Simptomi bronhitisa teži su od obične prehlade: visoka temperatura, osjećaj nedostatka zraka, vlažni kašalj i iskašljaj, teško gutanje i disanje, "sviranje" u prsima, malaksalost i krvna slika koja pokazuje upalu
Medicinskom terminologijom opisan, bronhitis je upalna bolest sluznice donjih dišnih puteva, od dušnika i glavnih bronha do cijelog stabla sitnih i uskih dišnih cjevčica koje dovode zrak u plućne mjehuriće ili alveole. Najčešći je virusni, no ponekad se "nakaleme" i bakterije. Premda je relativno čest i u odraslih, djeca ga teže podnose i kod njih se lakše razvijaju komplikacije. Stoga razvoj bolesti treba oprezno pratiti. Kako ga prepoznati i razlikovati od obične prehlade?
"Bronhitis obično ima opću težu simptomatologiju; često je praćen povišenom tjelesnom temperaturom, osjećajem nedostatka zraka i poremećajem krvne slike. Često postoji iskašljaj, koji ne mora biti obojen, ovisno o tome je li uzrok virusni ili bakterijski. Manja djeca nerijetko imaju vlažni kašalj, teško gutaju i dišu, "svira" im u prsima, malaksala su", pojašnjava doc. dr. sc. Davor Plavec, pomoćnik ravnatelja Dječje bolnice Srebrnjak, najrelevantnije u Hrvatskoj za bolesti dišnog sustava djece.
Kod virusnog bronhitisa, kaže, upalni parametri miruju, dok su kod bakterijskog često povišeni sedimentacija, broj leukocita i neutrofilnih granulocita. Također, pedijatri sve češće kod sumnje na upalu traže provjeru visine CRP-markera, proteina čija je visoka koncentracija u krvi znak bakterijske upale.
"Već iznad deset posto udjela CRP-a veća je mogućnost bakterijske upale, a kad je 100 ili 150 posto, gotovo sigurno posrijedi je bakterijska upala. Kod deset do 20 posto udjela može biti riječ o atipičnoj bakteriji koja se razmnožava u stanici, slično virusu", kaže liječnik, napominjući da o uzročniku bolesti ovisi hoće li biti terapije antibiotikom.
I uz terapiju, važno je preležati bolest
Ako bronhitis nije bakterijski, liječenje je uglavnom simptomatsko, usmjereno na ublažavanje kašlja, uz mnogo tekućine, inhalaciju i ovlaživanje zraka. Zabranjeno je boraviti u zadimljenim prostorima, a preporučuje se i štednja glasa. Do komplikacija dolazi ako se bolest ne liječi adekvatno, ako se ne preleži, bez obzira na terapiju. Djeci je kretanje prirodno stanje, no roditelji moraju uvesti red i zabraniti bilo kakvu veću aktivnost i nipošto ih ne treba voditi u vrtić ili na sportsku aktivnost.
"Ako je propisan antibiotik sedam ili deset dana, treba ga popiti do kraja, a ne prekinuti terapiju kad se osjeti poboljšanje. Važne su i redovite kontrole, da se prati tijek bolesti i eventualno promijeni terapija, ako ne pomaže", ističe dr. Plavec.
U suprotnom, moguće su komplikacije; pogoršanje bolesti uz teži nedostatak zraka kad je nužno bolničko liječenje, antibiotska terapija i kisik, upala pluća i bakterijska sepsa, a ako dijete nije mirovalo, i neke druge komplikacije. Rizik je veći u manje djece; osim bronhiolitisa, upale koja zahvaća manje bronhe, zbog malenih i uskih dišnih putova i povećanog sekreta može doći do edema dišnih putova koji se onda suze i zatvaraju. Također, može se razviti i upala pluća.
Zdrav imunosustav sam se bori
"Ako roditelji primijete da je dijete lošije, a dobiva terapiju ili se stanje ne poboljšava nakon tri do četiri dana, trebaju ponovno posjetiti liječnika. Hitno treba potražiti pomoć ako postoje znakovi toksikoze, sepse. Dijete je tada malaksalo i klonulo, čak i kad nema povišenu temperaturu, ne želi se igrati, ne pije, ne jede", objašnjava liječnik.
Do četvrte godine, kaže, normalno je da dijete preboli jednu do osam respiratornih infekcija godišnje. Ako ih je više od osam, a dijete ne ide u kolektiv, odnosno dječji vrtić, to može biti razlog za zabrinutost i potrebna je dodatna obrada. Moguće je, ističe doktor, da je posrijedi imunodeficijencija, cilijarna disfunkcija (neodgovarajuće pokretanje trepetljika u dišnom sustavu koje ga "čiste"), cistična fibroza, bronhiektazija... No, umjesto svih tih bolesti teško izgovorljiva imena, pojačana osjetljivost može biti i pokazatelj da je dijete pojačano izloženo dimu cigareta.
Nakon četvrte godine infekcije su rjeđe, broj pada na tri do četiri godišnje, a u kasnijoj školskoj dobi na dvije do tri na godinu. Infekcije dišnih putova, kao i gripa, vrlo se lako prenose, i to kapljično.
"Zabluda je da se infekcije najviše šire kašljem, mnogo više kapljica prenosi se govorom i preko ruku. Zato je pranje ruku u kolektivima izuzetno važno. I u vrtićima i školama, ali i na radnom mjestu", ističe dr. Plavec. Bolest je, kaže, nemoguće spriječiti. Nepotrebno je da osobe koje imaju zdrav imunološki sustav išta rade na tome – nema dokaza da ikakva sredstva koja se reklamiraju potiču imunosustav.
Kod osoba koje imaju imunodeficijenciju situacija je drukčija – one mogu nadoknaditi imunoglobuline, cijepiti se protiv pneumokoka, što je preporučljivo i kod male djece. Kronični bolesnici također bi se trebali cijepiti protiv gripe, kao i djeca koja su sklona alergijama jer teže čiste viruse iz organizma, pa im bolest duže traje, a pogoršavaju im se alergijske bolesti i astma.
Kod ružne komplikacije – bronhiolitisa nužna je hospitalizacija
"Uredno uzimanje lijeka i kontrole posebno su važne kod manje djece, kod koje se može razviti bronhiolitis, upala koja zahvaća manje bronhe i mahom zahtijeva hospitalizaciju. Djetetu će vjerojatno trebati suportivna terapija, kisik, inhalacije i kortikosteroidi, što može dobiti isključivo u bolnici. Antibiotik nije potreban ako ne dođe do bakterijske infekcije, no tijekom bolesti česta su pogoršanja kad dijete mora dobiti kisik", kaže doc. dr. sc. Davor Plavec iz Dječje bolnice Srebrnjak i dodaje:
"Prilično je česta pojava i da mališan u razdoblju od nekoliko mjeseci ponovno završi na bolničkom liječenju, što ne znači da nije adekvatno liječen. Ova bolest jednostavno ima takav tijek, a češće se razvija i astma, posebno ako postoji predispozicija za alergije. Kad jednom dođe do oštećenja dišnih putova, bolesnici su skloniji razvoju kroničnih dišnih bolesti".
