Nekad neki naši postupci imaju sasvim neočekivane „posljedice“ – čak i ako imamo najbolju namjeru na umu i pazimo na sve, to može utjecati na nas ili, ako smo trudni, na naše dijete.
Oni koji ne žele prikupiti nepotrebne dodatne kilograme, paze na prehranu, naravno. Vježbaju i sve što već ide uz to. Ako paziš na unos kalorija u organizam, onda ne piješ gazirane sokove prepune šećera. No, nema ništa loše u dijetnim sokovima, zar ne? Iako su u Americi daleko popularniji nego kod nas, dijetni sokovi još uvijek nam se čine nekad boljom varijantom nego sokovi krcati šećerom. Pa čak i u trudnoći.
Ili čak – posebno u trudnoći? No, čini se da je to velika greška kad su u pitanju dijetni sokovi. Naime, u nedavnoj studiji objavljenoj u British Journal of Nutrition ustanovljeno je da umjetni zaslađivači mogu poremetiti metabolizam, promijeniti crijevne bakterije ili povećati želju za slatkim, čak i u maternici. Istraživači u Danskoj željeli su procijeniti je li majčina konzumacija pića zaslađenih šećerom ili umjetnim sladilima tijekom trudnoće povezana s prekomjernom težinom djece od rođenja do adolescencije.
Podatci koje su dobili tijekom studije pokazali su da djeca koja imaju genetsku predispoziciju za pretilost, imaju dvostruki rizik za pretilost ako su njihove majke svakodnevno pile dijetna pića, što sugerira da bi umjetni zaslađivači mogli naslijeđenu metaboličku sklonost debljini učiniti još dramatičnijom.
Ova je studija uključivala praćenje 101.042 trudnice između 1996. i 2002. godine. Žene su praćene tijekom trudnoće i njihova djeca do punoljetnosti. Podatke su majke ispunjavale u upitnicima dvaput tijekom trudnoće, te kad je dijete bilo staro 6 i 18 mjeseci. Pazilo se na to da trudnice nisu žene s dijabetesom, a uzimali su se podatci o BMI-u prije trudnoće, tjelesnoj aktivnosti, pušenju, kvaliteti prehrane, BMI-u oca, socioekonomskom statusu i trajanju dojenja.
Očev BMI odigrao je iznenađujuću ulogu: ako je očev BMI bio viši, on je dodatno ojačao je povezanost između majčinog unosa dijetnih pića i prekomjerne tjelesne težine djeteta. Pri rođenju i u prvih godinu dana djetetova života, konzumacija dijetnih pića kod majke nije bila povezana s povećanim rizikom od prekomjerne tjelesne težine ili novorođenčadi s niskom težinom.
No, od 7. godine nadalje pojavio se dosljedan obrazac. Djeca majki koje su konzumirale jedno do šest dijetnih pića tjedno imala su značajno veće izglede za prekomjernu težinu u dobi od 7, 11, 14 i 18 godina u usporedbi s djecom majki koja nisu konzumirala ova pića. I nakon što su odbacili zbunjujuće poveznice i moguće čimbenike koji su utjecali na ovo, i dalje je rizik bio povećan.
Potpuno neočekivano, djeca majki koje su konzumirale obična zaslađena pića, nisu imala posebno velik rizik od prekomjerne tjelesne težine kod potomaka u dobi od 11 i 18 godina. Štoviše, imala su manji postotak pojave pretilosti općenito.
Iako ovakvi rezultati iznenađuju, odgovor bi se mogao kriti u neobičnoj logici. Naime, majke koje su konzumirale zaslađena pića prije trudnoće nisu imale problema s težinom i općenito su kvalitetnije živjele. Što znači da ipak način života prije trudnoće govori puno i o načinu života nakon što dijete stigne u obitelj.
