Vrtić Razvoj od 2. do 6. godine 04. veljače 2020.

Kad te dijete natjera da vičeš: 10 koraka za smirenje, povezivanje i učenje

Foto: Shutterstock
klokanica postala miss7mama.24sata.hr

Misliš li da će ti trebati osobni trener emocija kako bi prestala s vikanjem? Srećom, već ga imaš - sebe!, piše Martina Jurilj, magistra edukacijske rehabilitacije

Svako dijete barem jednom jako izludi svoje roditelje. Djeca, koja imaju jaku volju, čine to i češće. 

Kako ti reagiraš u teškim trenucima kada te tvoje dijete izludi?

  • Odupireš se vikanju tako što najprije smiruješ samu sebe. 
  • Izvičeš se na svoje dijete, a poslije osjećaš grižnju savjesti.

Drugim riječima, kada te tvoje dijete izludi možeš eskalirati uznemirenost ili se pokušati vratiti u središte, kako bi smirila oluju.

Većina mama misli da nije u redu vikati na svoje dijete, ali ponekad se dogodi i ta kobna situacija kada su barem jednom povikale jer nije postojao drugi način da privuku pažnju djeteta. Istina je da vikanje plaši djecu. Kada vikneš na svoje dijete, ono se uplaši i u tom trenutku prestane učiti i slušati sve što mu pokušavaš reći ili ga naučiti. 

Što zapravo radiš svom djetetu dok vičeš na njega?

Ako se dijete ne boji tvoga bijesa, to je pokazatelj da je previše vidjelo i razvilo obranu protiv njega - i protiv tebe. Bez obzira pokazali oni to ili ne, naš bijes gura djecu od nas. 

Možeš postati roditelj koji nikad ne viče na svoju djecu. Kako?

Vjerovala ili ne, postoje domovi u kojima roditelji ne podižu glas na svoju djecu. Ne mislim na hladno domaćinstvo, u kojem se ne izražavaju emocije - svi znamo da to nije dobro za nikoga. I ne mislim da ti roditelji imaju savršenu djecu ili su savršeni roditelji. Nema toga. 

Možda te zanima... Vikanje na dijete ne pomaže: Isprobaj pet djelotvornih metoda Vrtić

Misliš li da će ti trebati osobni trener emocija kako bi prestala s vikanjem? Srećom, već ga imaš - sebe! 

 | Author: Shutterstock Foto: Shutterstock

U stvari, jedini način da postaneš roditelj kakav želiš biti jest da samoj sebi pristupiš suosjećajno. Za većinu nas to znači ponovno odgajati sebe, učenje o sebi s ljubavlju kroz vlastite emocije, tako da ih ne izlažemo svojoj djeci. Kako?

Prema dr. Lauri Markham, kliničkoj psihologinji i osnivačici portala Aha! Parenting i autorici knjige "Peaceful Parent, Happy Kids: How to Stop Yelling and Start Connecting” postoje načini kojima možemo promijeniti svoje reakcije. 

1. Obećaj svom djetetu da ćeš mu se obraćati s poštovanjem. (Tko će te drugi smatrati odgovornom?) Reci djetetu da učiš regulirati svoje emocije i možda ćeš pogriješiti - ali ćeš u tome postati sve bolja.

2. Shvati da je naš posao br. 1 kao roditelj upravljati vlastitim emocijama, tako da možemo biti model u emocionalnoj regulaciji i možemo pomoći svom djetetu da nauči upravljati svojim emocijama. Djeca uče empatiju kada suosjećamo s njima. 

3. Ne zaboravi da će se dijete ponašati poput djece - to je njegov posao! Oni su nezreli ljudi, uče. Oni guraju granice da vide što je čvrsto. Eksperimentiraju sa snagom tako da mogu naučiti odgovorno je koristiti. Prednji korteks mozga neće biti u potpunosti razvijen do 25. godine, pa djecu često preuzmu njihove emocije, što znači da ne mogu razmišljati ispravno kada su uznemireni. I, poput drugih ljudi, djeca ne vole da ih se kontrolira.

