Vrsta razgovora koju roditelji vode sa svojom djecom — dijalog koji se, kako su istraživači otkrili, razlikuje ovisno o socioekonomskom statusu — može uvelike utjecati na djetetov akademski put.
Djeca iz imućnijih obitelji u pravilu postižu bolje rezultate na akademskim testovima od djece iz siromašnijih kućanstava. To zapravo i nije neko iznenađenje — bolji pristup kvalitetnom obrazovanju, primjerice, igra veliku ulogu u tome. Ono što jest iznenađujuće jest da su istraživači utvrdili kako je jezični razvoj u ranom djetinjstvu jedan od najboljih pokazatelja kasnijeg uspjeha u školi, ali i jedan od ključnih faktora obrazovne nejednakosti.
Zašto? Sve se svodi na izloženost riječima. I to pravim riječima. Prema istraživanjima, tajna koju imućniji roditelji koriste za odgoj uspješne djece krije se u načinu na koji razgovaraju s njima.
Naime, pokazalo se da vrsta razgovora koju roditelji vode sa svojom djecom — dijalog koji se, kako su istraživači otkrili, razlikuje ovisno o socioekonomskom statusu — može uvelike utjecati na djetetov akademski put.
Nekoć su stručnjaci smatrali da je ključan faktor količina riječi kojima su djeca izložena. U ranim 1990-ima nastala je teorija o tzv. "raskoraku od 30 milijuna riječi", koja je tvrdila da djeca iz siromašnijih obitelji do treće godine čuju 30 milijuna riječi manje od djece iz srednje klase. Smatralo se da bi ta razlika mogla ograničiti njihov rječnik i kasnije otežati uspjeh u školi. No, pokazalo se da nije stvar samo u količini riječi.
Brojna istraživanja pokazuju da je upravo vrsta jezika kojoj su djeca izložena u prvim godinama života presudna za njihov razvoj. Studija iz 2017. godine s Massachusetts Institute of Technology (MIT) pokazala je da roditelji s nižim prihodima općenito manje razgovaraju s djecom na interaktivan način od onih s višim prihodima. Istraživači su putem MRI skeniranja mozga djece u dobi od četiri do šest godina pratili kako njihove moždane regije reagiraju tijekom pričanja priča. Djeca koja su bila uključena u dvosmjerni razgovor s roditeljima pokazivala su veću aktivnost u dijelovima mozga odgovornima za jezik i učenje.
Zaključak? Nije dovoljno samo razgovarati s djecom — ključno je razgovarati s njima na interaktivan način. To je nešto što svaki roditelj može raditi, bez obzira na financijsku situaciju.
Osim toga, istraživanja su pokazala da način na koji roditelji odgovaraju na dječja pitanja također može imati značajan utjecaj. Katelyn Kurkul, profesorica razvoja djece na Merrimack Collegeu, proučila je kako roditelji iz različitih socioekonomskih slojeva odgovaraju na znatiželju svoje djece. U eksperimentu s djecom od tri do pet godina koristili su set za izradu jednostavnog električnog kruga koji pali žarulju. Djeca su postavljala pitanja poput "Kako radi prekidač?".
Razlike nisu bile u pitanjima, već u odgovorima roditelja. Roditelji iz imućnijih obitelji češće su koristili tzv. mehanistički jezik, objašnjavajući koncepte detaljno. Primjerice, na pitanje "Kako radi prekidač?", odgovor bi mogao biti: "Prekidač zatvara strujni krug. Kada ga uključiš, krug se zatvara i struja prolazi do žarulje." Roditelji s nižim primanjima češće su davali jednostavne, manje informativne odgovore, poput: "Pritisneš ga i upali se."
Također, roditelji s višim obrazovanjem rjeđe su koristili kružne odgovore koji ne nude dodatne informacije. Na primjer, ako dijete pita "Gdje je tata?", kružni odgovor bio bi "Otišao je van." S druge strane, objašnjenje poput "Tata je otišao u trgovinu da kupi mlijeko i hranu" daje djetetu korisniji kontekst i poticaj za daljnja pitanja.
Osim samog jezika, djeca imućnijih roditelja imaju češće priliku posjećivati muzeje i sudjelovati u aktivnostima koje obiluju novim pojmovima, dok su djeca iz siromašnijih obitelji rjeđe izložena takvim iskustvima.
Međutim, istraživanja pokazuju da svi roditelji, bez obzira na obrazovanje i financijsko stanje, ponekad podcjenjuju kapacitet svoje djece za razumijevanje kompleksnih informacija. Kurkul napominje da roditelji često skraćuju ili pojednostavljuju odgovore jer misle da djeca neće razumjeti. No, djeca su itekako gladna znanja.
Ako dijete pita kako radi strujni krug, možda neće shvatiti sve detalje, ali će zapamtiti da se svjetlo pali kada se dijelovi spoje.
Najvažnija poruka ovog istraživanja? Kvaliteta razgovora s djecom daleko je bitnija od same količine riječi kojima su izložena. Kada dijete postavi pitanje, roditelj bi trebao odvojiti nekoliko sekundi da razmisli prije nego što odgovori, umjesto da odmah ponudi brz i površan odgovor.
Osim toga, ako ne znate odgovor na pitanje, umjesto "Ne znam", bolja opcija je: "Ne znam, ali hajdemo to zajedno istražiti." Time ne samo da potičete dječju znatiželju, već im pokazujete da je u redu ne znati sve, ali i da je uvijek moguće naučiti više, piše Yourtango.
