Iako nije svaki rast i razvoj posve isti kod svakog djeteta, a na njega utječe i niz raznih čimbenika, svakako ga je neophodno pažljivo pratiti te, prema potrebi, reagirati na vrijeme. Ponekad razvoj djeteta nije kao što bi trebao biti.
Nekad je odstupanje u razvoju djeteta vidljivo odmah po rođenju, nekad to primijete pedijatri, ponekad odgojiteljice, a ponekad i sami roditelji. Da bi roditelj mogao prepoznati odstupanje, mora znati što gledati.
Kako bi ustanovili da li postoje razvojna odstupanja potrebna je dobra, cjelokupna procjena. Potrebno je detektirati djecu koja su u rizičnoj skupini i napraviti probir. Razvojna odstupanja utvrđuju se različitim procjenama (standardiziranim), upitnicima za roditelje, strukturiranim i nestrukturiranim opservacijama, pregledima te se izvođenje i ponašanje djece provlači kroz sva razvojna područja imajući na umu tipičan razvoj djeteta iste dobi djeteta koje se procjenjuje.
"Ono što treba napomenuti jest da sami miljokazi nisu procjena te samo stručna osoba može procijeniti kasni li dijete u određenom području/područjima. Isto tako, svi stručnjaci dužni su pratiti novosti i smjernice u razvojnim miljokazima. Treba imati na umu i da svako dijete ima svoj tempo razvoja", ističe radni terapeut Lea Balja Pancirov, praktičarka rane intervencije, terapeut senzorne integracije prema Ayres®.
Neki roditelji nisu upoznati s vještinama koje bi dijete trebalo imati u određenoj dobi, dok neke roditelje vodi intuicija da možda nešto nije u redu u razvoju djeteta što u njima budi zabrinutost.
"Pa tako na primjer, neki roditelji se zabrinu jer im dijete ne puže u razdoblju kada se to očekuje, obrate se stručnjaku za procjenu i zapravo stručnjak može procijeniti da li je u pozadini problem motoričke prirode, možda spoznaje, a možda je sve u redu samo treba malo oblikovati okolinu odnosno ponuditi djetetu predmet dalje od opsega dohvata kako bi dobilo priliku za puzanje jer ako mu je sve nadohvat ruke dijete se neće ni kretati. Zato je potrebna cjelokupna procjena koja će detaljnije ustanoviti u kojim područjima postoji izazov i da li on uopće postoji", napominje Balja Pancirov, te je istaknuta samo neke vještine koje, ako se ne pojave u određenom razdoblju (kroz prvu godinu života) bi nas mogle potaknuti da se obratimo stručnjacima.
Znakovi za alarm:
Od rođenja do trećeg mjeseca života:
- Nema reakcije na glasne / iznenadne zvukove
- Izostaje kontakt očima (8 tjedana)
- Vizualno ne prati predmete / osobe koje se sporije kreću
- Ne reagira smiješkom na mamin/tatin glas glas (2 mjeseca)
- Izostaje kontrola glave prilikom podizanja (3 mjeseca)
- Izostaje socijalni smiješak na temelju vizualne informacije (3 mjeseca)
- Ne prinosi predmet ustima (4 mjeseca)
- Opstaje većina refleksa (3 mjeseca)
- Palac je zarobljen u šaci (3 mjeseca)
- Ne promatra šake i ne stavlja ih u usta (3 mjeseca)
- Ne zadržava pogled prema roditelju
Od trećeg do sedmog mjeseca života:
- Ima izražene promjene u tonusu mišića
- Ne istražuje igračke (3-6 mjeseci)
- Ne hvata stopala (3-6 mjeseci)
- Ne okreće se prema osobi koja govori (3-6 mjeseci)
- Nema koordinirane pokrete očiju
- Ne prati igračku koja je pala i kotrlja se
- Pokazuje veću osjetljivost na promjene u osvjetljenju
- Ne pokazuje emotivnu vezanost za skrbnika
- Ne pokazuje interes promatranja ljudskih lica i ne reagira smiješkom na poznata lica
- Izostaju tri modaliteta igre s predmetom (treskanje, lupkanje, stavljanje u usta)
- Ne poseže prema predmetu cilju usmjereno (5-6 mjeseci)
- Ne okreće se s leđa na trbuh
- Ne smije se liku u ogledalu (6-8 mjeseci)
Od osmog do dvanaestog mjeseca života:
- Dijete se ne posjeda samostalno (prema WHO)
- Dijete ne stoji samostalno
- Dijete ne puže
- Niste primjetili pojavu sloga
- Nema prirodne geste
- Izostaje kanonični slog (6-9 mjeseci) (kanonični slog je ponavljanje istog sloga više puta što roditelji često zamijene i sa prvom riječi sa značenjem; npr. ma-ma, ba-ba, ta-ta)
- Ne razumije jednostavne upute kao npr. NE (6-9mjeseci)
- Ne pokazuje interes za protokonverzacijsku igru (npr. ku-ku igra)
- Nema pokaznu gestu (12 mjeseci)
- Ne dijeli pažnju (9-12 mjeseci)
- Ne pronalazi predmet koji smo pred njim sakrili (10-12 mjeseci)
- Čini se da ne razumije uzrok-posljedica prve veze (6-12 mjeseci)
Od godine do dvije godine (12-24 mjeseca):
- Ne slijedi pažnju (11-15 mjeseci)
- Ne usmjerava pažnju (15-18 mjeseci)
- Izostaje združena pažnja (To je vještina koja zahtijeva trijadu, odnosno to je pojava kada dijete pogleda npr.neki predmet, zatim vas te natrag željeni predmet)
- Ne hoda (18 mjeseci)
- Nema 15 riječi (18 mjeseci)
- Ne spaja riječi u rečenicu (24 mjeseca)
- Ne slijedi jednostavne verbalne upute (24 mjeseca)
- Igra se na istraživački način
- Izostaje paralelna igra (kada se dijete igra uz drugo dijete, može i sa istim igračkama, no bez interakcije)
- Izostaje funkcionalno korištenje predmeta iz svakodnevice
- Ne pronalazi skriveni predmet ispod dvije neke tkanine
- Izostaje početak kontrole ponašanja; izazovi samoregulacije (2-4 godine)
- Ne razumije namjere i želje (18-24 mjeseca)
U slučaju da ste prepoznali neke izazove kod svog djeteta možete se obratiti svom pedijatru kako bi se konzultirali sa stručnom osobom te kako bi vas uputio za daljnje korake ako su uopće potrebni.
U obzir treba uzeti da li je dijete rođeno prijevremeno ili ne. "Tada se uzima djetetova korigirana dob. Djetetova kronološka dob je njegova stvarna dob, dok je korigirana dob zapravo ona prema kojoj treba pratiti djetetov razvoj ako je dijete prematurus. Dobije se tako da se od kronološke dobi oduzme onoliko tjedana koliko je nastupio prijevremeni porod", ističe Belja Pancirov.
