Ukoliko na vrijeme uočiš bilo kakve simptome poremećaja vida, veća je vjerojatnost da će se oni uspješno ispraviti.
"Je li ovo normalno?" ili "Trebaju li mu/joj naočale?", pitanja su koje si mnogo majke postavljaju kada je u pitanju vid njihove djece. Jedno je sigurno, uvijek kada sumnjaš, bolje je provjeriti i dobiti mišljenje stručnjaka. Posebno u slučaju s oštećenjima vida kada pravovremena intervencija može promijeniti život i spasiti vid. U nastavku donosimo nekoliko činjenica koje moraš znati kada je u pitanje vid djece, uobičajene uzroke problema s vidom kod djece, kao i znakove upozorenja koje ne smiješ ignorirati.
Najčešći uzroci oštećenja vida uključuju:
- Neurološka stanja koja utječu na dijelove mozga koji kontroliraju vid.
- Genetski čimbenici, primjerice u sklopu albinizma.
- Bolesti, poput dječjeg glaukoma, katarakte ili određenih tumora poput retinoblastoma.
- Infekcije ili virusi tijekom trudnoće koji mogu utjecati na razvoj oka u fetusa - primjerice rubeola, infekcija citomegalovirusom, toksoplazmoza i td.
- Strukturni problemi s očima ili živčanim putevima koji ograničavaju vid.
- Dalekovidnost ili kratkovidnost za čije ispravljanje je potrebno nositi naočale.
Koje probleme s vidom kod djeteta ne smiješ zanemariti?
Probleme s vidom kod beba nešto je teže otkriti, ali ove znakove ne smiješ ignorirati:
- Problemi s fokusiranjem. Dijete s oštećenjem vida može imati problem s fokusiranjem. Većina se beba počinje fokusirati na lica i predmete u dobi od 4-5 tjedana, a mnoga se osmjehuju poznatim licima kad su stara 6-8 tjedana.
- Oči koje se brzo kreću s jedne strane na drugu, trzaju se ili nasumično lutaju.
- Oči koje ne prate vaše lice ili predmet ili kontaktiraju vrlo poznata lica kad su blizu.
- Oči koje ne reagiraju na upaljeno jako svjetlo.
- Bijele ili zamućene zjenice.
- Oči koje se okreću prema nosu ili lebde prema van.
Najčešći znakovi da s vidom tvog djeteta nešto “ne štima”
Mnoga djeca koja imaju problem s vidom mogu izgledati 'normalno'. Oči im se čine u redu, ali ponašanje se razlikuje od ostalih mališana koji nemaju tih problema. To uključuje:
- Dijete drži igračke i predmete gotovo na licu kako bi ih vidio.
- Pokriva jedno oko kad stvari gleda izbliza ili okrećući ili naginjući glavu.
- Umori se nakon gledanja stvari - na primjer, crtanja.
- Često trlja oči.
- Izgleda da danju bolje vidi nego noću.
- Ima lošu koordinaciju ruku i oka.
- Sjedi vrlo blizu televizora ili drži knjigu blizu očiju.
- Gleda stisnutih očiju “škiljeći”škiljeći (lijeno oko).
- Djeluje nespretno - na primjer, često prevrće stvari ili se spotiče.
- Navodi da se riječi u knjizi čine mutnim ili da vidi dvostruko ili ima problema s gledanjem stvari na daljinu.
- Žali se na glavobolju ili osjećaj nelagode u očima.
- Osjetljiv je na svjetlost.
Tko i kako može pomoći?
Ako si zabrinuta za vid svog mališana, uvijek je dobro konzultirati liječnika. Problemi s vidom mogu utjecati na učenje i razvoj djeteta u različitim područjima, stoga je rana intervencija ključna. Ponajprije posjeti svog liječnika opće prakse ili pedijatra koji dijete po potrebi može uputiti dječjem oftalmologu. Oftalmolog će pregledati dijete i napraviti potrebne pretrage kako bi utvrdio u čemu je problem. Preporučuje se da se djeci svake dvije godine provjerava vid, posebno ako u obitelji postoje problemi s vidom.
