Ako dijete odbija samo određenu vrstu hrane, problem se može lako riješiti – dobro je ponuditi nešto drugo ili spravljeno na drugi način
Dok se dobar dio roditelja muči s viškom kilograma svoje djece, jer prema podacima oko 20 posto djece u Hrvatskoj je pretilo, nije lako ni roditeljima čija djeca jednostavno ne vole jesti ili stalno odbijaju hranu. Prema nekim podacima, 25 posto roditelja tvrdi da se susrelo s problemom smanjenog apetita svojih malaca. Stanje je obično potrajalo nekoliko mjeseci.
"Nisam gladan, ovo ne volim, ne bih juhu, mrzim povrće", riječi su od kojih se roditeljima uvijek diže kosa na glavi i često ne znaju kako reagirati. Katkada je riječ samo o prolaznoj fazi, ponekad je stvar u hiru. Je li s prvim nepojedenim obrokom vrijeme za uzbunu? Nije, ali valja problemu doskočiti.
Uzroci odbijanja hrane različiti su i mogu se javiti u bilo kojoj dobi. Potraju li više dana, dobro je posavjetovati se s djetetovim pedijatrom kako bi se isključio neki od organskih razloga, poput različitih infekcija, gastroenteroloških problema, ali i neka teža oboljenja.
"Ako ne postoji organski uzrok odbijanja hrane, dijete treba pratiti. Često je riječ samo o prolaznoj fazi, a rijetko se događa da dijete odbija baš svaku hranu. Uvijek se mogu naći primjerene zamjene. Važno je pratiti razvija li se dijete normalno. Problem je ako gubi na tjelesnoj težini, ako je često umorno, loše volje ili na bilo koji drugi način zaostaje u razvoju. Tada dijete mora proći temeljitu medicinsku obradu", kaže Bernardica Valent Morić, dr. med., pedijatrica u Pedijatrijskoj ordinaciji Doma zdravlja Centar, ističući kako nema čarobnog štapića ni univerzalnog rješenja. I poziva roditelje na strpljenje.
Uvijek postoji zamjena
Ako dijete odbija samo određenu vrstu hrane, problem se može lako riješiti – dobro je ponuditi nešto drugo ili spravljeno na drugi način. Primjerice, djeca često odbijaju variva. Povrće se može ponuditi spravljeno na lešo ili sirovo. Ako dijete ne voli mlijeko, dobra zamjena mogu biti drugi mliječni proizvodi – od voćnih jogurta, svježeg sira do vrhnja ili različitih sirnih namaza. Ako dijete ne voli povrće, zamjena neka bude voće i obrnuto.
Valja i priznati da i odrasli ne uživaju jednako u svakom obroku, a mogu si i dopustiti da ne jedu namirnice koje ne vole. To pravo imaju i djeca. Ako dijete doista ne voli poriluk, mahune ili grah, izbjegavajte ih na jelovniku. Možda će sa slašću pojesti grašak, blitvu s krumpirom ili šarenu zdjelicu salate. Isto tako, baš kao i kod odraslih, ima djece koja su potpuno indiferentna prema hrani. Ima nas koji smo odmalena pravi gurmani, ali i nas kojima je baš svejedno što pojedemo.
Bernarda Valent Morić kaže da je to često povezano s genetikom. Međutim, dugotrajno nekonzumiranje određene hrane može dovesti do različitih problema. Ako dijete odbija meso, može doći do pomanjkanja željeza, ako ne jede voće i povrće, mogu se pojaviti gastroinfekcije, bez žitarica može doći do manjka vitamina B kompleksa, nekonzumiranje vlaknaste hrane izaziva opstipaciju i bolne stolice, a bez mlijeka i mliječnih proizvoda dolazi do manjka kalcija, vitamina D i vode.
"Čak i ako apetit nije najbolji, strpljivo se mogu naći rješenja. Osobno sam pobornica zlatne sredine, nisam za to da se dijete silom tjera da jede, ali nisam ni za to da se djetetu stalno ide niz dlaku. Najdrastičniji primjer iz moje prakse je majka koja je dijete hranila isključivo Čokolinom, grizom s čokoladom i sličnim namirnicama. Pojavilo se doista mnogo problema koji se tek trebaju rješavati", kaže Bernardica Valent Morić.