Možda te zanima... 4 načina na koje roditelji mogu upravljati 'lošim' ponašanjem svog djeteta Vrtić

4. Prestani sa skupljanjem „paljevine“ – gomilanjem bijesa ili ljutnje kada imaš loš dan. Umjesto toga, stani, preuzmi odgovornost za vlastito raspoloženje, pruži sebi ono što ti treba da bi se osjećala bolje i prebaci se na sretnije mjesto. U redu je imati loš dan, ali trebaš znati pustiti te neugodne emocije, a ne ih skupljati u sebi kako bi ih na kraju dana izbacila na svoje dijete. 

5. Imaj razumijevanja kada dijete izrazi emociju - bilo koju emociju - tako će početi prihvaćati vlastite osjećaje, što je prvi korak u učenju upravljanja njima. Jednom kada djeca mogu upravljati svojim emocijama, mogu upravljati svojim ponašanjem. 

6. Ostani smirena i pokušaj sagledati stvari iz djetetove perspektive, čak i dok postavljaš pravila i ograničenja. Kad djeca vjeruju da smo na njihovoj strani, žele se "ponašati", tako da više prihvaćaju naše granice, a naše strpljenje ne guraju tako često na rub.

7. Kada se razljutiš, stani. Ne govori. Ne poduzimaj ništa i ne donosi nikakve odluke. Diši duboko. Udahni duboko nekoliko puta. Ako si već krenula vikati, zaustavi se usred rečenice. Ne nastavljaj dok nisi mirna. 

8. Udahni i samo primijeti svoje osjećaje. Otiđi iz situacije ako je moguće; u suprotnom, popij malo vode ili umij lice vodom da bi skrenula pažnju s djeteta na svoje unutarnje stanje. Ispod te ljutnje se krije strah, tuga i razočaranje. Pusti da se sve to dobro slegne i samo diši. Pusti suze ako trebaš. Jednom kada se prepustiš osjećaju ljutnje - bez poduzimanja akcija - bijes se samo topi.

9. Pronađi svoju mudrost. S ovog mirnijeg mjesta sagledaj situaciju objektivno i želi ono što je najbolje za sve u toj situaciji. Poslušaj svoju najbolju i najmirniju verziju sebe. Što ona kaže? Može li ti dati savjet da stvari vidiš drugačije, poput "ne moram ovdje pobijediti“... Mogu mu dopustiti da pobijedi ovu bitku.“ Što bi najbolja verzija tebe predložila da stvari postanu bolje? Što trenutno možeš učiniti? 

Možda te zanima... Smirujuće roditeljstvo: Kako se nositi sa strahom i tjeskobom Roditelji

10. Kreni pozitivno s ovog mirnijeg mjesta. To može značiti da tražiš dijete za ispravak. To može značiti da ćeš se ispričati. To može značiti da pomažeš svom grčevitom djetetu s njegovim osjećajima, tako da se ono može dobro isplakati, i oboje možete imati bolji dan. To može značiti da prepustiš kućanske poslove i samo se uvučeš pod pokrivač sa svojim djetetom i hrpom knjiga dok se oboje ne osjećate bolje. Samo napravi jedan korak prema pomaganju svima da se osjećaju i rade još bolje - uključujući i sebe. 

Loše vijesti? Ovo je teško. Potrebna je ogromna samokontrola i naći ćeš se u neredu iznova i iznova. Ne odustaj.

Dobre vijesti? Funkcionira. Sve je lakše i lakše zaustaviti se dok vičeš, a zatim prestati i prije nego što kreneš. Samo se nastavi kretati u pravom smjeru. U smjeru mirnije verzije sebe. U jednom ćeš trenutku shvatiti da su prošli mjeseci od kada si povisila svoj glas na nekoga. 

Bolje vijesti? Tvoje dijete će se transformirati, točno pred tvojim očima. Vidjet ćeš ga kako naporno kontrolira sebe kada se naljuti, umjesto da udara i viče. Vidjet ćeš svoje dijete kako više surađuje. I vidjet ćeš ga da te može poslušati – i kada nisi povisila svoj glas. 

Možda te zanima... Kod dječje frustracije najvažnije je kako se roditelj osjeća, a ne što radi Vrtić

Komentari 0

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.