Većina roditelja želi naučiti djecu kako biti oprezna, ali bez stvaranja straha. Stručnjaci zato sve više naglašavaju da fokus ne bi trebao biti samo na “strancima”, nego na prepoznavanju ponašanja i situacija koje nisu sigurne za dijete.
Većina roditelja odrasla je uz dobro poznato pravilo: “Ne pričaj sa strancima.” Godinama se upravo to smatralo glavnim načinom kako djecu naučiti sigurnosti. No stručnjaci danas upozoravaju da takav pristup više nije dovoljan i da djeci može stvoriti pogrešnu sliku o tome kako opasnost zapravo izgleda.
Problem je u tome što osobe koje žele nauditi djeci vrlo često nisu potpuni stranci. Djeca ih često poznaju, viđaju ili ih doživljavaju kao “sigurne” odrasle osobe.
Zbog toga stručnjaci sve češće naglašavaju da djecu treba učiti prepoznavati opasna i manipulativna ponašanja jer osobe koje mogu ugroziti dijete često djeluju ljubazno, zabavno i potpuno bezazleno.
Djeca često zamišljaju opasne ljude potpuno drukčije
Djeca svijet promatraju puno doslovnije od odraslih. Ako kroz crtiće, filmove i priče stalno vide negativce koji izgledaju strašno ili se ponašaju agresivno, prirodno je da vjeruju kako će i opasna osoba u stvarnom životu izgledati upravo tako.
No psihoterapeutkinja i profesorica dr. Cynthia Vejar upozorava da stvarnost izgleda potpuno drukčije.
„Djeca trebaju znati da opasna osoba može djelovati vrlo prijateljski, velikodušno i ljubazno, ali da vanjski dojam ne mora odgovarati onome kakva je osoba zapravo“, objašnjava za Parents.
Takve osobe često pokušavaju brzo steći povjerenje djeteta kroz pažnju, poklone ili osjećaj posebnosti.
Kako djeci objasniti da opasnost ne izgleda uvijek opasno?
Stručnjaci objašnjavaju da manipulativne osobe često postupno testiraju granice i pokušavaju steći kontrolu nad djetetom.
To može izgledati sasvim bezazleno:
- daju poklone
- dopuštaju stvari koje roditelji inače ne dopuštaju
- traže da nešto ostane “tajna”
- pokušavaju odvojiti dijete od drugih
- ili govore da “pravila ovaj put ne vrijede”.
Dr. Vejar upozorava da takve osobe često koriste tajne, osjećaj krivnje ili zbunjenost kako bi zadržale kontrolu nad djetetom.
Bivši CIA-in agent Dale Bendler dodaje da osobe koje manipuliraju djecom s vremenom mogu postati i fizički opasne.
Djecu treba učiti da vjeruju svom osjećaju
Dječja psihijatrica dr. Stacey Doumas ističe da je jedna od najvažnijih stvari naučiti djecu da vjeruju vlastitom osjećaju kada im nešto djeluje čudno ili neugodno.
Djeca često instinktivno osjete kada nešto “nije u redu”, čak i ako ne znaju objasniti zašto.
„Važno je djeci jasno dati do znanja da uvijek smiju reći ‘ne’ i udaljiti se iz situacije koja im stvara nelagodu“, objašnjava.
Roditelji bi djeci trebali ponavljati:
- da ne moraju biti pristojna ako se osjećaju ugroženo
- da smiju vikati i privući pažnju
- da mogu potražiti pomoć odrasle osobe kojoj vjeruju
- i da nikada ne moraju čuvati tajne zbog kojih se osjećaju loše ili uplašeno.
Situacije koje mogu biti upozorenje
Stručnjaci upozoravaju da djeca trebaju znati prepoznati određena ponašanja odraslih koja nisu primjerena.
Primjerice, dijete bi trebalo biti oprezno ako odrasla osoba:
- traži pomoć od djeteta umjesto od druge odrasle osobe
- nudi poklone ili novac bez razloga
- želi da nešto sakrije od roditelja
- govori da pravila “vrijede samo ovaj put”
- pokušava dijete odvojiti od drugih
- ili prijeti da će se nešto loše dogoditi ako nekome kaže istinu.
Stručnjakinja za sigurnost djece dr. Michelle Ruda ističe kako djecu treba učiti da budu svjesna svoje okoline i potencijalno opasnih situacija ne samo uživo, nego i online.
