Slaven Vujić, otac troipolgodišnjeg Vita, djeteta sa senzornim poremećajima, otkriva kako mu se život promijenio nakon sinove dijagnoze, kad se posvetio i udruzi Senzori koju je osnovao kako bi pomogao drugim roditeljima koji imaju djecu s poteškoćama u razvoju
"Sve je lakše kad ti na ramenu sjedi anđeo. Sam od sebe nisam bio ni osobito dobar, ni pun ljubavi, a od smisla sam bio udaljen svjetlosnim godinama. Rječnikom Zvjezdanih staza, Vito me ubacio u warp pogon i ušao sam u sasvim novi svijet. U svijet u kojem moj sin nije dijete s poteškoćama, već moj vodič kroz ljepote galaksije, da ostanem u zvjezdanom kontekstu", napisao je na svom blogu Slaven Vujić, 40-godišnji diplomirani pravnik i otac troipolgodišnjeg Vita, djeteta sa senzornim poremećajima, o kojima se zapravo malo zna.
Ovaj tata ispričao nam je kako se osjećao kad je saznao da njegovo dijete ima poteškoće u razvoju i kako je izgledao put do dijagnoze.
"Otkriće dolazi postupno jer ne postoji ustanova koja će dati čvrstu dijagnozu, precizno i jasno u odnosu na generalne dijagnoze. To može eventualno edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, gdje se čeka barem deset mjeseci pregled. Vitu su dijagnosticirani izostanak govora, usporen psihomotorni razvoj i poremećaj senzorne integracije. Te dijagnoze su nas kao roditelje prilično zbunile, jer tako kao opće nisu omogućile smjernice za daljnje djelovanje", objašnjava tata Slaven te kaže da se kao mogućnost spominjao i autistični spektar.
Znakovi autizma kod beba i predškolaca
Bilo me strah riječi 'autizam'
"Moram priznati da me najviše bilo strah riječi 'autizam'. Do danas sam ipak naučio da je svaka teškoća i zahtjevna i teška, sve dok dijete ima očito odstupanje od redovnog razvoja roditelj se ne može opustiti i zanemarivati tu činjenicu; dijagnoza kao takva nudi samo smjer za dalje, no ona je samo nastavak borbe", kaže tata koji je u prosincu 2014. osnovao udrugu Senzori (udruga za pomoć djeci sa senzornim poremećajima) i tako nakon 15 godina karijere u menadžmentu i nešto manje u odvjetništvu, odlučio napustiti sve.
"Nije bilo moguće baviti se Vitovim problemima paušalno i u intermezzu između poslovnih obaveza. Vitovo stanje je složeno, stručna podrška je relativno loša i nisam mogao dopustiti da mi dijete izgubi priliku za zdravije i sretnije djetinjstvo. Procijenio sam da moram ući u tu borbu, da se moram sustavno educirati kako bi pomogao sinu kvalitetno", objašnjava te dodaje da je udrugu osnovao jer se uvjerio da djeca sa senzornim poremećajima nemaju ni pristup pravovremenoj dijagnostici niti potrebnim terapijama.
"Isto tako, senzorni poremećaji se kod nas često poistovjećuju s ADHD-om ili spektrom autizma, stoga smatram da je potreban razvoj svijesti o senzornim poremećajima kao zasebnim neurološkim stanjima", kaže i dodaje da vodi udrugu i radi na širenju svijesti o senzornim poremećajima te savjetuje roditelje djece koji se susreću sa sličnim ili povezanim dijagnozama.
"Naš cilj je ponuditi kompletnu podršku djeci sa senzornim poremećajima, kao i njihovim obiteljima. Iznimno važnim smatram decentralizaciju skrbi za 'senzornu' djecu i na temelju toga planiramo otvaranje podružnica u većim gradovima", kaže Slaven.
Trenutak spoznaje Vitovog stanja
Najteži trenutak koji je doživio otkad je postao otac, Slaven je opisao i na svom blogu.
"Najteži je svakako bio trenutak spoznaje Vitovog stanja. To je bilo jednog proljetnog dana kada sam u žurbi došao po njega u vrtić. Gledao sam njegovu skupinu kroz staklo i suze su same tekle. On je bio tako drukčiji, u svom svijetu", priča, a ove potresne i iskrene riječi napisao je na svom blogu u postu pod nazivom Dan D – kako sam se slomio i počeo boriti:
Vrijeme sa sinom je najbolje vrijeme koje sam proveo u životu
Osim na blogu, tata Slaven svoje postove objavljuje i na Facebooku, a za svoje pisanje kaže: "Ne pišem ja, piše moj život - tako volim reći. Pišem iskreno o svemu, dajem ljudima u svoj život kako bi njihov bio bolji. Cilj bloga je pomoć djeci i obiteljima. Raduje me da moji tekstovi motiviraju roditelje u njihovoj borbi".
Početkom srpnja ove godine imao jedno neugodno iskustvo kad su ga sa sinom izbacili s trajekta Jadrolinije, što je također opisao na svom blogu. Iako ne živi sa Vitom i njegovom mamom Majom, tata Slaven kaže da ga viđa stalno, kad god želi, a s Vitovom mamom je odličan prijatelj. Vrijeme sa sinom provodi aktivno, u motoričkim vježbama ili odlaze zajedno u parkove i na razna lijepa mjesta.
"Trudim se da upozna svijet iako se ponekad čini da ga uopće ne registrira. Vrijeme sa sinom je najbolje vrijeme koje sam proveo u životu, neovisno o tome što nekad zna biti jako teško", kaže i dodaje je biti tata najljepša stvar na svijetu, a svim roditeljima poručuje: "Ne prepričavajte život nego ga živite u svakom trenutku sa svojom djecom".
