Nedostatak sna je nešto što je jednostavno dio roditeljstva – posebno kad si roditelj male bebe. Ali nekad ni bebe koje narastu malo ne spavaju kako treba. Čini se da nekad nema spasa ni rješenja.
Još dok si bila trudna, svi su ti govorili kako se možeš pozdraviti sa spavanjem i kako ćeš odsad nadalje biti neispavana. I onda beba stigne i ti shvatiš da je to uistinu tako. I jedva čekaš da malo odraste i počne barem malo više spavati. I onda se to nekima ni tad ne dogodi. Nego dijete nikad ne počne normalno spavati. I ti se pitaš kako i zašto baš ti? Ima li nade da će ikada dobro spavati?
E, pa, čini se da za neke nade nema. Neka djeca su jednostavno loši spavači i to im je upisano u genima. Drugim riječima, ne možeš im ništa. Istraživanje objavljeno nedavno pokazalo je da bi ono što se kasnije u životu iskazuje kao nesanica, moglo biti usko povezano s lošim spavanjem djeteta u ranoj dobi. To bi značilo da ako netko ima predispozicije za nesanicu, moguće je da već odmalena spava loše, odnosno ima problema sa spavanjem.
Tijekom istraživanja koje je provedeno na Nizozemskom institutu za neuroznanost u Amsterdamu, te objavljeno u Journal of Child Psychology and Psychiatry pokazalo se da djeca koja imaju genetske predispozicije za nesanicu, imaju problema sa snom odmalena – teže zaspu ili se često bude tijekom noći.
„Često mislimo da se nesanica razvija kasnije u životu, ali ovdje smo pokazali da se najraniji znakovi nesanice u odrasloj dobi javljaju već u najranijem djetinjstvu,“ rekao je dr. Eus van Someren sa instituta u Amsterdamu. No, genetska predispozicija je samo dio slagalice, pa bi roditeljima moglo laknuti ako kažemo da se održavanjem „higijene“ sna ipak može nešto napraviti.
Tijekom studije istraživači su proučavali oko 2500 djece u Europi, od kojih su polovica bile djevojčice, a sudjelovali su u studiji od trenutka rođenja. Dokazi su prikupljani kad su bili bebe iz pupčane vrpce, DNA iz krvi, te kasnije, sa šest godina. Majke su s istraživačima dijelile podatke o spavanju djeteta s godinu i pol, tri godine i šest godina. Odgovarale su na pitanja kao što su, na primjer, imaju li djeca problema zaspati, spavaju li manje nego druga djeca ili se bude tijekom noći.
Znanstvenici su utvrdili da postoji genetska predispozicija za razvoj nesanice, odnosno da je razvoj nesanice kasnije u životu povezan sa simptomima nalik na nesanicu koje su prijavljivale njihove majke, ali ti simptomi nisu otkriveni uređajima koji su pratili san, koji su objektivniji.
„Djeca koja su genetski predisponirana za nesanicu imaju više problema sa spavanjem nalik nesanici, dok ona koja su genetski predisponirana za dulje spavanje imaju dulje trajanje sna, ali su i budnija tijekom noći u adolescenciji,“ stoji u objavljenoj studiji.
Iako se pokazalo da postoji određena genetska predispozicija, to je samo dodatno pokazalo koliko je važno na vrijeme uvesti dobru higijenu spavanja – to, između ostalog, uključuje idealno okruženje za spavanje, pravilnu prehranu, utvrđenu rutinu i praćenje vremena buđenja.
No, ipak, imajte na umu da će dijete naslijediti navike koje roditelji imaju, pa nemojte od djeteta očekivati da ide spavati rano, ako ste vi cijeli život noćne ptice. Ili obrnuto.
