Mama s foruma Klokanice iskreno je progovorila kako se od rođenja svog sina borila s osjećajem da nešto nije u redu. Opisala je kako je odlučila da sama mora nekako pomoći svom djetetu
Mama pod imenom detektifka na forumu Klokanice otvorila je temu 'Mama zna najbolje' i iskreno ispričala svoju priču. Majka je troje djece: jednog školarca, sada 4-godišnjeg Šimuna i malene djevojčice. Od Šimunovog rođenja borila se s osjećajem da nešto nije u redu. Kad je primijetila da kasni s govorom, odlučila je nešto poduzeti. Kaže da su je doktori uvjeravali da mu ne treba pomoć prije pete godine. Nakon pregleda kod logopeda, na kojem je sama inzistirala, otkrivene su govorne mane, ali je Šimun naručen na sljedeći pregled tek za godinu dana. Tada je odlučila da sama mora nekako pomoći svom djetetu.
"Konkretne dijagnoze još uvijek nema jer je kod Šimuna izraženo više elemenata i problema, što u govoru, što u samom psihomotornom razvoju. Nalazi psihologa i logopeda iz SUVAG-a su da kasni u razvoju godinu i pol te djelomično ima poremećaj senzorne integracije. Što se tiče hiperaktivnosti, mr.sc. Tatjana Novosel-Herceg (kojoj sam neizmjerno zahvalna), nije se u potpunosti složila s tim jer navodi da je tanka linija između dječje znatiželje i hiperaktivnosti, a znamo da je hiperaktivnost dijagnoza."
Ima skoro tri godine, a ne govori
Kaže da sad pohađaju tretmane senzorne integracije i radnu terapiju. Po uputstvima, promijenili su i Šimunovu prehranu. Mlijeko su izbacili, osim rižinog, kao i ugljikohidrate, gluten, slatkiše, grickalice, a ubacili više omege 3. "Svakodnevno mu radim rižino mlijeko, bezglutenski kruh i tjesteninu, kolačiće od zobenih pahuljica i sušenog voća te čips od jabuka. Nismo imali pretjeranih problema zbog regulacije prehrane jer je Šimun dosta zahvalno dijete što se prehrane tiče."
Namirnice koje ne želite na tanjuru svog djeteta
Kaže da je s jedne strane grize savjest jer je svom zlatu oduzela najljepši dio djetinjstva, a s druge strane ostala je ustrajna iz razloga što ju je uvijek mučilo kakva će biti Šimunova budućnost. "Proganjala me misao da nisam napravila ništa i da sam prepustila sve slučaju da bi me moje dijete za 10-15 godina osudilo s pitanjem zašto nisam reagirala kad sam uočila problem, zašto mu nisam pomogla i zašto sam ga od najranije dobi osudila na ograničenja i odbacivanja u društvu. Ta misao me vodila svo ovo vrijeme i još uvijek me vodi. Nadam se, moj Šimune, da mi nećeš zamjeriti što sam ti uskratila igru i zadovoljstvo da bih te vodila na sve moguće preglede, terapije i seanse. Nadam se da ćeš kad odrasteš biti svoj čovjek bez ograničenja i etiketiranja i da ćeš shvatiti da je mama sve ovo žrtvovala radi tebe i da sam dala i dajem svoj maksimum da izvučemo sve najbolje iz tebe."
Željela je poručiti svim roditeljima neka se ne boje i samo slušaju sebe i svoju djecu. "Tu se skrivaju sva pitanja i odgovori."
Pročitajte što je ova hrabra majka napisala:
Što reći? Odakle početi? Naša priča kreće ovako: Šimun, danas četverogodišnjak, drugo je od troje djece u obitelji. Kako je već trudnoća s mojim šašavkom krenula kaotično, tako mi i onaj fini glasić u mojoj duši nije dao mira. Nešto me kopkalo. Stalno ga gledam, promatram, pratim. Nikako zaključiti što mi to ne da mira!? Šimunov psihomotorni razvoj je proticao blago usporeno, ali u granicama normale. Konačno s 2,5 godine otkrivam da je njegov govor katastrofa! Pokoja riječ, rečenice niotkuda. Konačno progovaram da se tu nešto događa, objašnjavam da me onaj majčinski instinkt probudio iz sna i ukazuje na problem.
