Broj kućnih poroda u visokorazvijenim zemljama raste i raste, a u Nizozemskoj doseže svoj vrhunac, u Hrvatskoj je još uvijek - tabu tema o kojoj se definitivno ne govori dovoljno. Događaju li se kućni porodi u Hrvatskoj i koje su njihove okolnosti? O temi smo porazgovarali s Ivanom Zorić, na internetu poznatoj pod imenom Moja primalja, koja je prva primalja koja u Hrvatskoj obavlja kućne porode te ima privatnu praksu primaljske njege unutar koje skrbi o trudnicama, novorođenčadi i bebama do 6. tjedna života, kada završava babinje.
Dok su u ostatku Europe takve privatne prakse već godinama dio svakodnevice, u Hrvatskoj se o njima još uvijek - šapuće. Što se smije, a što se ne smije? U međuvremenu, mame i bebe čekaju na pomoć usklađenu sa svjetskim standardima.
‘’Nakon 26 godina radnog staža, došlo je vrijeme da svojim znanjem i iskustvom ponudim ono što na tržištu do sada nije postojalo - privatna primaljska njega. U bolničkom sustavu, tijekom skoro tri desetljeća, stjecala sam iskustvo na raznim poljima, a sada je došlo vrijeme da pomognem mladim mamama i bebama na jedan posve nov način, onakav kakav je u Europi normalan već godinama unatrag. Žene se i kod nas odlučuju na kućne porode. Ne jer je hitno, ne jer moraju, već - žele. I trebale bi imati pravo birati, kao i svugdje u svijetu. Dapače, Odbor za uklanjanje diskriminacije žena već je davno Hrvatskoj preporučio da uvede mogućnost planiranog poroda kod kuće još 2017. godine, ali ništa se nije dogodilo već šestu godinu. Iako se kućni porodi događaju, statistički, 1-2 tjedno,'' kaže nam Ivana koja se na novi smjer u karijeri nije lako odlučila.
‘’Vjerujem da kao društvo možemo i moramo pružiti bolje ‘’korisničko iskustvo’’ i kvalitetniju podršku trudnicama, majkama. Od edukacije o trudnoći i postpartumu, do konkretne njege i pomoći u prvim danima u kojima često vlada i hormonalni i organizacijski kaos, poteškoće s dojenjem pa sve do opcija kućnih poroda. Neke žene se na njih odlučuju jer imaju medicinske traume, druge jer žele biti okružene najmilijima. Mnogo je razloga i svaki je vrijedan pažnje, ali sustav ne sluša. Primaljama porode nije dopušteno raditi izvan sustava što je potpuno nečuven i težak izazov’', ističe Ivana koja je svoje usluge u konačnici odlučila ponuditi i tako učiniti sve što je u njenoj moći.
U svom je timu okupila suradnike koje se brinu da njena primaljska njega bude poduprta brojnim stručnjacima - laboratorijima, ginekolozima, pedijatrima, fizioterapeutima, kineziolozima i svime onime što trudnici, rodilji, mami može trebati i služiti.
Kućni porođaj u Hrvatskoj nije ilegalan, nego nereguliran
Ivana, kao vlasnica Moje primalje i primalja prvostupnica, ima brojne kompetencije koje se u Hrvatskoj često degradiraju. One se kreću od utvrđivanja trudnoće, samostalnog vođenja poroda, šivanja epiziotomije pa sve do procjene stanja novorođenčeta po Apgaru, a na porode dolazi u društvu doula, asistentica te sa svom potrebnom opremom. Međutim, sustav je nemilosrdan.
Kućni porod u Hrvatskoj nije ilegalan, on je jednostavno nereguliran, a u medijima često završe baš pitanja - sigurnosti koja su najčešće produkt neinformiranosti. ‘’Sigurnost na kućnom porodu nikada nije bila veća nego danas. Istraživanja provedena na uzorku od čak 50 tisuća žena pokazala su da je sigurnost jednaka onoj u rodilištu'', ističe Ivana koja nemogućnost imanja medicinski asistiranog kućnog poroda smatra ogromnom preprekom i izvorom brojnih predrasuda.
‘’Kvalitetno podržana mama, mama koja može roditi pod vlastitim uvjetima, u vlastitim okolnostima - sretnija je mama. Sretna mama jednako je sretnoj bebi. A tu smo, svim srcem vjerujem korak bliže jednom boljem svijetu. U tome je i poanta primaljstva. Trenuci pripreme i dolaska bebe na svijet iz korijena mijenjaju život žene, a primalja je tu da uz nju bude kao profesionalac i stručnjak u svom poslu, ali i kao toplina i nježnost u tako ranjivom razdoblju. Primaljstvo je čudesan poziv za čudesne trenutke'', zaključuje Ivana koja je svojim 26- godišnjim iskustvom imala izravan uvid u snage i propuste sustava, a sada bebama i trudnicama želi pristupiti drugačije, holistički i po svojim kompetencijama. A sustav izaziva da pomognu ženama da imaju mogućnost izbora i da biraju. Jer u očima svijeta trenutni sustav nije pravedan ni prema rodiljama, a ni prema primaljama.
