'Dijete je svjesno, aktivno biće, sposobno za komunikaciju sa svojom okolinom. Dakle, svojim rođenjem je spremno za učenje i nema potrebe te ne treba dozvolu odraslog da započne s učenjem, zapravo riskira ako čeka da ga odrasli uzme u svoje ruke'
"Djeca već imaju kompetencije za novo doba", rekla je na početku prof.dr.sc. Lidija Vujičić s Učiteljskog fakulteta u Rijeci, a koja je na konferenciji Mliječni zub održala predavanje na temu kompetencija djeteta novog doba.
Kakvo je naše razumijevanje tko je dijete, što ono je i što može biti?
Kada dijete pita: "Zašto kiši? Zašto sunce sja?", pitanje možemo odbaciti ili imamo priliku otkriti ljepotu takvog pitanja koje otvara novo istraživanje. Ili kada trogodišnje dijete upita: "Kad upališ svjetlo, gdje je nestao mrak?" i odgovori: "Sakrije se iza svjetla!" Što tada učinimo?
"Mala djeca već imaju razvijen svoj sustav i upravo tu leže temelji cjeloživotnog učenja", govori prof. Vujičić i dodaje kako su i djeca stvaratelji znanja i kulture s nama odraslima.
Kako razumjeti i upoznati dijete za koje poznati pedagog Malaguzzi kaže da je stvoreno od stotine?
Ima stotinu jezika, stotinu ruku, stotinu misli, stotinu načina za mišljenje, igranje, govorenje, stotinu načina za slušanje, čuđenje, voljenje; stotinu veselja za pjevanje i shvaćanje, stotinu svjetova za otkrivanje, stotinu svjetova za sanjarenje, stotinu načina za kretanje...
'Svojim rođenjem dijete je spremno za učenje i ne treba dozvolu odraslog da započne s učenjem'
Upravo takvo razmišljanje, naglašava prof. Vujičić, stvara sliku 'bogatog djeteta', kompetentnog i željnog da se suoči sa svijetom. "U toj konstrukciji bogatog djeteta učenje je suradnička i komunikacijska aktivnost u kojoj dijete stvara znanje, daje značenje svijetu zajedno s odraslima i jednako tako važno s djecom: to je ono što podcrtavamo da su djeca učenici, ali i su-stvaratelji znanja", dodaje.
Od prvog dana života, dijete ima jedinstvenu sposobnost. Ono je svjesno, aktivno biće, sposobno za komunikaciju sa svojom okolinom. Dakle, svojim rođenjem dijete je spremno za učenje i nema potrebe i ne treba dozvolu odraslog da započne s učenjem, zapravo riskira ako čeka da ga odrasli uzme u svoje ruke. Iz tih razloga, prof. Vujičić postavila je pitanje: Koliko slušamo što nam govore ili razumijemo li uopće što znači slušati dijete?
Jesmo li sposobni razumjeti dječju perspektivu?
"Djeca imaju pravo na ostvarenje i proširenje svih svojih potencijala, zadovoljavanje svojih potreba i želje za učenjem", objašnjava prof. Vujičić. Drugim riječima, dijete se određuje kao jedinstveno, neponovljivo, cjelovito i kompleksno biće, koje samokonstrukcijom kao razvojnom akcijom realizira svoju osobnost i ključni je čimbenik tog procesa.
Treba imati na umu kako djetinjstvo nije samo pripremna faza za budući život već je životno razdoblje koje ima svoje vrijednosti i svoju kulturu. Drugim riječima, djetinjstvo je proces koji se kontekstualizira uvijek u relaciji određenog prostora, vremena i kulture (sociokonstruktivizam) te varira s obzirom na različitost uvjeta i kulture u kojima se događa. U tom smislu kao što ne postoji univerzalno dijete, ne postoji ni univerzalno djetinjstvo. "Djeca imaju svoj vlastiti glas, i trebaju biti saslušana što znači da ih treba ozbiljno uključiti u demokratski dijalog, u odlučivanje i razumijevanje djetinjstva."
Što su kompetencije?
Stoga jedno od važnih pitanja zapravo postaje: Koje su to sposobnosti, odnosno kompetencije koje dijete treba posjedovati za nadolazeće vrijeme?
- Sposobnost na djelu - kompetencije se uvijek razvijaju, tu nema kraja!
- Sposobnost, kapacitet pojedinca da uspješno obavi neku zadaću.
- Kombinacija znanja, vještina i stavova pomoću kojih je pojedinac osposobljen za obavljanje određenog posla.
- Kombinacija znanja, vještina, stavova i vrijednosti neophodnih pojedincu za uspješno ostvarivanje postavljenog cilja.
- Kompleksan sustav koji obuhvaća kognitivne vještine, stavove i ne-kognitivne komponente, a sposoban pojedinac vješto kombinira sve izvore.
Ali da bi u tome svemu uspjeli, prof. Vujičić ističe kako je djecu potrebno uključiti da budu naši partneri, da sudjeluju te je potrebno kontinuirano istraživanje odgojno-obrazovne prakse te podrška roditeljima!
