Možda će te iznenaditi činjenica da Montessori vrtići ne 'prakticiraju' dijeljenje. Jedan od glavnih razloga je taj da Montessori odgojitelji žele da se djeca nečim bave sve dok im njihova koncentracija to dopušta, a drugi da je čekanje jako važna životna vještina
Kao što već vjerojatno znaš, biti sudac kraj djece je manje više gubitna situacija. Najčešće ne postoji način koji će zadovoljiti sve prisutne ili koji će svima izgledati pravedan. Jako često zapravo ni nema načina pomoću kojeg možemo dešifrirati što se dogodilo ili tko je prvi uzeo tu igračku.
Nije tvoja krivica, djeca jednostavno imaju snažan i često nerazuman osjećaj pravde. Tako jako žele da si na njihovoj strani, a s druge strane - još uvijek uče kako vidjeti stranu druge osobe. Mnoge frustrirajuće dječje svađe događaju se upravo zbog incidenata dijeljenja, odnosno nedijeljenja.
Ne postoji ništa loše u dijeljenju, to je prekrasna ideja i jako važan koncept. Međutim, problem je što je dijeljenje nejasno. Ne postoje određena pravila, a to može biti poprilično zbunjujuće i frustrirajuće maloj djeci.
Zamisli da si zaista zadubljena u projekt na svom laptopu, ali odjednom moraš prestati s onim što radiš i predati svoj kompjuter prijatelju jer je njegov red i lijepo je dijeliti. Ili zamisli da kuhaš večeru, ali odjednom moraš predati svoj najbolji nož jer je nečiji red. Što kad ne bi mogla nositi svoju najdražu haljinu jer ju trebaš dijeliti? Koliko bi to bilo frustrirajuće? Gotovo i nezamislivo jer tako odrasli svijet ne funkcionira.
Čekanje je važna životna vještina
Igra je dječji posao i jednako je frustrirajuća za njih u nekim trenucima. Možda će te iznenaditi činjenica da Montessori vrtići ne 'prakticiraju' dijeljenje. Zapravo djeca dijele sve što je u prostoru vrtića, ali nikada ih nitko neće pitati da prestanu raditi ono što rade jer netko drugi to želi raditi. Jedan od glavnih razloga je taj da Montessori odgojitelji žele da se djeca nečime bave sve dok im njihova koncentracija to dopušta.
Dvogodišnjaci nisu tako 'grozni' - oni samo uče kako biti ljudi
Još jedan razlog je da je čekanje jako važna životna vještina. Montessori vrtići namjerno imaju po jedan primjerak svega kako bi djeca naučila čekati ili izabrala nešto drugo kada ono što žele nije dostupno. I zato, umjesto da pitaju djecu da dijele, imaju jednostavno pravilo - ako se netko s nečime igra ili radi na nečemu, to trenutno nije dostupno.
"Kada djeca vide da je određeni materijal natrag na polici, znaju da ga mogu uzeti. Rijetko kada dođu do nas pitajući nas mogu li doći na red za nešto jer je pravilo jako jednostavno i znaju koji će biti naš odgovor", rekla je Christina Clemer, Montessori odgojiteljica.
'Moje dijete ne mora dijeliti igračke s vašom djecom'
"Ponekad se radi o nekom jako uzbudljivom novom materijalu u vrtiću i jako željnom djetetu koje se jedva može suzdržati od svoje želje. U ovom slučaju predlažemo djetetu da pita osobu koja trenutno koristi materijal da ga obavijesti kada je gotova kako bi se red izmijenio. Drugo dijete se gotovo uvijek ljubazno složi s takvim dogovorom."
Kako razgovarati s djetetom koje ne želi dijeliti?
Odgojiteljica objašnjava kako je razgovor o dijeljenju puno puta od velike koristi, primjerice kada tvom djetetu dođe drugo dijete na igru i to dijete će htjeti dijeliti svoje igračke. Ako želiš izbjeći bilo kakvu borbu, uvijek se možeš dogovoriti s djetetom da pospremite igračke koje ne želi dijeliti.
Također možeš razgovarati o dijeljenju kada su u pitanju potrebiti ljudi i objasniti djetetu zašto je važno pomoći drugima kada smo u mogućnosti.
No ako konstantno slušaš rečenice poput: "Jesam li sada ja na redu?" ili "Ona se već dugo igra s autićem, kad ću ja moći?" - možda će ti pomoći sljedeći savjet odgojiteljice.
"Jednostavno objasni da će igračka biti dostupna kada je drugo dijete gotovo s njezinim korištenjem, ali drugo dijete je može koristiti koliko god želi. Tada pomozi djetetu pronaći nešto drugo što će raditi. Također pomaže ako pokažeš razumijevanje za frustraciju s kojom se dijete nosi. Možeš reći nešto poput: 'Teško je čekati. Jutros sam se htjela otuširati, ali morala sam pričekati da tata bude gotov s tuširanjem. Ali čekanje je nešto što svi moramo vježbati.' To pokazuje djetetu da ne odbacuješ njegove osjećaje, ali da je čekanje dio života."
Učenje čekanja za nešto što želimo je teško, ali ne treba biti konstantna borba. Pokušaj izdvojiti sebe iz ove jednadžbe i postavi pravilo koje je dovoljno jednostavno da se dijete može s njime samo nositi.
