Želim dijete Liječenje neplodnosti 2449 prikaza 31. listopada 2013.

'Pisanje mi pomaže da prihvatim gubitak djeteta'

Tihana Kunštek
Foto: Robert Anić/PIXSELL

'Trebala mi je samoća i kad sam bila sama, pisala sam i plakala. Kad su se popodne svi skupili kod kuće, ja sam svoje za taj dan isplakala i svi smo bili bolje', kaže Tihana Kunštek, 44-godišnja autorica romana 'Rekvijem za Lauru', u kojem opisuje svoje pokušaje medicinski potpomognute oplodnje te gubitak nerođenog djeteta, u želji da pomogne i drugim mamama 'anđela'

Roman 'Rekvijem za Lauru' književni je prvijenac 44-godišnje Zagrepčanke Tihane Kunštek, mame 18-godišnjeg Dominika 16-godišnjeg Damijana koje je rodila u svom prvom braku, a sada već osam godina pokušava dobiti dijete i sa svojim drugim suprugom. Roman je autobiografska priča kojom autorica kroz svoje životne crtice i priče želi senzibilizirati javnost o problemu neplodnosti i fizičkim i psihičkim posljedicama s kojima se susreće par koji se liječi od neplodnosti i pokušava dobiti dijete.

Osim o temi neplodnosti, Tihana piše i o svojoj velikoj tragediji, gubitku djeteta. Naime, nakon sedam godina pokušaja da ostvari trudnoću i 21. postupka medicinski potpomognute oplodnje, 2012. začela je blizance. Trudnoća je protjecala uredno, no u 19. tjednu jednom je plodu prestalo kucati srce. Uz hospitalizaciju i strogo mirovanje, uspjela je održati trudnoću do 39. tjedna u kojem je izgubila i drugu bebu, kojoj je posvetila ovu knjigu.

"Glavna motivacija mi je bila da približim ljudima koji se srećom nisu susreli s problemom da postanu biološki roditelji, kako se nose s time oni kojima je to još uvijek najveća životna želja. Da razbijem tu stigmu koja visi nad neplodnim parovima da su promiskuitetni, da njihov način života utječe na plodnost, da shvate da se to može dogoditi i onima koji već imaju djecu, ili njihovoj djeci. Također pišem o tome kako se lako postane roditelj anđela i kako je tanka linija između života i smrti", ispričala nam je Tihana koju je suprug u tim najtežim trenucima njihovog života stalno podsjećao na obećanje da će sve svoje misli staviti na papir.

"Mislim da sam more suza isplakala dok sam pisala knjigu. Trebala mi je samoća i kad sam bila sama, pisala sam i plakala. Kad su se popodne svi skupili kod kuće, ja sam svoje za taj dan isplakala i svi smo bili bolje. Ja, a i oni, jer me nisu gledali stalno uplakanu", kaže.

Tihana od malena njeguje ljubav prema knjigama, poeziji i prozi, a redovito piše i na svoja dva bloga. Jedan blog je posvetila svojoj velikoj neostvarenoj želji, a na drugom se sarkastično osvrće na događaje iz svakodnevnog života. Prvi blog Virtualni dnevnik jedne neuslišane želje, koji je počela pisati 2008. godine zapravo je i početak njene želje da problem neplodnosti približi ljudima.

Početak borbe za ostvarenjem majčinstva

"Nikada nisam znala svoje misli i osjećaje zadržavati u sebi. Kako bih izbjegla da neke svoje osjećaje držim u sebi i trpim, odlučila sam stavljati ih na papir. Tada sam pomislila da ako ih počnem dijeliti, možda netko tko je u sličnoj situaciji u mojoj nađe svoju priču, pa možda čak i utjehu ili nadu. Tako sam polako počela svoj život s neplodnosti, borbu, misli, osjećaje, stavljati na blog", kaže Tihana koja se za svog drugog supruga udala 2008. godine., nakon nekoliko godina veze. O djetetu su počeli razmišljati nakon godinu dana veze, a nakon još godinu dana pokušavanja prirodnim putem, obratili su se liječnicima.

"Moji nalazi su bili svi uredni, a njegov spermiogram graničan, no takav nalaz i moje godine (tada 36), bili su dovoljan razlog da nas se uputi na potpomognutu oplodnju. Prvi postupak nam je bila inseminacija, a nakon što je test trudnoće bio negativan, naš liječnik reproduktivne medicine preporučio nam je baš IVF, to jest izvantjelesnu oplodnju", kaže Tihana koja je i članica Udruge osoba s problemom neplodnosti BETA kojoj se pridružila na proljeće 2008. kada je već bila u postupcima potpomognute oplodnje. 

Tihana Kunštek, Beta, neplodnost | Author: Privatni album Foto: Privatni album

Ubrzo je postala aktivna članica, a nakon toga od 2010. do 2012. i predsjednica udruge. "Nikada mi nije bilo teško stati ispred svih neplodnih parova i boriti se za prava svih pacijenata s problemom neplodnosti. Nekako sam si to uzela za svoju ovozemaljsku misiju", kaže Tihana.

Trudnoća s doniranim jajnim stanicama

Osoba kojoj nikada nije bilo teško stati ispred svih neplodnih parova, svoju sreću je doživjela u svibnju 2012. Trudnoća je ostvarena nakon 21. postupka u PFC klinici u Pragu s doniranim jajnim stanicama.

