'Na stolu sam, primalja govori kako imamo vremena, sve dok se ne okrene i ugleda glavicu. Po njezinoj reakciji i ona je ostala u šoku. Od onoga: "Imamo vremena" došlo je do paničnog pozivanja ostalog osoblja', podijelila je svoje iskustvo s poroda Pamela Perković, mama četverogodišnje Leone
Mama Pamela Perković poslala nam je svoju priču s poroda i opisala osjećaje koji su je preplavili nakon što je prije četiri godine rodila svoju kćer Leonu.
Saznajte sve o našoj akciji dijeljenja priča i pošaljite nam svoju priču!
Budući da akciju 'Podijelite priču' podržava Bebivita, Pamela će dobiti Bebivita poklon paket, a ovo je njezina priča:
Bilo je to 24. listopada 2010. godine, točno na dan termina. Trudovi me bude u 5:30 sati, ustajem, puca vodenjak. Mirno izdržim svaki trud, dok moj otac kao bez glave trči uokolo, sav u panici - to se ne može zaboraviti. Naime tada sam bila u kući svojih roditelja, suprug profesionalni vojnik na terenu. Mislim da ne moram u detalje.
'Spavala sam između trudova'
U 6 sati dolazim pred bolnicu, nakon lude vožnje koju mi je otac priuštio, također, nezaboravno. U tih 30 minuta tu je bilo još toliko smiješnih situacija koje bih sad mogla prepričavati danima.Tako da sam ja zapravo bila neuobičajeno najopuštenija, za razliku od mojih roditelja. U bolnici mi kažu da do navečer sigurno neću roditi.
E sada slijedi red trudova, red spavanja - da, uspjela sam i spavati. Sve dok nisam počela gurati pokretne krevete po bolničkoj sobi, od bolova koji pred porod nisu prestajali. Eh da, zaboravih reći, u mojoj sobi je bila i primalja bolnice koja se također pripremala za vlastiti porod. Tako da sam imala i stručnu podršku svo vrijeme prije poroda.
U tim trenucima, iskreno, nisam se bojala ničega, sve što mi je tada bilo na pameti je: "Daj da što prije završi...". Tako da o nekakvom strahu nema govora, u biti vas cijelo vrijeme drži to iščekivanje, adrenalin, sreća... i sve što želite je što prije vidjeti to malo biće koje je u vama raslo devet mjeseci. I dolazi do tog trenutka, ali doslovno trenutka. Na stolu sam, primalja govori kako imamo vremena, sve dok se ne okrene i ugleda glavicu. Po njezinoj reakciji i ona je ostala u šoku. Od onoga: "Imamo vremena" došlo je do paničnog pozivanja ostalog osoblja. I događa se...
Suprug je plakao od sreće
Nisam ni uspjela početi tiskati, u minuti Leona je bila tu. Čujem plač, koji prestaje odmah, čim sam ju primila u naručje. I to je neopisivo. Ja približno mogu samo reći što sam osjećala, a to je sve, sve što čovjek može osjetiti. Sve to osjetite u tom trenutku kad ugledate svoje dijete koje ste vi stvorili. Ono leži na vašim prsima, predivno, čisto, maleno... U toj jednoj minuti uspijete je cijelu pregledati, od rukica, prstića, nogica, kosice, glavice, usnica.
Leona se rodila u 15:10 sati s 3710 grama i 54 centimetara, apsolutno zdrava - sve što sam mogla poželjeti. Porod je bio "školski", kako bi se reklo. Navečer dolazi i moj suprug direktno s terena, kojeg su pustili u 23:45 u posjetu zbog izvanredne okolnosti.
Tada sam svog supruga prvi put vidjela da plače, naravno od sreće. Još jedan neopisiv trenutak u životu. I evo, moj najsretniji dan u životu, zbog kojeg mi suze krenu i sada kada pišem i kad god se sjetim. I da, boljelo je i nije bilo lako, ali je bilo nadasve savršeno. I sada za tri mjeseca trebala bih ponoviti to iskustvo, vjerujte mi da ne mogu dočekati.
Roditelji pitaju, Bebivita odgovara
Kojom hranom započeti dohranu? Kako izgleda jelovnik bebe od 8 mjeseci? Koliko soka dnevno treba bebi? Ovakva i brojna druga pitanja muče mnoge roditelje. Ako ste jedan od njih, posjetite Bebivita web stranicu i pronađite odgovor na pitanje koje vas zanima ili, jednostavno, pišite Miheli. Ona je stručnjak za prehranu beba i male djece. Svoje dugogodišnje iskustvo i znanje vezano uz prehranu djece, upotpunila je doktoratom u kojem je posebnu pažnju posvetila prehrani majki-dojilja, te utjecaju prehrane na sastav majčinog mlijeka.
