Djetinjstvo je razdoblje tijekom kojeg smo najviše izloženi suncu, a do 18. godine primimo gotovo 50 posto ukupnog sunčevog zračenja koje ćemo primiti tijekom cijeloga života
Topli i sunčani dani konačno su stigli, pripreme za odlazak na more već su počele. I iako svi dobro znaju da sunce ima i svoje loše strane, nekada na njih jednostavno zaboravimo. No, kada je riječ o dječjoj koži, nikada ne bismo smjeli zaboraviti na adekvatnu zaštitu i izbjegavanje jakog sunčevog zračenja te primjenu svih mjera bitnih za prevenciju oštećenja koja sunčeve zrake mogu izazvati. Istina je i da sunce ima svoje korisne učinke, a jedan od korisnih procesa je sinteza vitamina D u koži.
Sunčevo zračenje u tijelu stimulira i lučenje serotonina – neurotransmitera koji je poznatiji kao „hormon sreće“. Serotonin je uključen u regulaciju raspoloženja, kontrolu uzimanja hrane, spavanja i sanjanja, uzbuđenja, te percepciju boli. Nedostatak danjeg svjetla koji je, karakterističan za zimsko razdoblje godine, uzrokuje smanjeno izlučivanje serotonina koji suzbija depresiju, tjeskobu i strah te poboljšava raspoloženje. Stoga je jasno da je sunce blagotvorno, ali sa suncem uvijek kontrolirano i odgovorno!
Zašto su sunčeve zrake štetne?
B spektar UV zraka (UVB, 290–320 nm) općenito je prepoznat kao najkancerogeniji, iako DNA molekule u velikoj mjeri apsorbiraju i B i C spektar (UVC, 100–290 nm) koji induciraju eritem (crvenilo) te mutagene lezije. Ipak, najraširenije su UV zrake spektra A (UVA, 320–400 nm), one predstavljaju 90% UV zraka koje dosegnu zemljinu površinu. UVA zrake penetriraju duboko u kožu, do osnovnih slojeva stanica koje se aktivno dijele, prilikom čega mogu uzrokovati značajna i trajna oštećenja kože.
UVA zrake djeluju kao okidač za reaktivne kisikove molekule (ROS) i slobodne radikale, te uzrokuju fotooksidativni stres uslijed kojega, u izloženom tkivu, dolazi do oštećenja DNA molekula, lipida i proteina. ROS i slobodni radikali nastaju kao nuspojava normalnih metaboličkih procesa u organizmu ili prilikom izlaganja organizma štetnim utjecajima duhanskog dima, zagađenju iz okoline, kontaminantima iz hrane, te uslijed neadekvatne prehrane ili izrazito intenzivne tjelovježbe. Pokazano je da UV zrake smanjuju razinu nekih antioksidansa u krvi i tkivima, primjerice likopena za čak 31 – 46 posto, a neravnoteža staničnih antioksidansa je značajna promjena koja se uočava kod ne-melanomskih tumora kao i kod patogeneze i razvoja melanoma. Smatra se da ROS u velikoj mjeri doprinose razvoju kožnih bolesti i poremećaja te starenju kože. Nadalje, vjeruje se da bi se čak i povećan rizik od razvoja melanoma, koji nije u direktnoj vezi sa DNA oštećenjima, mogao povezati s porastom ROS.
Djeca su posebno ugrožena
Zaštita od sunčevog zračenja posebno je važna za djecu. Naime, dječja je koža nezrela, još je u procesu oblikovanja i zahtijeva posebnu zaštitu. Primjerice, u epidermisu se nalazi manje melanocita i nisu dobro pigmentirani dok dijete ne navrši godinu dana, pa su stoga manje učinkoviti od onih u odraslih. I stanice imunološkog sustava koje se nalaze u koži djeteta (Langerhansove stanice) su nezrele i time su značajno osjetljivije na UV zrake. I druge strukture kože su nezrele u djece, poput dermisa ili žlijezdi lojnica i znojnica. Smatra se da žlijezde lojnice sazrijevaju tek u dobi od 7 godina. Dječja koža je do tada suha i siromašna masnoćama koje su bitne za kožnu barijeru.
Sunčanje se stoga ne preporučuje dojenčadi, a i mala djeca se trebaju umjereno i odgovorno izlagati suncu. S druge strane, poznato je da je djetinjstvo razdoblje tijekom kojeg smo najviše izloženi suncu, a do 18. godine primimo gotovo 50 % ukupnog sunčevog zračenja koje ćemo primiti tijekom cijeloga života. Upravo zbog toga kažemo da dječja koža pamti i pohranjuje sva oštećenja nastala tijekom izlaganja suncu u djetinjstvu. Istraživanja pokazuju da prekomjerno izlaganje suncu tijekom djetinjstva može predstavljati čimbenik rizika za pojavu melanoma u odrasloj dobi.
Sve te činjenice naglašavaju važnost odgovornog izlaganja djece suncu, izbjegavanje najsnažnijeg sunčevog zračenja, korištenje zaštitnih krema, odjeće, pokrivala za glavu, sunčanih naočala, ali i dodataka prehrani.
Tvari iz hrane kao zaštitnici kože
Funkcija i izgled kože ovise o prehrani. Da je tome tako, dokaz su i kožne lezije koje nastaju kao odgovor na određene nutritivne deficite. Suplementacija vitaminima, mineralima, esencijalnim masnim kiselinama i drugim nutrijentima u ovakvim slučajevima popravlja oštećenja na koži.
Moderna nutricionistička znanost stalno nudi nove spoznaje o odnosu unosa hrane i zdravlja, te je dokazano i da su određeni sastojci hrane biološki vrlo važni za održavanje optimalnog zdravlja kože. Nutrijenti u fokusu su određeni vitamini i minerali, karotenoidi, flavonoidi i polifenoli, višestruko nezasićene masne kiseline i probiotici.
Visok unos antioksidansa, poput vitamina C, E, selena, flavonoida i polifenola, te smanjen unos proinflamatornih nutrijenata, poput omega-6 masnih kiselina, povezan je sa smanjenjem negativnog djelovanja sunca na kožu, uključujući oksidativna oštećenja, mutacije, narušavanje imunološkog sustava te upalne reakcije.
