Ono što tvoje dijete jede već s dvije godine moglo bi imati dugoročne posljedice na to kako razmišlja i uči nekoliko godina kasnije, pokazuje novo istraživanje.
Znanstvenici su otkrili da su djeca koja su u dobi od dvije godine češće jela ultraprerađenu hranu imala niže rezultate na testovima inteligencije sa šest i sedam godina. I to čak i nakon što su uzeli u obzir niz važnih čimbenika poput obrazovanja roditelja, socioekonomskog statusa, trajanja dojenja, pohađanja vrtića i poticajnog okruženja kod kuće.
Kako je provedeno istraživanje?
Studija se temeljila na podacima velike dugoročne analize koja prati tisuće djece rođene u južnom Brazilu. Kada su djeca imala dvije godine, istraživači su detaljno analizirali njihove prehrambene navike. U ranoj školskoj dobi procjenjivali su njihove kognitivne sposobnosti, piše Newsweek.
Umjesto da proučavaju pojedine nutrijente, fokusirali su se na cjelokupne prehrambene obrasce. Izdvojili su dva dominantna tipa prehrane:
- „Zdravi“ obrazac – grah, voće, povrće, dječje kašice i prirodni voćni sokovi
- „Nezdravi“ obrazac – grickalice, instant rezanci, slatki keksi, bomboni, gazirana pića, kobasice i prerađeno meso
Djeca čija je prehrana više odgovarala ovom nezdravom obrascu imala su niže IQ rezultate nekoliko godina kasnije.
Jedno od važnih pitanja kod ovakvih istraživanja jest: može li na rezultate utjecati nešto drugo? Primjerice, obrazovanje roditelja ili obiteljsko okruženje?
Profesorica Thayna Flores, jedna od autorica studije, naglasila je da su istraživači uzeli u obzir brojne čimbenike koji mogu utjecati na razvoj djeteta. Iako IQ roditelja nije bio izravno mjeren, korišteni su pokazatelji kućnog okruženja, poput razine poticaja kod kuće i pohađanja predškolskog programa.
Zanimljivo, zdravi obrazac prehrane nije bio povezan s višim IQ-om. No, kako objašnjava Flores, to je vjerojatno zato što je većina djece ionako redovito konzumirala zdravije namirnice.
„Otprilike 92 posto djece redovito je jelo četiri ili više namirnica koje karakteriziraju zdravi obrazac prehrane“, istaknula je.
Drugim riječima, razlike je bilo lakše uočiti kod povećane konzumacije nezdrave hrane nego kod zdrave, koja je već bila široko zastupljena.
Istraživanje je pokazalo i nešto posebno važno: negativni učinak nezdrave prehrane bio je izraženiji kod djece koja su već imala određene biološke izazove poput slabijeg rasta, niže tjelesne težine ili manjeg opsega glave u ranoj dobi.
To sugerira da se loša prehrana može „nadovezati“ na postojeće teškoće i dodatno otežati kognitivni razvoj.
Kako ultraprerađena hrana može utjecati na mozak?
Iako ova studija nije izravno istraživala biološke mehanizme, ranija istraživanja upućuju na moguće objašnjenje. Prehrana bogata ultraprerađenom hranom može potaknuti upalne procese u tijelu, povećati oksidativni stres te utjecati na osjetljivu vezu između crijeva i mozga.
Za Flores je poruka jasna: „Moramo obratiti pozornost na rastuću konzumaciju ultraprerađene hrane. Jače mjere sada mogu pomoći u sprječavanju njezine konzumacije, osobito u ranom djetinjstvu.“
Ne radi se o tome da dijete nikada ne smije pojesti keks ili grickalice. Ali ako ultraprerađena hrana postane svakodnevica, dugoročne posljedice mogle bi biti ozbiljnije nego što mislimo.