"Uz potporu naših liječnika i uz savjet da nam je donacija jajne stanice jedina realna šansa za zajedničko roditeljstvo, odlučili smo se i za tu opciju. Dobili smo od HZZO zeleno svijetlo s obzirom da se kod nas bez obzira na zakonsku mogućnost, ne doniraju jajne stanice (nema donatora). Prvi pokušaj s doniranim jajnim stanicama je urodio plodom. Petnaest dana od embriotransfera utvrđena je trudnoća vađenjem krvi, a u šestom tjednu utvrđena je blizanačka trudnoća", kaže Tihana kojoj je trudnoća protjecala uredno do 19. tjedna kada je ustanovljena smrt jednog ploda.

Tada je bila hospitalizirana i tri tjedna provela na patologiji trudnoće na monitoringu. Kada se ustanovilo da neće biti štete za drugu bebu, puštena je na kućnu njegu i mirovanje s time da je svakih 14 dana bila na 24 sata hospitalizirana radi praćenja visokorizične trudnoće.

Gubitak djeteta

"Do samog kraja trudnoća je protjecala uredno, naša curica je rasla, uvijek je na svakom pregledu sve bilo u redu. U 39. tjednu se umirila, a meni se počeo paliti alarm. Kako sam cijelu trudnoću provela kao visokorizičnu, svaki dan sam sa babywatcher-om koji sam dobila od prijateljica slušala njene otkucaje. To jutro ih nisam našla. Do dolaska u bolnicu našoj djevojčici više nije bilo spasa. Dijagnoza – kronična insuficijencija posteljice", ispričala je Tihana.

Dva dana nakon smrti njene djevojčice, na njenom blogu izašao je članak kojeg je napisala u bolničkoj sobi. Kako je vrijeme prolazilo, shvatila je da nije sama u ovome što joj se dogodilo i odlučila je da će objaviti ono što je pisala. Sama kaže da se u njoj "probudila svijest da će ovime možda pomoći i drugim mamama anđela". 

Tihana Kunštek | Author: Robert Anić/PIXSELL Foto: Robert Anić/PIXSELL

Tihana kaže da kao majci dvoje djece na zemlji i dva anđela na nebu, oni su joj inspiracija u svemu što u životu čini, a ona i suprug ne odustaju od velike želje za ostvarenjem roditeljstva.

"Prije mjesec dana išli smo u Prag po naše zamrznute zametke, ali nije uspjelo pa idući mjesec opet idemo u borbu s HZZO da nam odobri zahtjev za liječenjem u inozemstvu", rekla je i dodala da svim neplodnim parovima i onima koji ulaze u postupke medicinski potpomognute oplodnje poručuje: 

"Nikada ne odustajte. Ali baš nikada. Ne dozvolite ikome da vas obeshrabri. Svako jutro se budite s mišlju da imate jedan drugoga i da ništa na ovom svijetu nije nedodirljivo. Čitajte, informirajte se, tu je i Udruga BETA s forumom gdje možete pitati što vas zanima, plačite kada vam se plače, vičite kada vam se viče i nikada ne odustajte. To je vaš život, iskoristite ga!"

  • sanjaljubi

    Draga Tihana, moram priznati da me je dirnula tvoja sudbina. Pišem jer i ja imam tri mala anđela na nebu.   Naime, nakon tri pokušaja MPO-a dobila sam krasnog sina. Međutim, želja za još kojim djetetom kod mene nije usahnula. U 10 godina borbe iza mene je niz IVF-ova, neuspjeha, vanmaterničnih trudnoća, porod u 25 tjednu trudnoće, ali evo nakon svega moje zlato spava u svom krevetiću. Budi uporna. nemoj niti u kom slućaju odustati, vjeruj u dobro i biti ćeš nagrađena.

  • Avatar Andydea2
    Andydea2

    Pozz.,Draga Tihana...sjećam se davne 2009 g.čitala sam tvoje postove na jednom od obitrljskih portala. Pratila tvoju hrabrost i pozitivan duh ! Majka sam troje dječice,prošla sam 3 dosta teška poroda...želja je išla dalje..Uspjela sam ostati trudna,ali izgubila sam bebu u 13 tj.(po z.m),a 10 tj. prema utz. Nisam htjela ostati na kiretaži i doslovno sam prošla porod kod kuće. Inače imam sina 15.mj.kojeg dojim,pa se nisam željela odvojiti od njega. Tuga i bol ne prestaju ni danas,makar se to nedavno dogodilo- 29.10.2013.g. Čitam tvoj blog i nekako sam jača. I ja pišem po portalima,za časopise...vodim grupe na facu...Uz to sve nekako mi je lakše,a i naravno moja obitelj oja je uz mene. Šaljem ti veliki zagrljaj i ne odustaj...jer ja neću ! Mi žene smo jake i možemo svašta podnjeti. Imamo naše anđele,čuvaju nas i sigurno bi željeli da idemo dalje...Moja priča je objavljena u časopisu" Mame i bebe" baš ovaj mjesec..lijepo je da pišeš,voljela bi imati tvoju knjigu ! I dalje te čitam,ostani jaka...ti si divna žena i majka..i sigurna sam da ćeš ostvariti svoju želju ponovno <3

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.