Prvo me doktori uvjeravaju da je sve dobro, samo je malo ljeniji i ne treba mu stručna pomoć prije pete godine. Molim?!?! Ja kao laik uočavam problem, to je moje dijete s kojim provodim 24 sata i vidim da nešto nije u redu. Uglavnom, djelomično struka zakazuje i uvjeravaju me da umišljam. Ma ne! Ne da mi vrag mira, ustrajna sam u naumu da iskamčim uputnicu za logopeda pa taman i po cijenu svađe s doktoricom. Uspješno dolazim do termina. Došli smo na prvi pregled s 3.5 godine. Otkrivamo “govorne mane”. Idući pregled s 4 godine. Mislim si: "Dobro, ali neće to tako ići."
Naručujem Šimuna u SUVAG-u u Osijeku. Dobili smo termine za logopeda, psihologa i defektologa. Odlazimo na preglede, kad šok za šokom! Šimunove psihološke i logopedske procjene su u zaostatku 1.5 godinu ,hiperaktivnost… Još uvijek sam se dobro držala. Dolazimo kući,nastavljam s aktivnostima. U jednom trenu dolazi moj mali borac dati mami pusu. Pogledam te njegove divne krupne okice pune dječjeg žara. Tu je mama kamen oborena, tu sam se slomila. Povlačim se u svoja četiri zida i ronim suze. "Bože, zašto me kažnjavaš?" Prespavala sam noć (koliko sam mogla) i ujutro ustala pametnija. Iz pozadine malog mozga upalila se lampica: Varaždin, profesor Novosel. Brže bolje uzimam telefon i zovem ga.
S druge strane žice progovara stariji, smireni, ljupki glas. Sva nemirna predstavljam se i u kratkim crtama objašnjavam Šimunovo stanje. "Što? Kakva hiperaktivnost? Ma dajte, gospođo", odgovara ljutito onaj ljupki glasić. "Mijenjajte prehranu! Izbacite mlijeko potpuno iz svakodnevne upotrebe i vidimo se na pregledu!" Tiho odgovaram: "Hvala, vidimo se." Pojavljujemo se u Varaždinu s grčem u želucu i knedlom u grlu. Što nas sad čeka? Suprug i ja ulazimo u prostoriju, a Šimun hrabri kauboj Coco Bill baca se na posao u istraživanje prostorije. Nakon dva sata izlazimo zbunjeni. Sjedamo u auto i putujemo nazad doma.
Suprug i ja samo smo se pogledali i naša su se lica ozarila jednim veeelikim osmijehom! Dobili smo konkretne odgovore, objašnjenja i upute. Žao mi je što se nismo odmah tamo uputili! Prekrasan tim profesionalaca. Predivan pristup djeci i roditeljima! Sasvim drugi princip rada za razliku naših logopeda, i to uspješno odrađuju. Prošlo je dva tjedna od našeg prvog susreta, svakodnevno radimo vježbe koje smo dobili. To nisu klasične govorne vježbe. Ovo je više nalik mikromasaži lica, odnosno djeluje kao podražaj na reflekse. Šimun je prestao sliniti. Inače je znao biti mokar od usta do prsa, postao je smireniji, nije više tornado. Više je nalik nekom laganom maestralu
Vrlo ohrabrujući početak! Imamo još posla i odlazaka, žrtvovanja, odricanja. Nema veza, sve samo da moj tornado bude ok. Nisam posustajala i slušala liječničke preporuke nego sam ipak ostala dosljedna majčinskom instinktu i zbog toga sam ponosna! Ipak mama zna najbolje!
