam kod odraslih ljudi koji osigurava skrb za potomke, odnosno doprinosi preživljavanju malih beba.
Beba iz reklame
No te karakteristike nisu jednako izražene kod svih beba. Čini se da ovisno o njihovoj izraženosti odrasli vide bebe kao više ili manje slatke. Tako odrasli bebe s okruglijim licima i većim očima doživljavaju privlačnijima (Glocker i sur., 2009), pa se stoga takve bebe češće pojavljuju u različitim reklamnim kampanjama.
Novija istraživanja u kojima su uključene tehnike snimanja mozga, a ne samo bilježenje izravnih odgovora ispitanika, poput onog Mortena Kringelbacha i suradnika sa sveučilišta Oxford objavljenog 2008. godine, pokazuju tu preferenciju prema licu bebe u odnosu na odraslo lice. U njihovu se istraživanju specifičnom tehnikom snimanja mozga uočila aktivnost u orbitofrontalnom korteksu prilikom gledanja fotografija lica beba, ali ne i gledanja fotografija odraslih lica, što potvrđuje pretpostavku o posebnosti lica beba.
Bebe kod ljudi izazivaju specifičan ponašajni odgovor koji govori o želji za zaštitom, brizi za bebu. No kako još reagira naš mozak? Andrea Caria i sur. (2012) daju odgovor na to pitanje. Snimajući aktivnost mozga odraslih (koji nisu roditelji) prilikom gledanja lica nepoznatih beba, lica drugih odraslih te beba sisavaca, dobili su zanimljive rezultate koji govore o biološkoj podlozi brige za bebe. Naime, lice ljudskih beba, ali ne i lica beba drugih sisavca ili lica odraslih ljudi, aktivirala su nekoliko sustava u gledateljevu mozgu koji govore o spremnosti za komunikaciju, razvijanju privrženosti i brizi za bebe. Tako je gledanje ljudske bebe aktiviralo ona područja mozga koja bi se aktivirala prije nego što bebu podignemo ili joj nešto kažemo, dijelove mozga zadužene za prepoznavanje lica te dublje u mozgu smještene dijelove koji su odgovorni za naše emocije, odnosno empatiju, privrženost, motivaciju i osjećaj nagrade.
Kako ta slatka mala lica djeluju na naše ponašanje? Čini se da smo uz njihovu prisutnost pažljiviji. Barem tako kažu istraživači koji su napravili zanimljive eksperimente u kojima su odrasli gledali fotografije pasa i mačaka ili malih psića i mačkica nakon kojih su igrali dječju igru "Operacija", koja zahtijeva fine motoričke sposobnosti. Uspješniji su bili oni koji su gledali mladunčad, jer je prema autorima posebna morfologija mladunčadi potaknula odrasle da budu pažljiviji, a time i uspješniji u navedenoj igri (Sherman i sur. 2009).
Žene su osjetljivije na 'slatke' bebe
Odrasli privlačnije bebe procjenjuju kao zdravije i ugodnije od manje privlačnih beba, a u procjenjivanju koliko je neka beba slatka uspješnije su, čini se, žene. Iako i muškarci i žene jednako uspješno procjenjuju koja je beba sretnija ili koja je beba mlađa, žene su osjetljivije na znakove koji bebe čine „slatkima“ (Lobmaier i sur. 2010).
Čak i djeca radije gledaju lice bebe nego lice odrasle osobe. Iako su i muškarci i žene privučeni licima beba, čini se da ženski spol ipak u bebama vidi više "slatka bića". Zanimljivo je također, da je kod ženskog spola ta procjena viša u djetinjstvu i adolescenciji nego u kasnijoj dobi, što je objašnjavaju Maestripieri i Pelka (2002), svojevrsna priprema djevojčica i adolescentica na majčinstvo. Bebe najviše privlače upravo ženski spol te dobi što, objašnjavaju, vjerojatno ima i biološku (hormonalnu) podlogu te osigurava i omogućuje pripremu na roditeljstvo, majčinstvo.
A u kojoj dobi djeca prestaju odraslima biti slatka? Čini se da u dobi od otprilike 4 i pol godine lica poprimaju sve odraslije obrise i gube ono "bebasto" i djeca sve češće počinju dobivati neke druge komplimente, a manje one koji govore o tome koliko su slatka (Luo i sur. 2011).
