Mozak se najbrže razvija u prvim godinama života, a upravo tada prehrana ima najveći utjecaj. Neurolog Baibing Chen otkriva tri jednostavna pravila koja je pratio kod svoje djece i koja mogu pomoći svakom roditelju.
Neurolog Baibing Chen svaki dan se bavi najkompleksnijim organom u ljudskom tijelu – mozgom. I dok u ordinaciji liječi migrene i neurodegenerativne bolesti, kod kuće se, kaže, odvija jednako važan dio brige o zdravlju mozga: kroz prehranu njegove djece. Prve godine života razdoblje su najintenzivnijeg razvoja i neuroplastičnosti, zbog čega način prehrane u tom periodu može imati dugotrajne posljedice.
Chen ističe da njihova obiteljska prehrana nije stroga niti restriktivna. Djeca jedu slično kao i njihovi vršnjaci, ali postoje tri pravila koja su supruga i on dosljedno poštovali tijekom prve godine života.
1. Bez meda prije navršene 1. godine
Iako se med često doživljava kao potpuno prirodna i zdrava namirnica, za bebe može biti opasan. Može sadržavati spore bakterije Clostridium botulinum, a probavni sustav dojenčadi još nije dovoljno razvijen da ih neutralizira. Ako se te spore aktiviraju, mogu proizvesti toksin koji uzrokuje infantilni botulizam – rijetko, ali potencijalno vrlo ozbiljno stanje koje može izazvati slabost mišića, slab plač, poteškoće sa sisanjem i, u najtežim slučajevima, probleme s disanjem.
Upravo zato sve najveće zdravstvene institucije imaju isto pravilo: nikakav med, sirov ili kuhan, u prvoj godini života.
2. Rana izloženost alergenima
Nekad se savjetovalo da se djeci kasnije uvode namirnice poput kikirikija i jaja. Danas znamo da je taj pristup bio pogrešan. Velike studije dokazale su da rana, kontrolirana izloženost alergenima zapravo smanjuje rizik od razvoja alergija, u nekim slučajevima i do 86%.
Djeca s alergijama često pokazuju promjene u raspoloženju ili ponašanju, ne zato što alergija šteti mozgu, nego zato što se njihov organizam bori s upalom. Zato su Chen i supruga uveli alergene čim je bilo sigurno početi s dohranom, najčešće između četvrtog i šestog mjeseca, i redovito ih uključivali u prehranu kako bi pomogli imunosnom sustavu da se pravilno razvija.
3. Bez zaslađenih pića u dojenačkoj dobi
U prvoj godini života u njihovoj kući nije bilo zaslađenih pića – ni sokova, ni gaziranih napitaka, ni “prirodnih” sokova, ni pića s umjetnim zaslađivačima. Razlog je jednostavan: šećer i umjetni zaslađivači ne doprinose ničemu što je djetetu potrebno, a mogu utjecati na stvaranje nezdravih navika i na razvoj mozga.
U ranoj dobi šećer opterećuje metabolizam i potiče putove nagrade u mozgu, što dugoročno može otežati regulaciju apetita i emocija. Čak i sokovi, ma koliko bili “prirodni”, sadrže puno šećera, nemaju vlakna i lako zamijene nutritivno bogat obrok. A o umjetnim zaslađivačima još uvijek nedostaje dovoljno sigurnih podataka kada su u pitanju mala djeca.
Do prve godine Chenova djeca uglavnom su pila majčino ili adaptirano mlijeko, a kasnije vodu i obično mlijeko. Iako danas povremeno dobiju nešto slatko, roditelji više naglasak stavljaju na učenje dobrih navika nego na stroge zabrane.
Chen poručuje da prehrana u ranoj dobi ne mora biti savršena ni savršeno stroga. Najvažnije je razumjeti osnovna načela, stvoriti zdrave navike i pratiti preporuke stručnjaka. Svako dijete je drugačije, pa se roditeljima uvijek preporučuje razgovor s pedijatrom.
