Jutarnje mučnine su jedan od simptoma trudnoće bez kojeg bi mnoge trudnice rado „izbacile“ s popisa simptoma koji im govore da su trudne. Čini se da se napokon zna što ih uzrokuje, a to daje nadu…
Malo je stvari koje tako brzo povezujemo s trudnoćom je zasigurno jutarnja mučnina. Često je upravo to simptom koji nam da do znanja da bismo mogli napraviti test na trudnoću. Isto tako, to je nešto što trudnice možda najteže podnose, jer često onemogućava normalno jelo, pa i funkcioniranje. A osim što se zove jutarnja mučnina, nema puno veze s jutrom, jer se može javiti u bilo koje doba dana. I te mučnine ima u prosjeku osam od deset trudnica. Dakle, možemo reći – gotovo sve.
Uvijek kad se piše o jutarnjim mučninama, naglašava se kako se ne zna što ih zapravo uzrokuje. No, čini se da će se to promijeniti! Čini se da su znanstvenici otkrili što zapravo uzrokuje ove mučnine tijekom trudnoće, koje mogu biti vrlo iscrpljujuće za trudnicu. Kako bi došli do onog što uzrokuje mučnine, istraživači sa Sveučilišta Cambridge i Keck School of Medicine proučavali su hormon GDF15 tijekom nekoliko godina i čini se da upravo on utječe na pojavu i težinu trudničkih mučnina.
Kakve veze ima hormon GDF15 s jutarnjom mučninom?
Studijski tim Sveučilišta Cambridge temeljio je svoje nalaze na prethodnom istraživanju o GDF15 koje je pokazalo da hormon djeluje na vrlo mali dio u bazi mozga i u biti signalizira mučninu i uznemirenost zbog kojih ljudi povraćaju. Razine ovog hormona kod zdravih ljudi iznose oko 500 do 800 grama po mililitru, kad žena zatrudni one idu do oko 10 ili 20 000.
Kad su razumjeli učinak hormona GDF15 na mozak, a tu je i činjenica da ga u cijelosti proizvodi fetus u placenti, to je istraživačima omogućilo da zaključe što se događa kada trudnice dožive jutarnje mučnine. Istraživači koji su radili na studiji koristili su multidisciplinarni pristup proučavanju GDF15 kod trudnica. Iskoristili su različite vrste prethodnih studija i dokaza kako bi im oni dali bolji uvid u to što se događa s GDF15.
Jedna od prvih stvari koju su učinili bila je promatranje razine GDF15 u krvi žena sa i bez stanja zvanog hyperemesis gravidarum, odnosno teške trudničke mučnine.
"Utvrdili smo da su žene koje su imale hiperemezu gravidarum u odnosu na žene koje nisu patile, imale više razine hormona GDF15", objasnio je Sam Lockhart, jedan os autora studije. „Ali ono što nas je iznenadilo je da iako postoji ta razlika, postoji veliko preklapanje dviju populacija, tako da nije bilo kao da su bile jako, jako udaljene, one se na neki način preklapaju, što sugerira da postoji neki kompliciraniji razlog."
Sljedeće što su istraživači učinili bilo je promatranje trudnica koje su bile pod vrlo visokim rizikom od razvoja hiperemeze gravidarum zbog mutacija u njihovoj DNK bilo u ili oko hormona GDF15.
“Ono što smo otkrili, iznenađujuće, je da su žene koje su imale te mutacije zapravo imale niže razine hormona mučnine kada nisu trudne. Dakle, kada nisu trudne, one imaju niže razine hormona. To je bilo pomalo paradoksalno, zar ne?” kaže Lockhart.
Uglavnom, trudnice koje su već imale visoke razine GDF15 u svojim tijelima prije nego što su bile trudne imale su neku vrstu tolerancije na utjecaj povećanih razina hormona tijekom trudnoće, što znači da mučnina i povraćanje nisu tako intenzivno utjecali na njih. Ali kako bi bili sigurni da su njihovi nalazi opravdani, istraživači su testirali teoriju na miševima.
“Ako su miševi imali kronično visoke razine GDF15, bili su otporni na visoku dozu GDF15. Ako su imali kronično niske razine, onda su bili posebno osjetljivi na to”, objašnjava Lockhart. “Sve u svemu, GDF15 koji dolazi od bebe u trudnoći je ono što vam otežava trudnoću. Ali jedna od ključnih odrednica je koliko ste osjetljivi na taj hormon u krvi. A ono što određuje tu osjetljivost djelomično je koliko vaše tijelo proizvodi prije nego što ostanete trudni.”
Što to znači za trudnice
Nalazi pokazuju da intenzivna mučnina i povraćanje tijekom trudnoće uvelike ovisi o sastavu njihove DNK. Ali postoje neki drugi čimbenici koji utječu na težinu bolesti. Na primjer, ako su u pitanju blizanci, mučnine će biti jače, kao i ako je beba – curica. Hm, gotovo da nam neke bapske priče više nisu baš smiješne. Istom logikom, čini se da će mučnine biti slabije u drugoj trudnoći.
“Jedna od implikacija toga što je beba ta koja stvara GDF15 je da nije mamin DNK ili mamin genom taj koji određuje koliko je toga bilo u trudnoći, već je djetetov genom taj koji to određuje”, kaže Lockhart. “Dakle, imamo neke dokaze da ako nosite mutaciju, to povećava vjerojatnost da ćete imati jake jutarnje mučnine. Ali ako beba nosi i to, to također štiti vas. Dakle, malo je manja vjerojatnost da ćete ga dobiti ako ga vaša beba nema.”
Za Lockharta i njegov tim, minimiziranje takve iscrpljujuće bolesti dio je onoga što ih tjera da nastave raditi ne samo na boljem razumijevanju već i na pružanju bolje pomoći onima koji od nje boluju.
"Nažalost, ovo je stanje podložno velikoj stigmi", kaže Lockhart. “Mislim da je to dijelom zato što je tako slabo shvaćeno. Nadam se da će pružanje nekih bioloških detalja o tome što se događa pomoći u uklanjanju te stigme i uvjeriti ljude da je to zaista značajna stvar, da varijacije i mogućnost preživljavanja nisu psihosomatske ili u nečijoj glavi, to je biologija, ne možete utjecati na svoju biologiju, nažalost. Dakle, to je jedna konkretna stvar koju mislim da već možemo ponuditi.”
