Školarci 11. ožujka 2025.

Psihologinja: 'Današnji sustav ocjenjivanja djeci šalje potpuno pogrešne poruke'

Foto: Unsplash+
klokanica postala miss7mama.24sata.hr

Školski sustav ima mnogo nedostataka, i s tim se svi možemo složiti, a stručnjaci često ističu kako djeci ne nosi puno toga dobrog. Evo što nam je o tome rekla psihologinja Iva Pjaca.

Odrastanje danas i prije nekoliko desetljeća nije niti približno jednako. Kako se razlikuje djetinjstvo samo po sebi i sve što ono sa sobom nosi, tako se razlikuje i naš pristup djetinjstvu i djeci. Puno toga smo promijenili, na puno toga utjecali, neke smo stvari popravili, neke pokvarili, a o puno tog sve više učimo, spremni smo prihvatiti mišljenje i upute nekog tko zbog svog poziva ili svojih godina možda zna bolje u ovom vremenu koje je sada.

Možda te zanima... Počeli nacionalni ispiti za četvrtaše i osmaše: ne ocjenjuju se, niti utječu na ocjene učenika Školarci

Ono što se nije promijenilo gotovo uopće, čini nam se, je školski sustav i sve ono na što on utječe. Ocjene su danas jedan od glavnih problema djece i mladih i često se sve svodi upravo na to. Ocjene su te koje utječu na raspoloženje, na mentalno zdravlje, na obitelj, pa često i život. Ocjene, možemo se svi složiti, danas imaju preveliku moć na djecu, i to na pogrešan način, te stvaraju pogrešnu sliku o djeci, slaže se i psihologinja Iva Pjaca.

Ono što današnjoj djeci predstavlja veliki problem, smatra Pjaca, su visoka očekivanja roditelja i društva.

„Djeca su danas pod velikim pritiskom – od školskih obaveza do sportskih i izvanškolskih aktivnosti. Očekuje se da budu izvrsna u svemu, a pritom često nemaju dovoljno vremena za odmor i igru“, ističe Pjaca, naglašavajući da je slobodna igra nešto što djeci nedostaje najviše od svega tijekom odrastanja. „Stres kojem su izložena može dovesti do osjećaja nesigurnosti, straha od neuspjeha i niskog samopouzdanja.“

Jedno od rješenja je, smatra ona, djeci dati više slobodne igre, manje pritiska i više emocionalne podrške.

„Djeca trebaju prostor za istraživanje svijeta svojim tempom, bez stalnih usporedbi i natjecanja. Umjesto da ih zatrpavamo obavezama, trebamo im pružiti prilike za kreativno izražavanje, interakciju s vršnjacima i razvoj unutarnje motivacije“, ističe Pjaca.

Iako kao roditelji nismo toga često svjesni, pod pritiskom svega drugog i znanjem kako to izgleda iz jednog drugog kuta, često stvaramo pritisak na djecu zbog ocjena i uspjeha u školi. Nekad je to nesvjesno, nekad svjesno, ali je činjenica da djeci to ne čini dobro. Ono što nam se savjetuje kao ispravan pristup odmalena, trebamo primijeniti i na školovanje.

„Kao roditelji trebamo fokus preusmjeriti s rezultata, odnosno ocjena, na proces učenja i trud koji je dijete uložilo. Cilj nije samo imati dobre ocjene, već razviti ljubav prema učenju.“

Ne potiče trud i razvoj, nego cijeni ocjene

No, iako to zvuči ispravno u teoriji i znamo da bi tako i trebalo biti, isto tako znamo i da često iz svoje perspektive shvaćamo da loše ocjene, koliko god one bilo pogrešno mjerilo, povlače sa sobom puno toga kasnije u životu, pa taj svoj stav i osjećaj pretačemo u pogrešne rečenice i pogrešne postupke. A znamo da je greška – u sustavu.

„Sustav ocjenjivanja kakav danas poznajemo zapravo djeci šalje potpuno pogrešne poruke. Umjesto da ih potiče na trud, učenje i osobni razvoj, često ih motivira isključivo na 'lov na petice' i izbjegavanje grešaka. Problem je što ovakav sustav ne cijeni proces, već samo rezultat, što dugoročno može imati negativne posljedice na djetetov odnos prema učenju i radu“, ističe psihologinja, napominjući da djeca vrlo brzo shvate da ocjene nisu uvijek odraz uloženog truda.

 | Author: Unsplash+ Foto: Unsplash+

„Nekad dobiju odličnu ocjenu uz minimalan trud (ako su prirodno talentirana za neki predmet ili ako su 'pogodili' pitanja na testu), dok u nekim slučajevima mogu uložiti iznimno puno truda i rada, a svejedno dobiti lošu ocjenu. Ova poruka je opasna jer djecu uči da trud nije važan – ako mogu uspjeti bez napora ili, s druge strane, uložiti puno truda i svejedno ne uspjeti, zašto bi se uopće trudili?“

Mi kao odrasle osobe, ističe, znamo da je u stvarnom životu trud često važniji od talenta. Štoviše, postoji cijeli niz izreka na tu temu. Mi znamo da osobe koje su uporne i ne odustaju pred izazovima puno češće postižu uspjeh. S druge strane, usprkos tome, ističe Pjaca, školski sustav ovu lekciju ne prenosi djeci.

„Umjesto da nagrađuje trud, kreativnost i kritičko razmišljanje, fokus je na ispravnim odgovorima i kvantificiranju znanja kroz ocjene“, zaključuje psihologinja, koja nam je za kraj dala nekoliko savjeta.

Evo što kao roditelji možemo napraviti:

1. Promijeniti perspektivu kod kuće

Roditelji mogu djetetu slati drugačije poruke od škole. Umjesto pitanja „Koju si ocjenu dobio/la?“, mogu pitati „Kako si se osjećao/la na testu?“, „Što ti je bilo lako, a što teško?“, „Što si novo naučio/la?“.

2. Pohvaliti trud, ne rezultat

Važno je djeci pokazati da je proces učenja ono što vrijedi, a ne samo konačna ocjena.

3. Graditi otpornost na neuspjeh

Umjesto da se loša ocjena doživljava kao katastrofa, trebamo je koristiti kao priliku za učenje i razvoj. Možete se jednom tjedno osvrnuti na to da "slavite neuspjeh" svih ukućana gdje svatko od vas podijeli nešto što mu taj tjedan nije uspjelo i što je iz toga naučio. Poanta je da zapravo ne radimo dramu iz naših grešaka nego ih normaliziramo jer su one dio naših života (i djece i odraslih) i iz njih učimo i rastemo.

Za kraj, Iva Pjaca napominje: „Sustav se možda neće promijeniti preko noći, ali ako roditelji i učitelji počnu poticati unutarnju motivaciju za učenje umjesto vanjske (ocjena), djeca će imati zdraviji odnos prema obrazovanju.“

Možda te zanima... Mentalne poremećaje mladih ne prepoznajemo na vrijeme: 'Rekla sam da sam loše. Roditelji su rekli da imam sve i pretjerujem' Školarci

 

Komentari 0

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.